Infektivne upalne bolesti jetre uzrokovane HCV virusom – hepatitisi – spadaju u grupu zaraznih oboljenja koja se danas s uspjehom liječe, ali su u nedovoljnom procentu vidljive i dijagnostikovane. U cilju podizanja svijesti o ovom zdravstvenom problemu u okviru Šeste Medikalove konferencije govoreno je i na ovu temu.
Danas izlječiva bolest
Naglašavajući da za hepatitis C danas možemo reći da je izlječiva bolest, dr Brankica Dupanović, sa Klinike za infektivne bolesti KCCG-a, navela je da je u pitanju veliki napredak u terapiji hroničnih infekcija. Ako hepatitis C prelazi u hronični, i ako se ne liječi, bolest progredira do ciroze, hepatocelularnog karcinoma, i na kraju se završava smrću. 400.000 ljudi godišnje – upozorila je ona − umre od posljedica infekcije virusom hepatitisa C. Veliki je problem što je malo dijagnostikovanih. Samo 20% zaraženih ima dijagnostikovan status bolesti, a liječi se samo 2% onih koji su zaraženi. Najveći broj evidentan je u dijelu Jugoistočne Azije, negdje oko 20 miliona ljudi, zatim u Sjevernoj Africi itd. Ni u Evropi, po objašnjenju dr Dupanović, ne postoji optimalan način prijavljivanja ovog problema, čak ni u razvijenim zemljama. Svega 29 zemalja uredno prijavljuje slučajeve inficiranosti hepatitisom C.
Statistika pokazuje da u Evropi na 100.000 stanovnika imamo stopu pojave hepatitisa C od 7,4. Najmanja stopa incidence je na Kipru, a ona je dosta visoka u skandinavskim zemljama i Velikoj Britaniji. Kod nas je, navela je dr Dupanović, 2016. prijavljeno 17 novih slučajeva, znači 2,7 na 100.000 stanovnika. 55-85% akutnih infekcija prelazi u hroničnu, koju sada možemo izliječiti. Hronični hepatitis C, ukoliko se ne liječi, prelazi u cirozu, i to u procentu do 30% slučajeva tokom 20-ak godina.
Preporuke najvećeg evropskog stručnog tijela za liječenje hepatitisa predviđaju da se svi bolesnici liječe, da se razmotri njihova terapija za liječenje. Potrebno je, po objašnjenju dr Dupanović, izvršiti poseban osvrt na stanje populacije starosti 45-65, kako bi se testirala zbog činjenice da se prije 1989 krv za transfuziju nije testirala na ovaj virus. Planovi SZO-a odnose se na to da se poveća broj dijagnostifikovanih na 90% posto zaraženih, i da se od tog broja 90% pacijenata liječi.
Naravno da je najvažnije da se bolest što prije otkrije. Danas se hepatitis C liječi direktno djelujućim antivirusnim ljekovima koji su veoma efikasni, a za hepatitis B odavno postoji vakcina.
Prezentujući spektar dostupnih ljekova, dr Dupanović je navela da se u kliničkoj praksi koristi komforna terapija koja je dostupna i u tabletama. Maksimum uzimanja je 3 mjeseca. − Poruka svima nama je da što više testiramo pacijenata, da otkrijemo infekciju, da liječimo i spriječimo širenje ove teške infekcije – istakla je na kraju dr Dupanović.
Iskustva
Kod ove infekcije, koja targetira jetru, tok može da bude akutni, i to u simptomatskoj formi u 25% slučajeva (ikterus, bolovi ispod desnog luka, mučnina, gađenje, povraćanje), a u 75% slučajeva ona je asimptomatskog tipa.
Dr Danijela Stojanović, sa Klinike za infektivne bolesti KCCG-a, upozorila je da nakon 6 mjeseci akutna infekcija prelazi u hronični oblik, a u 85% slučajeva i nakon 20-ak godina ima tešku komplikaciju u vidu ciroze jetre i karcinoma jetre. Prenosi se najčešće putem krvi. U velikom procentu žrtve su intravenski korisnici narkotika, osobe zaražene transfuzijom inficirane krvi, a prenos je moguć s majke na dijete, hirurškim putem, među zdravstvenim radnicima, seksualnim odnosima sa inficiranim osobama, hemodijalizom, kolonoskopijom, akumpunkturom, tetovažama u neadekvatnim uslovima. Od 1995. smanjen je procenat zaraze.
Testiranje na HCV vrši se, prije svega, na primarnom nivou. Po objašnjenju dr Stojanović, redovno se testiraju pacijenti u Centru za transfuziju krvi, pacijenti na hemodijalizi, pacijenti podvrgnuti liječenju bolesti zavisnosti u centru na Kakarickoj gori, ljudi koji se javljaju u savjetovališta za HIV i trudnice. 1975. godine, podsjetila je ona, opisan je hepatitis B, 1989. hepatitis C, 1993. utvrđena struktura genoma, 2001. izvršeno uvođenje terapije interferonom, 2002. otkriće prvog direktno djelujućeg agensa, 2011. odobren prvi direktno djelujući agens, a upotreba te terapije započeta je 2014.
Prikazujući pregled primjene terapija, dr Stojanović je navela da su do 2012. godine, pacijenti su dolazili 1 put sedmično na injekcionu terapiju koja je sprovođena 24-48 sedmica sa uspjehom do 50% . Danas se primjenjuje komfornija terapija koja traje 8-16 sedmica, u formi tableta i da je u do sada liječenih pacijenata postignut 100% uspjeh.
