Deficit hormona rasta se definiše kao nemogućnost da se poveća serumski nivo hormona rasta iznad 10 mIU/l na standardne fiziološke i farmakološke stimuluse (tzv. potpuni nedostatak hormona rasta). Vrijednost hormona rasta u najmanje dva testa između 10 i 15 mIU/l sugeriše djelimični (parcijalni) nedostatak hormona rasta. Vrijednosti iznad 15 mIU/l isključuju deficit hormona rasta.
Preporučuju se sljedeći stimulacioni testovi: opterećenje glikozom, fizičkim naporom, spavanjem, argininski test, L-dopa i propranolol test, klonidinski test, glukagonski test i GHRH test.
Test opterećenja glikozom
Uzorak krvi za hormone rasta uzima se 3-4 sata poslije uzimanja glikoze 1,4 gr/kg tt ili poslije jela sa visokim sadržajem ugljenih hidrata. Kod većine djece dolazi do incijalnog pada u sekreciji hormona rasta, a zatim slijedi skok do uobičajenih referentnih vrijednsoti.
Test fizičke aktivnosti
Nivo hormona rasta određuje se poslije 20-30 minuta nakon fizičkog opterećenja (vožnja na egometar biciklu pod opterećenjem 2 watt/kg; desetominutno forsirano penjanje uz stepenice ili 15. minutni brzi hod) 10 minuta, kada se u najvećeg broja bilježi pik hormona rasta.
Test spavanja
Nakon prethodnog aplikovanja venske kanile i 60-90 minuta po uspavljivanju uzima se uzorak krvi za hormon rasta. U oko 60-70% zdrave djece skok hormona rasta je preko 20 mIU/l.
Test insulinske provokacije
Nakon davanja 0,1-0,15 IU/kg regularnog insulina uzorci krvi za hormone rasta uzimaju se u sljedećim intervalima:-15, 0, 15, 30, 45, 60, 90, 120. Maksimalni skok hormona rasta se očekuje poslije 30-45 minuta. Neželjeni efekat ovog testa je hipoglikemija.
Argininski test
Uzorci krvi za odredjivanje hormona rasta se uzimaju -15, 0, 15, 30, 45, 60, 90, 120, 180 minuta prije, odnosno poslije davanja Arginina u dozi 0,5 g/kg do maksimalno 30 grama. Ovaj test nema neželjenih efekata.
Klonidinski test
Klonidin se daje u dozi od 0,15 mg/m² površine tijela per os. Uzorci krvi za određivanje hormona rasta se uzimaju -15, 0, 15, 30, 45, 60, 90, 120, 150 minuta.
Glukagonski test
Glukagon se daje u dozi do 1 mg im. ili iv. Uzorak krvi za hormon rasta se uzima 0, 60, 90, 120, 150 I 180 minuta.
L-dopa test
L-dopa se daje per os u dozi od 125 mg za djecu do 15 kg tt, 250 mg za djecu 15-35 kg i 500 mg za djecu težu od 35 kg. Propranolol se daje u dozi od 0,75 mg/kg maksimalno do 40 mg. Uzorci krvi za hormon rasta se uzimaju -30, 0, 30, 60, 90 i 120 minuta.
GH-RH test
Odgovor hormona rasta na GH-RH je dozno zavistan. Daje se u jednominutnom bolusu intravenski u dozi 1µg/kg. Uzorci krvi za hormon rasta se uzimaju -30, 0, 15, 30, 45, 60, 90 i 120 minuta.
Određivanje spontane sekrecije hormona rasta
Izvođenje stimulacionih testova u dijagnostici deficita hormona rasta ima niz prednosti. Medjutim, na taj način se dobija uvid u ukupni kapacitet hormona rasta, ali se ne dobija uvid u način njegovog lučenja. Zato je nekad veoma važno dobiti uvid u način sekrecije hormona rasta, čija se koncentracija zbog pulzatilnosti ne odvija ravnomjerno. U tom cilju moguće je analizirati spontanu sekreciju hormona rasta određivanjem 24-satnih profila, cjelonoćnih profila ili mjerenjem urinarnog izlučivanja hormona rasta. Mada ne postoje u punoj mjeri usaglašeni stavovi čak ni u distance uzimanja uzoraka krvi za analizu, kao ni u interpretaciji podataka profila sekrecije, ovaj dijagnostički postupak treba u određenim situacijama primijeniti.
Slika 1. Određivanje spontane sekrecije hormona rasta. Prikaz spontane noćne sekrecije hormona rasta u dječaka sa djelimičnim nedostatkom hGH
Za procjenu spontane sekrecije potrebna je adekvatna priprema djeteta. Dijete treba prethodno klinički ispitati i pripremiti. Dva sata prije početka testa aplikuje se intravenski kateter. Najčešće se koristi pristup praćenja od 20h do 06h sljedećeg dana. Uzorci krvi se uzimaju najčešće na 20 minuta. Za razliku od teških deficita hormona rasta, gdje su provokacioni testovi sasvim dovoljni za dijagnozu, detekcija suptilnih promjena u lučenju hormona rasta (“funkcionalne” insuficijencije hormona rasta) moguća isključivo mjrenjem spontane sekrecije hormona rasta. Ako se uz deficit hormona rasta dijagnostikuje i manjak tireostimulirajućeg hormona (TSH), treba prvo uključiti supstituciju hormonima štitne žlijezde, a zatim ponoviti ispitivanje hormona rasta. Dijagnoza deficita hormona rasta mora biti potvrđena u 2 ili 3 testa. U slučajevima kada se dijagnostikuje deficit hormona rasta, bez deficita TSH, treba poslije uvođenja supstitucione terapije hormonom rasta, ponoviti ispitivanje TSH.
Dodajte komentar