Bolničke infekcije, kao globalni problem, iziskuju značajna sredstva za sanaciju. One podrazumijevaju klinički ispoljena oboljenja koja se javljaju kako kod pacijenata, tako i kod osoblja. Za njihovu distribuciju podjednako su odgovorni svi učesnici sistema, a samo dobro regulisanim nadzorom moguće je obezbijediti adekvatno sprečavanje ovih neizbježnih pojava.
Značaj bolničkih infekcija razmatran je na Osmom sajmu medicine u okviru prezentacije dr Mira Kneževića, pomoćnika ministra zdravlja. Infekcije koje se javljaju kod pacijenata, zbog boravka u bolnici radi liječenja, i kod osoblja tokom rada, ne zavise samo od pacijenata, već se odnose i na zdravstvene radnike. To su, kako je objasnio dr Knežević, infekcije koje postoje i nakon otpuštanja kući, 48h nakon prijema u bolnicu i 48 h nakon otpusta, a u zavisnosti od vrste infekcije, ovim terminom mogu se obuhvatiti i one koje traju duže od 48h.
Infekcija bakterijom Clostridium difficile traje i 6 sedmica nakon otpusta. Infekcija operativnog mjesta traje 30 dana nakon otpusta, a stanje operativnog mjesta sa ugradnjom implantata prati se iz ovog razloga do 90 dana. U ovu grupu spada i infekcija novorođenčeta nastala pri porođaju, kroz porođajni kanal, ali ne ukoliko se dokaže da je prenesena transplacentarno i kao komplikacija stanja prisutnog na prijemu. Kolonizacije se ne smatraju ovakvom pojavom.
Razloge za povećanu učestalost bolničkih infekcija treba tražiti u povećanom kapacitetu bolnica, a svaka primjena invazivne dijagnostike povećava i mogućnost njihovog nastanka. Ona raste i sa starošću pacijenta, kao i zbog sve većeg prisustva rezistentnih mikroorganizama. − Dijelom smo za sve to krivi i mi, zbog zloupotrebe korišćenja antibiotika. Još uvijek se antibiotici, iako je zakonom zabranjeno, uzimaju na svoju ruku, bez recepata, bez konsultacije ljekara, što dovodi do povećanja rezistencije mikroorganizama na antibiotike, a svakako otežava i liječenje – kaže dr Knežević.
Najveći problem u vezi sa etiologijom ove pojave pričinjavaju rezistentni sojevi bakterija, tj. rezistentni mikroorganizmi. Put prenosa najčešće je direktan i to uglavnom posredstvom ruku. Zbog toga se insistira na sprovođenju higijene ruku. Poštovanje procedure za pranje ruku podrazumijeva minimum 20 sekundi, a bitno je pratiti uputstvo sa dezinfekcionog sredstva koje koristimo. Pored bolničkog osoblja, prenosioci mogu biti i sami pacijenti i njihovi posjetioci. Najsenzitivnija su novorođenčad, bolesnici koji se liječe citostaticima, bolesnici sa poremećajima imuniteta i oni koji su podvrgnuti invazivnim procedurama.
Učestalost bolničkih infekcija u razvijenim zemljama kreće se između 5% i 10%. U zemljama u razvoju kreće se između 25% i 30%, a letalitet je prisutan u oko 3% slučajeva. Najčešća su gnojno-upalna oboljenja.
Govoreći o stanju u Crnoj Gori, dr Miro Knežević objasnio je da naši podaci nijesu dovoljno reprezentativni, ali od 2012, kada se sa većom pažnjom počelo raditi na tome, imali smo prijavljene 3 ili 4 bolničke infekcije na godišnjem nivou. Naglašavajući da to nikako nije realna slika, on je naveo da se u cilju sprečavanja u suzbijanja ove nepoželjne pojave radi na davanju specijalizacija ljekarima, angažovanje bolničkih timova za nadzor. Noviji podaci ukazuju da se na mjesečnom nivou registruje 30-ak prijava, što je cifra koja se nije odjednom pojavila. − Bilo ih je i prije, ali je bio slabiji nadzor i slabije prijavljivanje. Čim dobijemo realniji način prijavljivanja, možemo da istražujemo i da sprečavamo bolničke infekcije – kaže dr Knežević.
Mjere suzbijanja i sprečavanja
70% slučajeva ovakve zaraze je gnojno-upalnog karaktera. Broj bolničkih infekcija u SAD-u isti je kao i broj pacijenata sa malignim tumorima, a on je 4 puta veći od broja oboljelih od kardiovaskularnih bolesti. − Sve to govori da su razvijene svuda u svijetu i treba da vodimo računa i o njima. Nikako ne možemo da tražimo da smo mi posebna zemlja i da kod nas to ne smije da bude. Moramo da budemo realni. Svuda u svijetu, u svim ustanovama gdje se pružaju zdravstvene usluge postoje bolničke infekcije – naveo je dr Knežević. Nepovoljan tok i ishod osnovne bolesti, kompromitovanje medicinskih intervencija, produženje broja bolničkih dana, veći troškovi, samo su neki negativni efekti ove pojave. U SAD-u se, navodi dr Knežević, za bolničke infekcije godišnje izdvaja 30 do 34 milijardi dolara, a u Evropi oko 10 milijardi.
Dokazano efikasne mjere sprečavanja čine sterilizacija, pranje i dezinfekcija ruku, aseptički postupci, izbjegavanje kontakata sa tehnikom, međusobnog kontakta, kao i izolacija pacijenata. Oko 90% slučajeva zaraze ostvari se upravo preko ruku. 30-45 % slučajeva zaraze pneumonijom smanjuje se kada pacijent boravi u polusjedećem položaju. U mjere ograničene efektivnosti spada rutinsko pranje dodirnih površina, upotreba ultravioletnog osvjetljenja i sl. Procenat nastalih infekcija u vezi s tim aktivnostima minimalan je.
Jedinice za intenzivnu njegu obuhvataju 50% slučajeva bolničkih infekcija, a na njima je i rizik nastanka 5-10% veći zbog primjene invazivnih tehnika. Najveći broj slučajeva zaraze otpada na pneumonije i urinarne infekcije. Jedna trahealna intubacija, po objašnjenju dr Kneževića, povećava 3 do 4 puta mogućnost nastanka bolničke pneumonije. Polusjedeći položaj dokazano smanjuje tu mogućnost. Stoga se i savjetuje da se što manje koriste centralni venski i urinarni kateteri. Rutinsko uzimanje nalaza je takođe nepotrebno. Nasuprot ovome, vakcinacija osoblja i pacijenata je i te kako preporučljiva.
Jula ove godine donešen je novi pravilnik o sprovođenju mjera za suzbijanje bolničkih infekcija. U tom cilju vršena je edukacija osoblja u Beranama, Podgorici i Baru. U saradnji sa Kliničkim centrom obavljena je edukacija medicinskih sestara koje treba da budu u timu za suzbijanje bolničkih infekcija. Institut za javno zdravlje od prije 6 godina pojačano radi na medicinskoj edukaciji i urađena su tri turnusa osnovnog i 2 turnusa srednjeg kursa za sprečavanje i suzbijanje ovih pojava. Više od 400 radnika edukovano je u posljednje 4 godine. U saradnji sa SZO, tokom ove godine urađena je i samoprocjena naših ustanova u vezi sa bolničkim infekcijama. − Naše zdravstvene ustanove su na trećem nivou, skoro sve. Klinički centar se primakao 4-om niovu, što je najviši nivo za sprečavanje i suzbijanje bolničkih infekcija. Na osnovu toga smo prepoznali i probleme koje imamo – kaže dr Knežević.
Jedan od uočenih problema predstavlja nedostatak sopstvenih standardno operativnih procedura. On se, za sada, vrši po važećim svjetskim protokolima, a pripremljan je akcioni plan da se u naredne dvije godine realizuje i ovaj sistem. Pojedini parametri nadzora koje su uočili i predstavnici SZO bolji su nego u Danskoj, Irskoj, Luksemburgu i dr. zemljama sa višim životnim standardom.
U Kliničkom centru sprovođene su studije za praćenje higijene ruku i preoperativnu antibiotsku profilaksu u hirurgiji. − Tu imamo smjernice koje je donijelo Ministarstvo zdravlja i gdje smo uspjeli da procenat koji je povezan sa korišćenjem rezervnih antibiotika i razvoja rezistencije povećamo na između 70% i 100 % poštovanja upotrebe preporučenog antibiotika. U tom dijelu smo smanjili upotrebu longacefa, cefalosporina treće generacije, a koristi se prva generacija antibiotika. Neupotrebom rezervnih antibiotika, realnost je da ćemo vratiti senzibilnost bakterija na antibiotike, a to dovodi do smanjenja potrošnje sredstava – kaže dr Knežević. − Bolničkih infekcija ima u svakoj zdravstvenoj ustanovi, mora ih imati i kod nas. Pored zdravstvenih radnika, moramo voditi računa i o pacijentima – poručio je na kraju.
Anita Đurović
Dodajte komentar