ŠTA JE TO ŠEĆERNA BOLEST ILI DIABETES MELLITUS (LAT.)?
Šećerna bolest je hronično stanje koje nastaje kad pankreas potpuno ili djelimično prestane da proizvodi insulin ili zbog otpornosti ćelija na njega proizvedeni insulin nije djelotvoran u organizmu (to stanje nazivamo insulinska rezistencija). Posljedica je porast šećera u krvi jer ga mi i dalje unosimo hranom, ali on iz krvi otežano ulazi u ćelije, zbog nedostatka ili nedjelotvornosti insulina. Kao rezultat tog stanja, ćelije organizma ne dobijaju energiju potrebnu za njihov rad.
Osnovna osobina bolesti jeste povišen nivo glukoze u krvi. Višak glukoze „lijepi” se na ćelije malih i velikih krvnih sudova te ih oštećuje. Najčešće pogođeni organi, odnosno dijelovi tijela, jesu oči, bubrezi i nervne ćelije. Te promjene nazivamo hroničnim komplikacijama šećerne bolesti.
ŠTA JE INSULIN?
Insulin je hormon koji proizvode beta-ćelije pankreasa. On ima ulogu „ključa” koji omogućava šećeru (glukozi) da uđe u ćelije. Šećer koji ne može da uđe u ćelije i ne bude iskorišćen nakuplja se u krvi i na taj način prouzrokuje hronične komplikacije šećerne bolesti.
TIP 1 ŠEĆERNE BOLESTI
Tip 1 šećerne bolesti javlja se u djetinjstvu ili mladosti. U njegovom liječenju neophodna je primjena insulina. Dijabetes tipa 1 autoimuna je bolest, što znači da je uzrokuje sopstveni imunološki sastav organizma. Odbrambeni sistem napada pankreas i uništava beta-ćelije koje proizvode insulin.
Vjerovatni uzrok koji stimuliše pankreas na borbu protiv sopstvenog organa (pankreasa) jesu genetski faktori, izloženost određenim virusima, kao i način ishrane. Takav napad drastično smanjuje i čak potpuno onemogućava proizvodnju insulina u pankreasu.
TIP 2 ŠEĆERNE BOLESTI
Tip 2 šećerne bolesti najčešći je oblik bolesti koji se javlja kod otprilike 90% svih oboljelih od dijabetesa. Nekad se nazivao insulin nezavisan tip šećerne bolesti ili starački (adultni) dijabetes. Iako se uglavnom javlja kod odraslih, sve je više oboljelih u mlađoj životnoj dobi.
Tip 2 šećerne bolesti karakterišu dva osnovna problema:
• Pankreas ne proizvodi dovoljne količine insulina i / ili
• Mišićne i ostale ćelije organizma efikasno ne koriste proizvedeni insulin, zbog otpornosti na sopstveni insulin (insulinska rezistencija).
Kod tipa 2 šećerne bolesti simptomi se javljaju postepeno, u mnogo blažem obliku, teže ih je dijagnostikovati, a mogu i izostati. Međutim, simptomi tipa 1 šećerne bolesti, u manje izraženom obliku, mogu takođe biti prisutni i u tipu 2 bolesti. Pojedine osobe s tipom 2 šećerne bolesti nemaju rane simptome pa se dijagnostikuju i nekoliko godina nakon pojave bolesti. Kod oko polovine slučajeva sve do razvoja hroničnih komplikacija nema simptoma bolesti. Ovakvo stanje može se kontrolisati pravilnom ishranom, redovnom fizičkom aktivnošću, tabletama (oralni antidijabetici) i insulinom, kada se iscrpe zalihe prirodnog insulina.
KAKO SE LIJEČI ŠEĆERNA BOLEST?
Zdrava ishrana i redovna fizička aktivnost izrazito su važne u liječenju oba tipa šećerne bolesti. Međutim, to ponekad nije dovoljno već su nam potrebni i ljekovi.
Osobe koje boluju od dijabetesa tipa 1 svakodnevno moraju nadoknaditi insulin jer ga njihov pankreas više ne može sam proizvoditi. Liječenje dijabetesa tipa 2 (uz uvijek potrebnu dijetu i fizičku aktivnost) sprovodi se oralnim anti-dijabeticima (tabletama za liječenje šećerne bolesti), njihovom kombinacijom sa insulinom ili samo insulinom, kada se iscrpe zalihe prirodnog insulina u pankreasu.
OSNOVNI PRINCIPI U LIJEČENJU ŠEĆERNE BOLESTI:
• Uravnotežena ishrana
• Fizička aktivnost
• Edukacija (zdravstveno prosvjećivanje o šećernoj bolesti)
• Samokontrola (samoodređivanje nivoa glukoze u krvi i glukoze i acetona u mokraći)
• Ljekovi za snižavanje šećera u krvi.
Pridržavajući se ovih principa, može se održavati poželjni nivo šećera (glukoze) u krvi i time dobro kontrolisati šećerna bolest.
Pravilna ishrana, uz fizičku aktivnost, ima ključnu ulogu u liječenju šećerne bolesti tipa 2. Namirnice koje se preporučuju osobama sa šećernom bolešću, s obzirom na energetsku i prehrambenu vrijednost i način pripremanja, preporučuju se i zdravim osobama.
OSNOVNI PRINCIPI ISHRANE OSOBA KOJE PATE OD ŠEĆERNE BOLESTI:
• Raspodjela cjelodnevnog (energetskog) unosa hrane na najmanje 3-6 obroka
• Najmanje tri glavna obroka (doručak, ručak, večera) i 2-3 međuobroka (doručak, užina, noćni obrok) na dan
• Redovnost obroka
• Zabrana izostavljanja ili spajanja obroka (dva kao jedan – ima negativan uticaj na nivo šećera u krvi i može izazvati mnoge nepoželjne promjene)
• Umjerenost obroka, s osvrtom na vrijeme i količinu hrane.
KADA, KAKO I KOLIKO FIZIČKE AKTIVNOSTI?
Za fizičku aktivnost nije potrebno da uložimo mnogo novca ili vremena za koje nam se uvijek čini da ga ima premalo. Za početak potrebno je malo više kretanja u okviru svojih dnevnih kućnih obaveza i onih na poslu i to će biti sasvim dovoljno. Sami možemo odabrati npr. nešto od ovog
Add comment