[heading size=”7″]POZNATI I ZDRAVLJE: GORAN RADONJIĆ, BOKSER[/heading] Dvadesetosmogodišnji sportista iz Podgorice, aktuelni svjetski amaterski šampion u kikboksu i evropski br. 1 u disciplini loukik, Goran Radonjić, stekao je svjetsku slavu u svojoj sportskoj profesiji. Brojne su nagrade, priznanja i medalje čijim se ponosnim vlasnikom naziva. Karijeru koju je prije 13 godina započeo u znamenitom podgoričkom kikboks klubu „Ariston”, danas sa velikim uspjehom nadgrađuje iskustvima stečenim treniranjem u Holandiji. Goran Radonjić drži rekord najbržeg nokautera u kikboksu – hajkik u trajanju od 3 sekunde. Goran je i promoter bavljenja K-1 boksom u Crnoj Gori. Riječ je o borilačkom sportu u kom takmičar kombinuje tehnike kikboksa, tradicionalnog boksa, karatea, tekvandoa, tajlandskog boksa i san-šua, a takmičenje se odvija po sistemu kratkotrajnih borbi u okviru 3-5 rundi od po 3 minuta.
Nakon trijumfalnog učešća u „Noći borbi”, bokserskom spektaklu održanom u SC „Morača” u Podgorici, decembra 2010, nasljednik Rikarda van den Bosa, bokser koji će ukrstiti rukavice u meču sa Radonjićem jeste takmičar ruskog porijekla Pavel Žuravljev. Meč se održava u Moskvi, u okviru Međunarodnog turnira profesionalnih kikboksera, 12. februara.
Trudeći se da postavi sebi realno ostvarljive ciljeve, Goran priželjkuje plasman u grupu 16 najboljih takmičara K-1 prvenstva 2011. u Japanu.
Jedan ste od najuspješnjih crnogorskih sportista, kikbokser pred kojim su izazovi, a koji je, opet, osvajač nekih od najprestižnijih sportskih trofeja. Kako biste opisali svoju sportsku misiju?
S obzirom na to da je najveći dio mog vremena zapravo zauzeo sport, onda se ova misija može poistovjetiti sa mojom životnom. Zaista volim ovo što radim, čini me srećnim i motiviše. Ritam koji sam sebi nametnuo kroz sport pomogao mi je da upoznam sopstvenu ličnost iz svakog ugla. Rezultat toga su uspjesi na ličnom i profesionalnom polju. Moj sportski rad proizvodi zadovoljstvo u mojoj porodici, užem i širem okruženju i dok god se ove vrijednosti budu kretale u pozitivnom smjeru, predstavljaće satisfakciju za moj rad.
Budući da se bavite „opasnim” sportom, možete li nam opisati koji su to zahtjevi koje kikboks postavlja pred borca u ringu?
Ako zanemarimo dugotrajni ciklus priprema za meč i sve ono što taj period iziskuje, pa se fokusiramo na stanje u ringu, primarni cilj je visok nivo koncentracije. Motivacija je takođe prisutna danima pred borbu, a u ringu dostiže vrhunac. Naravno, preduslov za sve ovo je izuzetna fizička pripremljenost koja uliva samopouzdanje i osjećaj superiornosti.
Sprovođenje dijeta, kondicione pripreme, zdrav način življenja… Da li ste vremenom uspostavili lični kodeks pravila koja sprovodite u tom smislu? Šta je najvažnije?
Još u ranoj fazi karijere postavio sam dobre temelje disciplini. Čitav proces priprema odvija se po definisanom planu, gotovo bez odstupanja. Za profesionalno nastupanje u kikboksu i kontinuitet u smislu rezultata, od sebe moram uzimati maksimum u svakom segmentu. Dakle, ništa pojedinačno ne možemo izdvojiti kao „najvažnije”.
Zimska sezona – vrijeme idealno za snoubording, jedan od Vaših omiljenih sportova. Omiljena ski-destinacija?
Volim Žabljak, Bjelasicu, Kopaonik. Ako mi prilike nakon predstojećeg meča u Moskvi dozvole, krajem februara ići ću u Val Gardenu – Italija.
Kako izgleda istorija Vašeg bavljenja kikboksom? Postoji li razlog zbog kog ste se opredijelili za bavljenje baš ovim sportom?
Ne bih mogao da istaknem razlog ili povod, zasigurno nisam otišao na kikboks trening da bih stekao borilačku vještinu kao prednost u odnosu na vršnjake. Dogodilo se spontano, rezultati su se javili već na početku. To je bila preporuka za dalja i sve ozbiljnija takmičenja. Reprezentacija SRJ, SCG i Crne Gore, čiji sam danas kapiten. Profesionalni mečevi su mi otvorili put ka Holandiji i od 2008. godine treniram u Amsterdamu.
Koliko se bavljenje kikboksom promijenilo otkad je uveden pravilnik borbe po K-1 sistemu?
Kikboks je time dobio na atraktivnosti, porasla je popularnost. K-1 Vam je kao NBA u košarci. Traže se formirani profesionalci, i nema mjesta za improvizatore. Događaje prate veliki svjetski mediji, prisutan je kapital i zahtjevi su time sve veći i veći.
Koji trofej priželjkujete?
Nema mnogo trofeja na koje mogu pretendovati, a da ih već ne posjedujem. U amaterskoj konkurenciji osvojio sam gotovo sve. Naredni korak je titula kralja ringa. A moja najveća želja plasman među 16 najboljih u Japanu. Priznaću Vam, u ovom trenutku mi određeni protivnici predstavljaju veći imperativ od titula. Mislim na nekoliko imena iz najuže elite K-1 sistema.
Poruka čitaocima „Medicala”?
Pošto smo evo napravili jedan mali pregled mog dosadašnjeg stvaranja, inspirisan time želim da znaju da će ih permanentan i planski rad odvesti i do onih vrlo ambicioznih ciljeva koje su negdje postavili.
Dodajte komentar