Prof. dr Mirko Peković, neuropsihijatar
Svjedoci smo neviđenog razvoja i uspona nauke i tehnologije zadnjih decenija u svim oblastima života. Paralelno sa tim rasle su u oblasti medicine mogućnosti dijagnostikovanja i liječenja bolesti. Shodno tome pokazalo se da i cijena liječenja populacije jedne zemlje raste, te da pojedine zemlje nijesu kadre adekvatno tretirati bolesnu populaciju.
Tada se postavilo pitanje šta od ponuđenih alternativnih metoda dijagnostikovanja i liječenja se može primijeniti, tako da sa što manje troškova obeznijedi se odgovarajuća zdravstvena usluga.
Iz te potrebe razvija se kao posebna naučna disciplina zdravstvena ekonomija, koja se prvi put spominje 1960. godine kao posebna oblast primijenjene ekonomije, odnosno zdravstvena ekonomija.
U oblasti ove naučne discipline poseban segment čini farmakoekonomija, koja se bavi proučavanjem novčane vrijednosti primjene ljekova, u okviru svih drugih troškova bolesti.
Istraživanja u ublasti farmakoekonomije, kao što su analiza troškova primjene lijeka u odnosu na kliničku efikasnost, ili analiza troškova farmakoterapije u odnosu na korisnost, koriste se metodama različitih naučnih oblasti, uključujući ekonomiju, epidemiologiju, farmakologiju, kliničku medicinu i drugo.
Ekspanzija novih ljekova na tržište, veliki troškovi istraživanja i proizvodnje, te potraga za profitom, uslovili su potrebu farmaceutske industrije da finansira brojne farmakoekonomske studije, u cilju dokazivanja racionalnosti primjene novih skupih ljekova. Interes za takve studije pokazale su i društvene strukture koje kontrolišu ekonomiku zdravstva, institucije koje se bave liječenjem, ljekari koji odlučuju o konkretnoj primjeni lijeka za individualnog bolesnika, kao i sam bolesnik. Danas se u donošenju odluke o primjeni nekog lijeka u terapiji pojedinih poremećaja obavezno uzimaju u obzir kako resursi koji se koriste (troškovi), tako i ishod (terapijska efikasnost) lijeka, koji se postiže.
U tom cilju pri donošenju mnogih odluka o primjeni ljekova, važno je znati: koji lijek treba uključiti u spisak zdravstvenih usluga, kakav učinak će on imati, od više ljekova sa sličnim dejstvom koji će pokazati najbolju efikasnost, kakav je relativni odnos cijene i koristi (cos/benefit) od primjene lijeka, kolika je ušteda po godini kvalitetnog života, koji je lijek najbolji za liječenje određene bolesti.
Farmakoekonomija u psihijatriji vezana je za pronalazak novih antipsihotika-neuroleptika, antidepresiva, benzodizapina i mnogih drugih grupa psihofarmaka, što je dovelo do preokreta u psihijatriji.
Psihofarmaci postaju glavno i nezaobilazno terapijsko sredstvo u liječenju psihijatrijskih bolesnika. Primjena ovih ljekova po pravilu traje više mjeseci, pa i godina, što je rjeđi slučaj kada se radi o fizičkim bolestima. Odsustvo sa posla takođe duže traje. Zdravstveni sistemi koji teže većoj racionalnosti i preciznosti upotrebe ovih ljekova, odnosno troškova liječenja i očekivanih rezultata liječenja, daje novi uvid u ekonomske parametre brige i liječenja oboljelih od mentalnih bolesti.
Na žalost ova disciplina (Farmakoekonomija u medicini – Psihijatriji), je još uvijek u povoju, što je velika ekonomska i druga šteta, koju i ne naslućujemo. Nadajmo se boljim vremenima!
Add comment