Živi svijet se pojavljuje u raznim formama. Dominantan je životinjski i biljni (fauna i flora). Između njih postoji direktna korespondencija. Ona je iskonska. Ta živa veza govori o upućenosti jednih na druge. Treba podsjetiti da čovjek (životinja ) koristi kisonik kojega proizvode biljke, a izbacije ugljendioksid kojega koriste biljke. Ta veza “žila kucavica” nije slučajna. Priroda rijetko kad griješi. Upućenost i uzajamna koegzistencija čovjeka i biljnog (flore) svijeta je forma biocenoze i forma zajedničkog prirodnog funkcionisanja koja, ako je skladna i planirana, čini balgodeti prvog reda, koje gode i jednoj i drugoj strani.
Biljni svijet se pojavljuje u različitim formama, različitim staništima, pa shodno tome ima i raznovrsnu funkciju i namjenu, ljudskom rodu i vrtsti. Čovjek našeg doba danas je stavio pod kontrolu biljni svijet. Izmijenio ga, kultivisao vjerujući da time obogaćuje njega (floru) i sebe. Možda čovjek i griješi, jer tako nestaju autohtone vrste biljnog svijeta. Stvaraju se hibridi koji čovjeka odrođavaju i čine apatičnim prema prirodi i prema sebi.
Flora je posebno značajna za urbana (gradove) ljudska staništa. Ako je planski i stilski urađena i urbanizovana kao parkovska flora i hortikultura, može imati estetsku i umjetničku vrijednost (hortikultura inače predstavlja varijantu arhikteture i ima obilježja inventivnosti kao u ostalom arhikteturama).
U takvim formama ona je atraktivna, inspirativna, rekreira i relaksira ljude. Flora djeluje smirujuće, anksiolitički, odagoni umor, skepsu, daje ideje, jača menntalni tonus. Ne kaže se badava da su parkovi i zelenilo grada njegova “pluća”. To je osobito značajno u naše vrijeme, opterećeno radnim i drugim obavezama, koje naročito opterećuje urbana staništa, njegove žitelje umorne od svakodnevne gradske vreve i dinamike života.
Goleti i pustare djeluju sablasno, deprimirajuće, skeptično i zbunjujuće. One zamaraju, izazivaju mrzovolju, moguće da djeluju i stresogeno, demotivaciono, melanholično, jednom riječju zamorno.
Prirodne zelene oaze, parkovi (nacionalni) i slično, predstavljaju osobiti vid flore i bogatstvo koje svojom ljepotom, egzotikom i atrakcijom čini najmanje dvije koristi, obogaćuju dotičnu prirodu, oplemenjuje i inspirišu čovjeka na svakodnevne životne aktivnosti, razne forme hobija, zabavu, šetnje i drugo.
Flora je bila i ostala inspiracija umjetnicima raznih profila, slikarima, koji su na svojim platnima ovjekovječili mnoge krajeve i krajolike naseljene raznom florom (cvijet, plod, drvo, pšenično polje, livada i drugo). Pisci, hroničari i pjesnici napisali su bezbroj stranica vezanih za pojedina događanja, čak i istorijska, koja su se desila u šumi, šumarku ili ispod drveta. Drveće i njihovo lišće i plodovi imaju i simboličko značenja, lst smokve, lipe, platana i slično.
Ne treba podsjećati koliki značaj ima flora u industrijske svrhe, faramaceutska industrija, industrija drveta i slično, u odnosu na vještačke (hladne ) materijale. Ne kaže se u narodu slučajno, “drvo zlata vrijedi” u današnje vrijeme.
Mnoga banjska lječilišta proglašena su za “vazdušna”, ne zato što se nalaze na velikoj nadmorskoj visini, već i zato što su bogata raznovrsnom florom, odnjegovanom prirodnom ili ljudskom rukom. Flora svojim koloritom, svježinom, smirenošću treptaja lista iz čijih pora najčešće se emituju lijepi i božanski mirisi daje smiraj našim nemirima, nespokoju i skepsi, koji su česti ljudski saputnici. Ona djeluje antistresogeno, iscjeliteljski. Ko to shvati na vrijeme i druži se sa biljkama vidjeće da one donose plodove i bukvalno i simbolički. Biljke se ne mrgode, među njima nema glasnih konflikata, sa ljudima posebno. One znaju da “razgovaraju”, zato se sa njima treba više družiti. One to uzvraćaju objeručke, tješe nas i liječe, mnoge rane koje čovjekova ruka nanese sebi i njima. Čovjek im ne uzvraća koliko one njemu. Flora je njenža i nenametljiva, opuštena i optimističnih poruka i pouka.
Čuvajmo floru, jer ona čuva nas!
Vjekovima su biljke bile korisne, a ponekad i spasonosne za hranu i kao ljekovita sredstva za ljudski rod. Čak i u naše vrijeme, moderni proizvođači farmaceutskih preparata prevashodno se bave ekstrakcijom i otkrivanjem ljekoviotih (aktivnih) suspstanci iz ljekovitog bilja.
Flora praktično predstavlja osnovu farmaceutske industrije i farmakologije. Neke zemlje kao Austrija, Engleska, Kanada i druge još uvijek lavovski dio farmaceutske industrije, proizvodnje ljekovitih preparata, baziraju na medikamentima dobijenim iz biljnih sirovina.
U naše vrijeme porastao je inters za upotrebu ljekovitih biljaka za proizvodnju ljekova. Tu činjenicu, povratak fitoterapiji (liječenjem sa biljkama) priznala je i SZO, koja vodi kampanju za naučnoistraživački rad kako bi se obezbijedila što bolja upotreba bilja u liječenju velikog broja bolesti. Nije tajna da se mnogi biljni preparati koriste za neke od dominatnih bolesi i poremećaja našega vremena: nesanica, anksioznost, gojaznost, ekcem, artrritis, problemi imuniteta. Ne kaže se slučajno da priroda liječi – biljni preparati, sintetički ljekovi pomažu liječenje.
Add comment