Borba za očuvanje čvrstine kostiju

Poruka NE DOZVOLI DA TE OSTEOPOROZA ISKRIVI koja je oktobra ove godine projektovana prilikom četvrtog po redu obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv osteoporoze, bila je dovoljan razlog da se zapitamo o tome koliko smo zaista u mogućnosti da doprinesemo očuvanju svog koštanog sistema i koliko mu ustaljenim štetnim ponašanjem činimo loše usluge.
Dr Nataša Miketić, internista i reumatolog Kliničkog centra Crne Gore, i Doc. dr sci. Dušan Mustur, fizijatar i reumatolog sa Instituta „Dr Simo Milošević” u Igalu, ponudili su ovom prilikom veliki broj odgovora.

Piše: doc. Dr sci Dušan Mustur

Osteoporoza je metaboličko oboljenje kostiju, to je skeletni poremećaj koji karakteriše poremećaj čvrstine kosti, a što dovodi do povećane sklonosti ka prelomima (frakturama). Čvrstina kosti je pojam koji se odnosi na   кvantitet (gustinu) kosti i na кvalitet kosti.  Osteodenzitometrijom mjerimo koštanu gustinu, koja učestvuje u čvrstini kosti sa 60-80%, a preostalih 20-40% odnose se na kvalitet kosti, koji se precizno može odrediti jedino biopsijom kosti, a koja se zbog toga što predstavlja invazivnu metodu, radi izuzetno rijetko. Stoga se osteodenzitometrija smatra zlatnim standardom u mjerenju koštane čvrstine.

Uzrok nastanka osteoporoze je poremećaj ravnoteže izmedju stvaranja i razgradnje kostiju, pojačana je aktivnost ćelija osteoklasta, tj. povećana je razgradnja kosti, koju osteoblasti kao metaboličke ćelije koje je obnavljaju nisu u stanju da nadoknade. Samo koštano tkivo predstavlja jednu promjenljivu strukturu gdje se u toku cijelog života stalno odvijaju ciklusi izgradnje i razgradnje kosti, a što se zove “remodeliranje kosti”. Na ove procese utiče čitav niz hormona koje luče endokrine žlezde i različite materije unete hranom, prvenstveno kalcijum i vitamin D. Kod djece i mladih do 30-te godine postoji tzv. ”pozitivan bilans u remodeliranju kosti“, tj. veća je izgradnja od razgradnje kosti. U 30-tim i 40-tim godinama uspostavlja se ravnoteža, da bi nakon toga sve više dominirala razgradnja u odnosu na izgradnju kost. To dovodi do razvoja šupljikavosti kosti i pojave preloma kostiju. Kroz cijeli život traje borba za “čvrste” kosti: u mladosti je to u pravcu što bolje izgradnje kosti, u odrasloj dobi u cilju očuvanja koštane mase, a u starosti u cilju spriječavanja gubitka kosti.

Od osteoporoze obolijeva znatno veći broj žena nego muškaraca. Kod muškaraca je osteoporoza rijeđa jer testosteron stimuliše perostalnu apoziciju, pa je kortikalna kost kod muškaraca deblja! Estrogeni snažno podstiču obnavljanje kostiju kod žena, ali kada u menopauzi dođe do pada koncentracije estrogena, dolazi do pojačane razgradnje kosti, pa kosti postaju sve krtije, sklone prelomima koji n   astaju i na minimalnu ”fiziološku” traumu.

Masovnost obolijevanja je takva da čak oko 10% svjetske populacije boluje od osteoporoze, a svaka druga žena i svaki peti muškarac stariji od 55 godina boluju od ove bolesti. Osteoporoza ne boli sve do momenta nastanka fraktura, gubitak koštane mase u osteoporozi je jedan nijem i dugotrajni proces koji nastaje postepeno. Ono što predstavlja veliki problem jeste da kod oko 50% žena sa osteoporozom nije uopšte identifikovano da boluju od ove bolesti, a samo oko 20% oboljelih se liječi. Po istraživanju sprovedenom 2001. u SAD-u, na 385 bolesnika sa prelomima koji su nastali bez povrede, utvrđeno je da većina ispitanika (čak 73% od ukupnog broja) smatra da njihov prelom nije nastao zbog osteoporoze, a 20% ispitanika nije nikada ranije čulo za osteoporozu!

Osteoporoza je češća kod ženskog pola, kod osoba starijih  od 60 godina i kada je već prisutna u familiji, a značajni su i rasa (bijela rasa je znatno podložnija osteo-porozi), rana menopauza (prije 45. godine života), smanjena tjelesna težina, pušenje, kafa, alkohol, sedentalni način življenja, upotreba nekih vrsta ljekova (npr. glikokortikoida), javlja se češće kod nerotkinja, kod osoba sa zapaljenjskim reumatskim bolestima, zapaljenskim bolestima crijeva, hipertireozom, hiperparatireoidizmom, Kušingovim sindromom,…

Opšte mjere prevencije osteoporoze važno je sprovoditi sve od najranijeg djetinjstva (u cilju postizanja što bolje izgradnje kosti), kroz cijeli život. u odrasloj dobi u cilju očuvanja, a u starosti u cilju spriječavanja gubitka kosti. U prevenciji nastanka ove bolesti bitnu ulogu ima pravilna ishrana, koja podrazumjeva svakodnevno unošenje poboljšanje kardiovaskularnog sistema, poboljšanje gipkosti, koordinacije, koštane gustine, čak povoljno i za liječenje stresa i napetosti. To je zasnovano na dokazima, teško je naći aktivnost koja pruža tako širok obim sveobuhvatne  koristi za zdravlje kao tenis.

Vježbe se sprovode individualno, dozirano uz postepeno se povećanje opterećenja. Potrebno je uvesti vježbe sa gravitacionim opterećenjem kosti, ali prethodno se mora uvijek prvo konsultovati ljekar fizijatar koje su vježbe kontraindikovane, kako se ne bi napravila veća šteta od koristi! Za metabolizam kostiju veoma su pogodne vježbe sa opterećenjem i vježbe uz otpor, vježbe sa tzv. tera bend trakom različitih boja, koje se mogu prilagoditi svakom bolesniku ponaosob u zavisnosti od njegove kondicije i stanja skeletnog sistema. Velika korist ovih vježbi ispoljava se preko jačanja mišića, poboljšanja mišićne funkcije i povećanja koštane mase. Sve to dovodi do spriječavanja padova i smanjenja rizika od nastanka osteoporotičnih preloma.

Ciljevi fizikalne terapije u prevenciji i kontroli osteoporoze su djelovanje na kost, kontrola bola, usporavanje razvoja torakalne kifoze, prevencija padova i smanjenje rizika od preloma. Postupci fizikalne terapije su jačanje mišića u rasteretnom položaju ili uz pomoć rasteretnih pomagala (specijalne vježbe), upotreba raznih fizikalnih agenasa u cilju suzbijanje bola i kao uvod u kineziterapiju, ali posebno treba naglasiti da ovdje ne treba primjenjivati toplotne procedure. Bitnu ulogu imaju i ortoze: zaštitnici za kukove i mideri, koji ne smiju da se koriste stalno, jer značajno utiču na snagu muskulature.

Spriječavanje padova je veoma bitno u prevenciji nastanka osteoporotičnih preloma. Vježbe i fizička aktivnost značajno smanjuju rizik od pada kod starije populacije. U tom smislu važnu ulogu ima i davanje savjeta za opremanje stana: dobro osvjetljenje stana, odstraniti pragove, gajtane i žice, izbjegavati rad na visini, izbjegavati upotrebu određenih ljekova (sedativa i sličnih ljekova), izvršiti kontrolu vida kod oftalmologa… Naučno je dokazano i da primjena drevne azijske manuelne tehnike tai-či smanjuje rizik od nastanka padova. Svakodnevna upotreba hodalica kod osoba sa razvijenom osteoporozom je od velikog značaja u cilju spriječavanja osteoporotskih preloma. Posljednjih nekoliko godina se fizikalno liječenje se posebno fokusira na potencijalno efikasno liječenje hiperkifoze vezane za godine starosti kod senilne osteoporoze.

Pri propisivanju fizikalnih procedura treba uvijek imati u vidu eventualne kontraindikacije. Pokazalo se da pojedini fizikalni agensi, npr. ultrazvučni talasi, mogu da potenciraju razvoj osteoporoze. Na kraju, podsjetio bih vas da se još uvijek nalazimo u ”Dekadi borbe za očuvanje naših kostiju i zglobova” koju je proglasila Svjetska Zdravstvena Organizacija u cilju spriječavanja širenja tihe epidemije ovih masovnih nezaraznih bolesti. Osteoporoza predstavlja jedan od najvećih javnozdravstvenih problema u razvijenim zemljama svijeta. Mnogo je razloga za to: svjetska populacija postaje sve starija, ishrana sve siromašnija vitaminima i mineralima a fizička aktivnost je sve manja.