[heading size=”5”]Infektivna mononukleoza je akutna infektivna bolest virusnogporijekla čiji su glavni simptomi i znaci: povišena tjelesna temperatura, zapaljenje grla, generalizovano uvećanje limfnih žlijezda, uvećanje jetre i slezine i karakteristične promjene u bijeloj krvnoj slici (povećanje broja leukocita i pojava atipičnih limfocita). Od nje najčešće obolijevaju djeca i mlađe osobe[/heading]
-Uzročnik infektivne mononukleoze poznat je kao Epštajn-Barov virus (Epstein-Barr, EBV). Nazvan je tako prema istraživačima koji su ga otkrili, a spada u grupu herpes virusa i označava se i kao HHV-4, tj. humani herpes virus četiri. Veoma je raširen među ljudima i ispitivanja su pokazala da je 80-90% odraslih ljudi bilo u kontaktu sa virusom, tj. imalo EBV infekciju. Najveći broj tih infekcija dešava se u ranom dječjem uzrastu i većinom protiče asimptomatski, latentno, tj. ne izaziva klinički manifestnu bolest, dok kontakt sa virusom u kasnijoj dobi, uglavnom adolescentnoj, često dovodi do pojave bolesti sa razvijenom kliničkom slikom. Poslije prve infekcije, ovaj virus, slično drugim herpes virusima, ostaje u organizmu čovjeka u latentnom stanju i dokazano je njegovo povremeno izlučivanje iz organizma.
Čovjek je, prema tome, prirodni domaćin i rezervoar infekcije, bilo kao bolesnik ili zdravi vironoša. Oboljenje se prenosi uglavnom preko pljuvačke, mada i sekret iz nosa, pa i suze mogu sadržavati virus. Najčešće se prenosi vazdušno-kapljičnim putem, ali kako sam virus nije jako kontagiozan, bliski kontakt i poljupci među mladim osobama znatno olakšavaju širenje infekcije, pa otuda i naziv „bolest poljupca”.
-Virus ulazi u organizam preko sluznice ždrijela, prodire u krv i, kako ima afinitet za specifične ćelije (ćelije limfatičkog i retikuloendotelnog sistema), on napada tkiva i organe bogate ovim ćelijama: limfne žlijezde, jetru, slezinu, krv, pa dolazi do generalizovane infekcije. Od infekcije do pojave znakova bolesti (tzv. period inkubacije) najčešće prolazi 5-15 dana, ali nekad i to traje i znatno duže (4-6 nedjelja).
Bolest može početi naglo, sa visokom tjelesnom temperaturom, bolovima u grlu i otokom limfnih žlijezda na vratu, ali često ovim glavnim simptomima prethode malaksalost, drhtavica, glavobolja, bolovi u mišićima i gubitak apetita. Pregled pokazuje upalu grla, uvećanje limfnih žlijezda i u drugim regijama, a ne samo na vratu, uvećanje slezine kod većine oboljelih, a kod jednog broja oboljelih i uvećanje jetre, ponekad pojavu osipa po koži, blagu žuticu i otok očnih kapaka. Nekada su jedni, a nekada drugi simptomi jače izraženi pa se razlikuju različite kliničke forme bolesti.
Tjelesna temperatura je obično iznad 38°C i traje 7-10 dana. Upala grla sa gušoboljom obično je jako izražena tokom 5-7 dana, a zatim postepeno slabi. Limfne žlijezde se povlače za nekoliko nedjelja, kao i otok jetre i slezine. Bolest ukupno traje 3-4 nedjelje, sa postepenim povlačenjem simptoma, pri čemu su umor i malaksalost simptomi koji se najduže održavaju. Neki bolesnici, obično oni stariji, pate od povremene iscrpljenosti i do dvije godine od preležane bolesti.
-Kod većine oboljelih bolest ima povoljan tok, sa kompletnim oporavkom, ali se u nekim slučajevima mogu javiti i određene komplikacije, ponekad i jako teške, kao što su:
-Ruptura (prsnuće) slezine
-Neurološke komplikacije (upala mozga i moždanih ovojnica, Žilijan-Bareov sindrom)
-Teško oštećenje jetre sa akutnim popuštanjem njene funkcije
-Opstrukcija disajnih puteva
-Hematološke komplikacije (pad broja različitih krvnih elemenata: eritrocita, leukocita i trombocita)
-Upala srčanog mišića (miokarditis)
-Sekundarne infekcije (npr. streptokokna superinfekcija grla).
-Iako rijetko, i kod ove bolesti može doći do smrtnog ishoda, uglavnom kao posljedice neke od težih komplikacija: rupture slezine, upale mozga i moždanih opni, akutne nekroze jetre i opstrukcije disajnih puteva.
-U osnovi, za dijagnostiku su najvažniji hematološki i virusološki nalaz.
-Hematološki nalaz: broj leukocita je povećan (i do 30 x 109), u leukocitima je povećan broj limfocita (iznad 50%), a među limfocitima se pojavljuju tzv. atipični limfociti (mladi oblici limfo-cita, uvećani i izmijenjenog jedra, ranije nazivani „virociti”)
-Virusološki nalaz: u krvi oboljelih pojavljuju se nespecifična, tzv. heterofilna antitijela (koja aglutinišu ovčje eritrocite) i mogu se lako dokazati brzim reakcijama (Monosticon, Monospot test, Paul-Bunnellova reakcija). Takođe, u krvi oboljelog dokazuje se postojanje za virus specifičnih antitijela (IgM i IgG za VCA – virus kapsidni antigen), čiji nalaz predstavlja pouzdaniji dijagnostički test od prethodnog, ali je relativno skuplji i zahtijeva određenu aparaturu.
-Liječenje ove bolesti je simptomatsko. Kauzalna terapija (davanje antivirusnih sredstava) uglavnom se ne primjenjuje zbog povoljnog ishoda bolesti i rezervisana je samo za slučajeve EBV infekcije imunokompromitovanih osoba (npr. sa HIV infekcijom).
Simptomatska terapija obuhvata mirovanje, uzimanje dovoljnih količina tečnosti, davanje sredstava za sniženje temperature i toaletu usne šupljine. Mirovanje je naročito važno i neophodno u akutnoj fazi bolesti, a u rekonvalescenciji je važna pošteda od fizičkih aktivnosti zbog mogućnosti rupture slezine, kao i brzog zamora rekonvalescenata, što dovodi do porasta tjelesne temperature. Antibiotici se daju kod sumnje na superinfekciju, a kortikosteroidi u slučaju izrazitog uvećanja limfnog tkiva koje kompromituje gutanje i disanje. Obično se dodaju multivitaminski preparati, a hrana treba da je lakša, kašasta, zbog bolova u guši koji uzrokuju smetnje pri gutanju.
-Prevencija ove bolesti sastoji se u izbjegavanju kontakata sa oboljelim, kao i onima koji su nedavno preležali bolest, jer su oni najzarazniji (virus se izlučuje još 18 mjeseci od preležane bolesti), kao i pojačanoj higijeni igračaka i predmeta koje djeca stavljaju u usta. U suštini, prava prevencija i ne postoji zbog visoke raširenosti virusa kojeg mnoge zdrave osobe povremeno izlučuju pljuvačkom.
-Godišnje se na Infektivnoj klinici KCCG-a liječi, u prosjeku, 40-60 oboljelih od infektivne mononukleoze, dok se ukupan broj oboljelih u Crnoj Gori, prema podacima Instituta za javno zdravlje, posljednjih godina kreće oko 150 slučajeva godišnje.
Pišu: dr Dobrila Nikčević, specijalista infektolog
Klinika za infektivne bolesti KCCG, Dr Žarko Nikčević, spec. mikrobiolog,
Dom zdravlja, Cetinje
Add comment