Nakon uspješno završene sezone

0
240

[heading size=”6”]Poznati i zdravlje: Bojan Kosić i Ivan Tomašević, skijaši[/heading] Činjenica da neko može imati veoma uspješnu karijeru već u drugoj deceniji života zvuči zaista impresivno. Takvu satisfakciju obezbjeđuje bavljenje spor­tom. Saznanje o ovakvom uspjehu pogo­tovu prija kada jedan mladi sportista, kao što je dvadesetogodišnji Nikšićanin Bojan Kosić, crnogorski reprezentativac i slavni skijaš, kaže: – U svojoj bogatoj karijeri osvojio sam veliki broj medalja, sa mnogih takmičenja: prvenstva države, takmičenja u okviru KUP-ova, među­narodna takmičenja, veliki broj pehara, bio biran kao najbolji ciciban Srbije i Crne Gore, uvijek među nagrađenim sportistima Nikšića. – 2010. godine Bojan je proglašen za najboljeg mladog sportistu Crne Gore. Potiče iz porodice skijaša: pored roditelja Rajka i Marije, ovim spor­tom se uspješno bave i njegove sestre Tamara i Marina. Omiljena disciplina mu je slalom. Ulogu trenera i „druga na dugim putovanjima”, od prvog dana bavljenja ovim sportom, ima njegov otac Rajko Kosić. Pored svega, ovaj mladi spor­tista usavršava svoja znanja na Odsjeku za sportski menadžment Univerziteta u Travniku. Beni Rajh, Bodi Miler, Kale Palander, Herbst, Mario Mat i Manfred Melg, uzori su na koje se Bojan ugleda u savlađivanju bijelih stazama.

OD KADA SE AKTIVNO BAVIŠ OVIM SPORTOM?

Skijanjem sam počeo da se bavim rano, kroz igru, već u trećoj godini. Prvi put sam se takmičio sa 5 godina, na KUP-u „Smiljevica” – Berane. Bio sam najmlađi takmičar. Od tada sam nastavio da treniram sa svojim sestrama Tamarom i Marinom.

– U toku ljeta i jeseni redovno skijam na Glečerima. Treniram skoro stalno van Crne Gore. Puno putujem da

bih mogao trenirati. Od avgusta do aprila ima puno skijanja, putovanja, takmičenja. Obišao sam sve velike skjaške centre u Evropi, bio u Aziji i Kanadi, obišao prelijepe gradove… Koliko god mi to bilo lijepo, povratak u moju Crnu Goru, moj Nikšić, i kući, posle putovanja i takmičenja, čini me sretnim.

KADA SI SHVATIO DA ĆE SKIJANJE KOD TEBE POSTATI NEŠTO VIŠE OD OBLIKA REKREACIJE?

U cicibanskoj konkurenciji sam bio mali da bih shvatio koliki je moj uspjeh. To je za mene bila igra sa ostalom djecom. U pionirskoj konkurenciji, kada sam osvojio prve medalje na međunarodnim takmičenjima u Turskoj, Makedoniji, Bugarskoj…, shvatio sam da volim ski­janje i da ga želim trenirati, a ne samo igrati se.

KAKO IZGLEDAJU TVOJE PRIPREME ZA TAKMIČENJE? ŠTA JE NAJVAŽNIJE?

Moje pripreme za takmičenja počnu već u ljeto. Od avgusta do decembra pripremam se na Glečerima u Austriji i Italiji, po 20 dana u toku mjeseca. Osim treninga na snijegu, radim i na kondiciji. Kada nijesam na Glečeru, treniram jačanje snage i kondicije. U decembru počinju prva takmičenja i tada su treninzi kombinovani sa takmičenjima. IDU PROLJEĆE I LJETO, KAKVE TO PROMJENE UNOSI U ŽIVOT SKIJAŠA? USPIJEVAŠ LI DA U TOKU SUNČANIH MJESECI PRONAĐEŠ TERENE ZA SKIJANJE?

Moja skijaška sezona traje do 15. aprila. Posle toga se kratko odmorim. Treniram lagano. Ovo vrijeme iskoristim za druženje sa drugovima sa kojima sam malo vremena proveo za vrijeme sezone. Proljeće i ljeto najviše koristim za vožnju motorom. Ljeto najrađe provodim na Krupcu, gdje skijam na vodi. Odem i na more, Taru…

KAKAV JE OSJEĆAJ NAĆI SE NA TAKMIČENJU SA MALIŠEM? KAKVE SU TVOJE AMBICIJE KADA SE NAĐEŠ U TAKVOM DRUŠTVU ?

Već tri puta sam učestvovao na Svje­tskom prvenstvu i jednom na Olimpijadi.

Imao sam priliku da se nađem na startu sa velikim svjetskim skijašima. Lijep je osjećaj biti dio te ekipe koja čeka da krene ka cilju. Ja tada samo želim da što bolje odskijam stazu i da stignem do cilja. Na startu se razmišlja samo o stazi.

NE BI SE BAŠ MOGLO REĆI DA OTIĆI SA VUČJA NA NAJPOZNATIJE SVJETSKE SKIJAŠKE TERENE NE PREDSTAVLJA NIKAKVU POSEBNU PROMJENU. TEBI JE POŠLO ZA RUKOM I DA NA TOM PUTU SKRENEŠ PAŽNJU NA SVOJ SKIJAŠKI POTENCIJAL. KAKO TI JE IZGLEDALO TO ISKUSTVO?

Ja sam počeo da skijam na Vučju, Durmitoru, Bjelasici… Nastavio na me­đunarodnim takmičenjima dječjim, ju­niorskim, FIS trkama, seniorskim svjets­kim prvenstvima, Univerzijadi, došao do prve Olimpijade… Na tom putu sam se kalio, dokazivao potencijal, krunisao svoj rad… Od trogodišnjeg dječaka koji se na Vučju bori sa skijama do olimpijca u Vankuveru prošlo je 16 godina, puno skijanja, takmičenja, medalja….