Inluenca može biti opasna ne samo svojim komplikacijama, nego i time, što sasvim čudnovato i osobito utiče na druge već postojeće bolesti. Ove bivaju ušljed inluence sve gore, naročito bolesti pluća i srca. Ako ovakvi ljudi obole od inflence, onda se ukazuje njihova stara bolest u mnogo jačem stepenu, pa ako je bolest ozbiljnija, mogu i umrijeti.
I druge bolesti npr. šećerna bolest (diabetes) jako se pogorša, ako se pridruži influencija; ali najviše se pogorša poremećenje uma, kod kojih bolesnika svi uspjesi, koji su se kroz mjesece i mjesece postizavali, odjednom nestanu.
U pošljednje vrijeme još su kod te bolesti opazili, da se sve rane iza operacija influencom pokvare i bivaju sve gore. Dandanas bila bi velika pogrješka, da se iza kakve operacije pokažu znaci trovanja krvi, jer je antiseptična tehnika danas na vrhuncu svoga razvitka.
Kod operisanih, koji docnije obole od inluencije, često se pokazuju ovakvi znaci trovanja, i ako su za operaciju i poslije nje pazili na najstrožiju antiseptiku; a to je pojava, pri kojoj niko ne zna, što da čini.
Pored svega toga, što je influencija uopšte, a naročito prema ubogom, već oboljelom čovjeku tako pakosna i zlobna, ima ona, ako se tako reći može, i nešto dobra: ona može druge akutne zarazne bolesti iskorijeniti. Ovijeh nestaje manje više, čim se infulenca pojavi: frus, skarlatina, tif, difterija odjednom iščeznu, a inluenca tada sama vlada. Dakako, da je to samo onda, kad doista epidemički u većoj mjeri vlada, kao što je bilo godine 1889./90. i 1891.12.
Pitanje je, da li mi što znamo o prirodi i o uzroku influence? Malo ili ništa, jer kod te bolesti nailazimo gotovo na same zagonetke.
Ona ne mari, kao druge zarazne bolesti, ni za nepogode vremena, doba godine, ni za prilike u zemljištu, a još manje za spol, starost, ili mladost, ni za način življenja, njoj je svejedno, ne mari za nikoga, i pustoši kao silan i moćan tiranin.
Pronašli su u najnovije vrijeme i nekakav „bacil od influence” i td., ali cijela stvar još nije sasvim sigurna. Toliko se ipak danas za sigurno zna, da je influenca zarazna (priljepčiva) bolest i da se može prenositi od jednog na drugoga. Svak će, dakle, dobro činiti, ako pazi, da se ne sastaje s takvim bolesnikom, dok nije sasvim ozdravio. To doduše nije sasvim sigurno, da ko ne bi ipak obolio od influence, jer danas znamo, da i one zarazne klice koje su u vazduhu, mogu zaraziti, ali bar treba da se uklanjamo svakoj prilici, u kojoj se zaraziti možemo, tijem više, što se ne možemo čuvati od influenci nekim mjerama opreznosti, kao kod drugih zaraznih bolesti. Mi smo prema njoj suviše slabi, nemoćni i bez volje, mi smo joj izručeni na milost i nemilost.
Napošljetku još nekoliko riječi o liječenju influence. Siguran, nesumljiv lijek od te bolesti još uvijek nijesu pronašli, i ako su je već raznim ljekovima probali liječiti.
U opšte nastoji se kod ove bolesti, da bolesnik pazi na higijensko dijetetička pravila. Bolesnik pa ma bio i tek malo bolestan, treba da je miran i da se što više čuva, najbolje da odmah legne u postelju. Mnogi bolesnici često obole od komplikacija samo zato, jer nijesu marili za prve pojave bolesti i što su dockan zvali ljekara.
I oni, koji su bolest preboljeli, treba da se čuvaju što više mogu, inače lako mogu ponovo oboljeti. Ovakvo ponovno oboljenje obično je mnogo ozbiljnije nego prvobitno.
„Nar. Nov.”
Preuzeto iz „Glasa Crnogorca”, 29. januar 1905. godine, br. 4, str. 3
Pripremila: Dragana Marković
Add comment