Aktivnosti svakodnevnog života za pacijente sa endoprotezom

0
613

Ugrađena endoproteza zgloba kuka vrlo brzo poka­zuje pozitivne efekte. Pacijent se oslobađa bola, bitno se poboljšava pokretljivost u operisanom kuku, uz znatno poboljšanje funkcionalne sposobnosti, kako pri stajanju tako i pri kretanju.

Da bi se izbjegla dislokacija endoproteze, ortopedi su postavili ograničenja (inače moguće) pokretljivosti natkoljenice na operisanoj strani. Tako se zabranjuje pokret fleksije u rasponu većem od 90 stepeni, adukcije i unutrašnje rotacije preko nultog položaja, kao i kombinovanje ovih pokreta. U skladu sa ovim parametrima, pacijent dobija uputstva o privremenim i trajnim ograničenjima za obavljanje pojedinih aktivnosti svakodnevnog života.

Trajno se zabranjuje:

– Sjedenje na niskoj stolici

– Sjedenje u položaju sa prekrštenim nogama

– Nošenje tereta težeg od 15 kg

– Stajanje samo na operisanoj nozi ili naglo prebacivanje težine na tu nogu.

Ležanje na leđima treba da bude izvršeno u položaju sa ispruženim nogama i jastukom postavljenim između njih. Jastuk sprečava adukciju i unutrašnju rotaciju. Pacijent jastuk zadržava i pri promjeni položaja u bočni, na stranu operisane noge.

Ustajanje u sjedeći položaj, sa spuštenim nogama, započinje se iz bočnog položaja, sa istovremenim spušta­njem potkoljenica i odizanjem ramenog pojasa sa osloncem na laktove i štake. Između koljena i natkoljenica ostaje jastuk, a operisanu nogu treba ispružiti u koljenu. Bolesnik može da se rukama osloni na postelju, malo iza osovine kukova.

Sjedenje je dozvoljeno na stolici odgovarajuće visine. Pogodna je ona stolica koja pored pozadinskog ima i bočne naslone. Ugao između tijela i natkoljenica mora biti u rasponu od 90 stepeni, ili veći. Pacijent može da sjedi i bliže prednjoj ivici stolice, a operisanu nogu da ispruži (bitno je da koljeno na operisanoj nozi pri sjedenju bude niže od kuka). Iz tog položaja pacijent ne smije da se naginje naprijed, da prekrsti noge, da podigne potkoljenicu operisane noge na koljeno neoperisane radi oblačenja čarapa, obuvanja cipela ili sječenja noktiju. Pri sjedanju, pacijent je okrenut leđima stolici. Pri tome operisanu nogu, ispruženu u koljenu, malo pomjeri naprijed, rukama se osloni na bočne naslone i polako se spušta koristeći snagu

neoperisane noge. Pri ustajanju, bolesnik povlači neoperisanu nogu bliže stolici, a operisana je opružena u koljenu. Rukama se oslanja na bočne naslone stolice i odiže tijelo vertikalno, a u isto vrijeme povlači operisanu nogu malo unazad. Tek kad zauzme stabilan stojeći stav, može započeti kretanje ili neku aktivnost u mjestu. Pri kupanju, ovim pacijentima se preporučuje da u kadu ili pod tuš postave stolicu ili na njoj obave kupanje. Pošto je WC šolja niža od obične stolice, potrebno je podići visinu sjedišta za oko 10 cm i po mogućnosti ugraditi bočne držače na visini od 70 cm od podloge.

Nekada se u ranom postoperativnom periodu za hodanje koristi hodalica. Nju treba podesiti da bude visoka do vrha karlice pacijenta koji će je koristiti, da je stabilna i oslonjena na četiri tačke oslonca. Bolesnik se prvo uspravi, pa se uhvati za hodalicu objema rukama i kada uspostavi dobru ravnotežu, može da hoda. Pacijent pomjeri hodalicu i spusti, zatim napravi korak operisanom nogom pa zdravom. U trenutku pomjeranja nogu, hodalica mora biti stalno postavljena na sve četiri stopice na tlu. Ulazak u automobil uvježbava se tako što bolesnik ulazi sa one strane na kojoj je operisana noga, što mu omogućava da operisanu nogu osloni cijelom dužinom na sjedište. Bolesnik je leđima okrenut prema automobilu, pridržava se za vrata i zadnji naslon, sjeda na zadnje sjedište, kao što to radi i kada je stolica u pitanju. Zatim se povlači unazad po sjedištu, dok mu cijela operisana noga ne bude na sjedištu. Potom se okrene naprijed. Za oblačenje donjeg dijela odjeće može se koristiti pomagalo, štipaljka sa dugom drškom, ali je jednostavnije pomagalo koje na štapu dužine oko 70 cm na kraju ima kuku i kontrakuku (može se nabaviti i kod nas). Pacijent sjedi na ivici kreveta ili na stolici. Odjevni predmet baci ispred nogu i zakači ga kukicom. Nogavicu navuče na operisanu nogu, a zatim na neoperisanu, i povuče iznad koljena. Dalje navlači rukama, pri čemu rastereti jednu sjedalnu stranu i na nju djelimično navuče odjeću, a zatim se odijeva sa druge strane. Moguće je da bolesnik ustane i pridržavajući se za hodalicu dovrši oblačenje. Za obuvanje čarapa postoje različita pomagala. Bitno je da postoje dovoljno duge drške (oko 70 cm), kako bi se izbjegli kontraindikovani pokreti u kuku. Kada se hodalica koristi za obavljanje kućnih poslova, potrebno je iz stana izbaciti sve staze ili male tepihe da se pacijent ne bi o njih saplitao. Sve poslove u kuhinji bolesnik treba da obavlja u sjedećem položaju, na visokoj stolici. Za prenošenje predmeta po stanu savjetuje se korišćenje kecelje sa mnogo džepova, torbe pričvršćene na hodalicu ili pokretnih kolica, jer to pacijentu ostavlja slobodne ruke.

 

Piše: Milorad Aranitović, Strukovni radni terapeut