Terapeut ima dva cilja – razjašnjenje porodičnog self destruktivnog procesa i promjena u strukturi porodičnog procesa kako bi se obezbijedilo funkcionisanje svih članova porodice bez alkohola.
Rad terapeuta počiva na vjerovanju da svaki član porodice radi najbolje i da ima pozitivan kapacitet da napravi promjenu. Kada porodica prihvati ovakav stav, smanjiće se njeni otpori, te promjena postaje moguća.
Poslije završene hospitalizacije predlažemo nastavak porodične grupne terapije u vidu dnevne bolnice ili ambulantnih tretmana.
Zaključak
Porodična grupna terapija alkoholičara:
– nije uniformna – isti model se ne može primijeniti na svaku porodicu,
– potrebno je da terapeut izdiferencira posebne strukture alkoholičarskog sistema, te da prilagodi terapijski postupak,
– širenje porodične terapije na širi socijalni kontekst.
Savremeni koncept liječenja je dinamičan proces, a ciljevi su mnogobrojni i usmjereni na poboljšanje funkcionisanja u svim aspektima življenja. Bolest zavisnosti je izlječiva ako se nesebično uključe zavisnik, ljekar, porodica i ako to zavisnik hoće. Liječenje je mijenjanje stila življenja. Terapijski protokol se mora prilagoditi svakom pacijentu posebno.
Ljudski mozak je tako građen da u njemu već postoje specifična mjesta – receptori na koje se PAS vezuju uz uticaj na hemijske prenosioce (neurotransmitere) i to predstavlja biološku osnovu njihovog djelovanja.
Liječenje bolesti zavisnosti zahtijeva integrativan i multidisciplinaran pristup. Budući da je etiologija zloupotrebe droge kompleksna, neophodan je i multimodalan tretman, koji podrazumijeva farmakoterapiju, psihoterapiju i socioterapiju.
U svijetu kažu da je dobra strategija ona u kojoj je 60 odsto zavisnika pod kontrolom, odnosno pod nadzorom. Preporuka je da se 25 odsto liječi vanbolnički, odnosno ambulantno, a samo dva procenta u hospitalnim uslovima, 15 odsto u komunama, a osam odsto u zatvorima.
Poznato je da su bolesti zavisnosti hronične, recidivirajuće, te se recidivi mogu javiti i za vrijeme procesa liječenja.
Neophodno je stalno motivisati pacijenta za liječenje jer je motivacija glavni preduslov za prihvatanje i ostajanje u terapiji. Prihvatanje liječenja znači da zavisnik, njegova porodica i okolina prihvataju aktivno učešće u liječenju što podrazumijeva promjenu svih članova, odnosno promjenu cijelog porodičnog sistema. Zajedničke, pravovremene, dozirane i sručno vođene aktivnosti predstavljaju ključ za uspješnu motivaciju. U proces treba uključiti i širu društvenu zajednicu (centri za socijalni rad, organi javnog reda i mira, sudstvo itd). Oni u zajednici sa specijalizovanim ustanovama za liječenje zavisnika i sa ljekarima opšte medicine, mogu značajno da ubrzaju dolazak zavisnika na liječenje. Ovi društveni potencijali do sada nijesu dovoljno iskorišćeni.
U liječenju zavisnosti nema prave dobrovoljnosti, zavisnik prihvata liječenje pod uticajem prijetećeg gubitka zdravlja, porodice i posla. Tek taj fenomen gubitka predstavlja jak motivacioni faktor koji dovodi zavisnika na liječenje. Međutim, najjači je strah od apstinencijalnog sindroma kod hroničnih zavisnika čime se objašnjava upotreba supstance bez obzira na psihička i somatska oštećenja.
Postoje i zavisnici koji su osjetljivi na poslovni pritisak, mada je u našoj sredini radno okruženje često podržavajući faktor. Zato se preporučuje edukacija radne sredine, porodice i čitave šire društvene zajednice.
Po završetku krize i apstinencijalnog sindroma, znači po uspostavljanju apstinencije, nastaje dugotrajna faza liječenja čiji bi krajnji cilj bila promjena životnog stila.
Nakon akutne faze liječenja nastaje intenzivno, a potom produženo liječenje zavisnika. Ne postoji lijek koji bi bez napora i truda obezbijedio ostvarenje cilja liječenja. Sve terapijske metode imaju za cilj da pomognu zavisniku da lakše podnese uspostavljanje i održavanje apstinencije. Rehabilitacija zavisnika je najteža i najduža faza u liječenju zavisnika. Recidivi su česti i zahtijevaju ponovno sprovođenje cijele procedure.
Indikacije za prijem na Odjeljenje za liječenje zavisnika u Dobroti:
– zavisnici koji nijesu vitalno ugroženi,
– zavisnici bez izraženog psihoorganskog i psihotičnog sindroma,
– zavisnici od PAS-a stariji od 18 godina,
– višestruki pokušaji ambulantnog liječenja,
– očekivani apstinencijalni sindrom srednjeg do težeg stepena,
– očekivani apstinencijalni sindrom sa komplikacijama,
– prijeteći recidiv kod pacijenta sa uspostavljenom apstinencijom,
– zavisnici koji su motivisani za liječenje,
– zavisnici koji će poštovati kućni red sa kojim će biti upoznati pri prijemu,
– zavisnici koji će pristati da potpišu ugovor pri prijemu kojim se obavezuju na poštovanje kućnog reda,
– zavisnici treba da imaju saradnika sa kojim će biti odžan sastanak 10 dana poslije prijema u smislu edukacije i upoznavanja sa dotadašnjim i daljim liječenjem.
Prijem se obavlja preko konzilijuma dva puta nedjeljno, a ukoliko je potrebno, formira se lista čekanja. Pacijent dolazi po pozivu, a u međuvremenu se ordinira terapija i daje savjet.
Add comment