Aleksandar Rakočević, pomoćnik direktora Zavoda za zapošljavanje, kazao je da je zaposlenost važan činioc resocijalizacije, te da je ustanova pokrenula mnoge direktne i indirektne programe pomoći.
– Cilj tih programa je dodatna edukacija i obuka, nakon čega bi bivši osuđenici stekli dodatno iskustvo i mogućnost zaposlenja. Uloga Zavoda, ali i čitavog društva, je da stvorimo ambijent kako bi ljudi radili. Recesija i ekonomski problemi dotiču sve slojeve, ali je naše opredjeljenje da pomažemo onima kojima je pomoć najneophodnija, i to sada daje rezultate – kazao je Rakočević, ističući da nije uvijek lako ubijediti privatnike da prime bivšeg zatvorenika ili zavisnika. Ali, kazao je on, ako privatnik ima prioritet država to ne može, već su njoj svi građani priroritet bez obzira da li su pogriješili.
Resocijalizacija iz ugla psihijatrije i psihologije
Neuropsihijatar dr Marina Roganović, iz Specijalne bolnice za psihijatriju iz Kotora, kazala je da je zavisnost složena društvena pojava koja ostavlja velike posljedice na ličnost, porodicu i društvo. – Početak liječenja podrazumijeva izolaciju, isključenost iz sredine. Na kraju liječenja teško je vratiti se, pošto staro društvo nije poželjno, a prepreka uključenju u novo je stigma. Velika nezaposlenost među liječenim zavisnicima i dosada zbog puno slobodnog vremena, može da ih vrati psihoaktivnim supstancama. Liječenje podrazumijeva mijenjanje stila života, a resocijalizacija je planski proces korigovanja društveno neprilagođenih stavova, sistema vrijednosti, uvjerenja i asocijalnog ponašanja. Kao da ponovo vršimo podruštvljavanje čovjeka. Program mora biti individualan za svakog posebno – kazala je Roganović.
– Programi resocijalizacije su namijenjeni onima koji su prošli neke vidove liječenja. Cilj je povećanje broja zavisnika koji će umjeti da planiraju vlastiti život, zauzmu aktivan stav i budu svjesni svojih mogućnosti – kazala je dr Roganović, ističući da bi trebalo izmijeniti Zakon o nadoknadi za bolovanje zavisnika, koji im sada to pravo uskraćuje.
Psihološkinja Radmila Stupar Đurišić, kazala je da zatvorenici kada izađu sami sebe karakterišu po načinu svoga ponašanja, jer su izgubili sagledavanje sebe kao ličnosti u bilo kom drugom svjetlu, osim toga da su zavisnici kojima nema spasa. Ona je kazala da postoje razni oblici terapijskog rada sa zavisnicima, ali im je zajednički cilj da ljude nauče da razmišljaju o egzistencijalnim aktivnostima. Prema njenom mišljenju, bivši zavisnici bi trebalo da razmišljaju o bavljenju poljoprivredom, kao nečemu što će im pomoći da uspiju. Poljoprivreda je, ocijenila je, dio naše tradicije i apstinenti bi trebalo da iskoriste šanse koje tamo mogu naći.
Treba početi od ničega
Prof. dr Adrijan Borggreve, sa univerziteta Deventer iz Holandije, gdje predaje kulturološki i konfliktni menadžment, kazao je da svi moraju biti realistični u očekivanjima, prvenstveno pojedinci pa i društvo. – Moj otac nije imao visoka očekivanja, a tek poslije 25 godina je mogao kupiti ford. I majka nije imala ničega, ali su od ničega stvorili kompaniju. Ako imate nerealna očeivanja nikada nećete ispuniti cilj. Treba vidjeti nešto što je iznutra i tako početi. Ako imamo u vidu zatvorenike možemo početi od onih poslova koje niko neće, da čiste i rade u parkovima. To je realističan način pomoći tim ljudima. To su praktične stvari, ali prije svega je potrebna neka konverzija unutar nas. U sebi smo kvarljivi, ali ako se iznutra obratimo i budemo dosledni možemo uspjeti. Prvo treba odrediti sopstveni identitet i tu nam može pomoći Sveto pismo. Treba dodati vrijednost na ono što je odbačeno, to je Isus radio – zaključio je Borggreve.
J.D.W. Eebeek, koji je radio 33 godine u zatvoru, od čega 18 kao zatvorski sveštenik, kazao je da je za resocijalizaciju neophodan širok pristup. – Ona mora da se zasniva na problemima sa kojima se bivši zatvorenici suočavaju. Efikasna resocijalizacija zahtijeva integrisani pristup u vezi ličnog voditeljstva, potrebno je započeti je još u zatvoru prepoznavajući probleme sa kojima se osuđenici suočavaju. Resocijalizacija treba da bude povezana sa kaznenom situacijom, a nakon izlaska im se mora osigurati podrška. Izolacija je u Holandiji skoncentrisana na lične i društvene probleme i zadatak je cijelog društva. Tako nijeste pod pritiskom koje društvo vrši. Informacije i obrazovanje su takođe važne. Institucije poput crkava mogu da budu od koristi, jer je važno otvoriti društvo bivšim zatvorenicima i tako im omogućiti da se povežu sa društvom. Treba razviti konkretne društvene sposobnosti, a osuđenici moraju da pronađu dublji značaj i tome ih treba naučiti. To povećava motivaciju da se razbiju kriminalne tendencije. Voditeljstvo ih usmjerava ka novom načinu života – zaključio je Eebeek.
Materijalana pomoć
Maja Luketić, rukovodilac sektora socijalne i dječje zaštite u Centru za socijalni rad Podgorica, kazala je da se postižu dobri rezultati kada se radi o povratku bivših zatvorenika u porodicu, mada se nerijetko dešava i da ih porodica odbaci. – Rješavanje takvih problema nekad je dugotrajno, ali se većinom okončavaju povoljno. Problem nezaposlenosti rješavamo kroz razne vidove materijalnih davanja, a radimo i na osmišljavanju projekata koji imaju za cilj stvaranje servisa za podršku tim ljudima – kazala je Luketić.
Opomena i vaspitni nalog
Slavko Milić iz Centra za defendologiju, govorio je o postpenalnom tretmanu djece koja su bila u sukobu sa zakonom, istakavši da njima treba posvetiti značajnu pažnju. Naglasio je da postoji dvije vrste resocijalizacije, za vrijeme izdržavanja kazne i postresocijalizativni period. U ovom drugom nedostaju preventivni programi. On je istakao značaj Zakona o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku, koji je objedinio materijalne, procesne i izvršne odredbe kojima se reguliše postupanje prema maloljetnim, i njihovoj zaštiti u krivičnom postupku.
– Novine su alternativne mjere, poput opomena i vaspitnog naloga. Svrha krivičnih sankcija je da se pomogne vaspitanje i pravilan razvoj maloljetnika, kako ubuduće ne bi vršili krivična djela. Najteža krivična sankcija je maloljetnički zatvor – kazao je Milić.
Nekada zavisnik, sada sveštenik
Philip David Smythe, direktor SHILOH MINISTRIES iz Južne Afrike, bivši je zavisnik koji sada ima 60 godina i zadnjih godina živi u Crnoj Gori. On je bivši zavisnik, proveo je dosta u zatvoru, a potekao je iz porodice razvedenih roditelja. Ali sve je to prevazišao i postao sveštenik, koji je dugo radio sa zavisnicima. – U zatvoru sam zatražio pomoć od čuvara, ali, naravno, on nije mogao da mi je pruži. Kasnije sam kupio Bibiju i to je bio momenat kada sam shvatio da se problemi mogu riješiti. Nastojao sam da zavisnike približim vjeri, jer Bog ima plan za svakog od nas.
Add comment