Bavljenje sportom – životna misija

0
106

[heading size=”7”]POZNATI I ZDRAVLJE: GORAN RADONJIĆ, BOKSER[/heading] Dvadesetosmogodišnji sportista iz Podgorice, aktuelni svjetski amaterski šampion u kikboksu i evropski br. 1 u disciplini loukik, Goran Radonjić, stekao je svjetsku slavu u svojoj sportskoj profesiji. Brojne su nagrade, priznanja i medalje čijim se ponosnim vlasnikom naziva. Karijeru koju je prije 13 godina započeo u znamenitom podgoričkom kikboks klubu „Ariston”, danas sa velikim uspjehom nadgrađuje iskustvima stečenim treniranjem u Holandiji. Goran Radonjić drži rekord najbržeg nokautera u kikboksu – hajkik u trajanju od 3 sekunde. Goran je i promoter bavljenja K-1 boksom u Crnoj Gori. Riječ je o borilačkom sportu u kom takmičar kombinuje tehnike kikboksa, tradi­cionalnog boksa, karatea, tekvandoa, tajlandskog boksa i san-šua, a takmičenje se odvija po sistemu kratkotrajnih borbi u okviru 3-5 rundi od po 3 minuta.

Nakon trijumfalnog učešća u „Noći borbi”, bokserskom spektaklu održanom u SC „Morača” u Podgorici, decembra 2010, nasljednik Rikarda van den Bosa, bokser koji će ukrstiti rukavice u meču sa Radonjićem jeste takmičar ruskog porijekla Pavel Žuravljev. Meč se održava u Moskvi, u okviru Međunarodnog turnira profesionalnih kikboksera, 12. februara.

Trudeći se da postavi sebi realno ostvarljive ciljeve, Goran priželjkuje plasman u grupu 16 najboljih takmičara K-1 prvenstva 2011. u Japanu.

Jedan ste od najuspješnjih crnogorskih sportista, kikbokser pred kojim su izazovi, a koji je, opet, osvajač nekih od najprestižnijih sportskih trofeja. Kako biste opisali svoju sportsku misiju?

S obzirom na to da je najveći dio mog vremena zapravo zauzeo sport, onda se ova misija može poistovjetiti sa mojom životnom. Zaista volim ovo što radim, čini me srećnim i motiviše. Ritam koji sam sebi nametnuo kroz sport pomogao mi je da upoznam sopstvenu ličnost iz svakog ugla. Rezultat toga su uspjesi na ličnom i profesion­alnom polju. Moj sportski rad proizvodi zadovoljstvo u mojoj porodici, užem i širem okruženju i dok god se ove vrijednosti budu kretale u pozitivnom smjeru, predstavljaće satisfakciju za moj rad.

Budući da se bavite „opasnim” sportom, možete li nam opisati koji su to zahtjevi koje kikboks postavlja pred borca u ringu?

Ako zanemarimo dugotrajni ciklus priprema za meč i sve ono što taj period iziskuje, pa se fokusiramo na stanje u ringu, primarni cilj je visok nivo koncentracije. Motivacija je takođe prisutna danima pred borbu, a u ringu dostiže vrhunac. Naravno, preduslov za sve ovo je izuzetna fizička pripremljenost koja uliva samopouzdanje i osjećaj superiornosti.

Sprovođenje dijeta, kondicione pripreme, zdrav način življenja… Da li ste vremenom uspostavili lični kodeks pravila koja sprovodite u tom smislu? Šta je najvažnije?

Još u ranoj fazi karijere postavio sam dobre temelje disciplini. Čitav proces priprema odvija se po definisanom planu, gotovo bez odstupanja. Za profesionalno nastupanje u kikboksu i kontinuitet u smislu rezultata, od sebe moram uzimati maksimum u svakom segmentu. Dakle, ništa pojedinačno ne možemo izdvojiti kao „najvažnije”.

Zimska sezona – vrijeme idealno za snoubording, jedan od Vaših omiljenih sportova. Omiljena ski-destinacija?

Volim Žabljak, Bjelasicu, Kopaonik. Ako mi prilike nakon predstojećeg meča u Moskvi dozvole, krajem februara ići ću u Val Gardenu – Italija.

Kako izgleda istorija Vašeg bavljenja kikboksom? Postoji li razlog zbog kog ste se opredijelili za bavljenje baš ovim sportom?

Ne bih mogao da istaknem ra­zlog ili povod, zasigurno nisam otišao na kikboks trening da bih stekao borila­čku vještinu kao prednost u odnosu na vršnjake. Dogodilo se spontano, rezultati su se javili već na početku. To je bila preporuka za dalja i sve ozbiljnija ta­kmičenja. Reprezentacija SRJ, SCG i Crne Gore, čiji sam danas kapiten. Profe­sionalni mečevi su mi otvorili put ka Holandiji i od 2008. godine treniram u Amsterdamu.

Koliko se bavljenje kikboksom promije­nilo otkad je uveden pravilnik borbe po K-1 sistemu?

Kikboks je time dobio na atrak­tivnosti, porasla je popularnost. K-1 Vam je kao NBA u košarci. Traže se formirani profesionalci, i nema mjesta za improvizatore. Događaje prate veliki svjetski mediji, prisutan je kapital i zahtjevi su time sve veći i veći.

Koji trofej priželjkujete?

Nema mnogo trofeja na koje mogu pretendovati, a da ih već ne posjedujem. U amaterskoj konkurenciji osvojio sam gotovo sve. Naredni korak je titula kralja ringa. A moja najveća želja plasman među 16 najboljih u Japanu. Priznaću Vam, u ovom trenutku mi određeni protivnici predstavljaju veći imperativ od titula. Mislim na nekoliko imena iz najuže elite K-1 sistema.

Poruka čitaocima „Medicala”?

Pošto smo evo napravili jedan mali pregled mog dosadašnjeg stvaranja, inspirisan time želim da znaju da će ih permanentan i planski rad odvesti i do onih vrlo ambicioznih ciljeva koje su negdje postavili.