Zloupotreba supstanicja-Marihuana

0
479

Marihuana predstavlja najrašireniju i najčešće korišćenu drogu među svim uzrastima u našoj sredini. Prema nekim aktuelnim anketama, preko polovine srednjoškolaca imalo je neki kontakt sa marihuanom. Razlozi ovih kontakata uprkos velikim kampanjama protiv narkomanije raznovrsni su. Nezrela radoznalost, potreba da se ovim putem doživi identifikacija sa grupom koja konzumira tu vrstu droge, želja za fascinacijom i doživljajem nečeg novog, neobičnog i nesvakidašnjeg, potreba da se promijeni nešto u svom unu­trašnjem životu, žudnja da se utiče na raspoloženje ili sta­nje svijesti, želja za suočavanjem sa realnošću, bez osjećaja straha, kreativna inspiracija, sadržajnije i bogatije seksualno iskustvo…

U početku korišćenja marihuane narkoman se po­naša sasvim neupadljivo za svoju okolinu. Svoje obaveze pre­ma porodici i školi ispunjava na približno isti način kao i prije uzimanja droge. U jednom broju slučajeva može se zapaziti pojačana sklonost ka izolaciji kao i izvjesna doza ljenosti. Tek sa dva do tri mjeseca marihuanskog staža narko­man počinje da izbjegava stare drugove i stare aktivnosti. Skoro neprimjetno i postepeno stari prijatelji bivaju zamijen­jeni nekima za koje uvijek imaju samo riječi hvale, prija­teljima na koje se nikad ne ljute i sa kojima nikad nemaju nikakvih nesuglasica. Često se roditeljima tinejdžera skreće pažnja na važnost detekcije „savršenih” prijatelja u životu njihove djece za dijagnostiku zloupotrebe marihuane.

Među narkomanima, naročito mlađim i bez do­voljno iskustva sa marihuanom, raširena je zabluda da ona uvijek podstiče samosvijest, perspektive čini ljepšim, oslo­bađa straha i povećava seksualno zadovoljstvo. Istina je to da marihuana ne izaziva stanja, ona samo potencira već postojeće stanje. Efekat marihuane u velikoj mjeri zavisi od duševnog stanja osobe u momentu uzimanja droge. Onaj ko je veseo i dobro raspoložen postaće još veseliji i razdraganiji, dok oso­ba koja je iz bilo kog razloga tužna i neraspoložena postaće još tužnija i neraspoloženija.

Marihuana se obično puši u vidu cigareta, koje se u narkomanskom slengu nazivaju rifer, džoint ili stik. Može da se puši i na lulu ili pomoću specijalno konstruisanih muštikli sa jače proširenim prednjm krajem. Dim marihuane ima snažan i oštar miris, sličan mirisu zapaljene suve trave ili konopca koji gori. Ovaj miris se dugo zadržava u odjeći uživaoca i tako se on može detektovati. Marihuana može i da se žvaće, guta ili ušmrkuje, ali ovakvi oblici uživanja relativno su rijetki među evropskim i američkim narkom­anima. U nekim azijskim zemljama priprema se kao čaj ili se jede u vidu specijalno pripremljenih kolača ili slatkiša.

Da bi izazvala specifične senzacije na psihičkom ili tjelesnom planu, neophodno je savladati tehniku pušenja. Stariji narkomani tvrde da se pravi učinak marihuane osjeti tek nakon nekoliko pokušaja. Odnosno, onda kada osoba nauči da povuče i zadrži dim na adekvatan način. Kod neis­kusnih narkomana, pušenje marihuane može da bude propraćeno nizom veoma neprijatnih tjelesnih senzacija: osjećaj paljenja u guši, bol u grudima, suva usta, vrtoglavica, ošamućenost, opšte loše stanje, zujanje u ustima, drhtanje, hla­dne noge i ruke, lagano oštećena koordinacija pokreta…

Pri konzumiranju marihuane „na pravilan način” već nakon nekoliko dimova javlja se kratkotrajan strah i osjećanje neprijatne napetosti koje ubrzo smjenjuju dobro raspoloženje, opuštenost i euforija. Nastupaju periodi nekontrolisanog smijeha, koji ne mora da ima jasan povod. Javlja se pričljivost a osjećaj za vrijeme postaje izmijenjen. Ima se utisak da je vrijeme stalo ili da jako sporo protiče, a javlja se i osjećaj veće prostorne distance. Čula su izoštrenija, perceptivni prag se snižava i dozvoljava prijem draži koje su ranije bile ispod praga osjetljivosti, što se naročito odnosi na čulo sluha i vida. Percipirane boje su življe i privlačnije a povećava se i moć selektivnosti zvučnih nadražaja. Recimo iz orkestra koji svira osoba može jasno izdvojiti zvuk jednog instru­menta i pratiti ga nezavisno od drugih.

Kada droga razvije svoje puno dejstvo, narkomani i nekritičan uvid u sopstveno stanje i trenutne sposobnosti. Veće doze mogu da izazovu halucinacije i osjećaj straha. Mogu se javiti sumanute ideje proganjanja a narkomanove reakcije na ove osjećaje mogu biti opasne po okolinu.

Kod dugogdišnje upotrebe postepeno se razvija psihička zavisnost na marihuanu nazvana „amotivacioni sindrom”. Ovakva osoba gubi interesovanje za svoje ranije aktivnosti, postaje bezvoljna i apatična, gubi spontanost i inicijativu. Veći dio vremena provodi u stanju polusna, emo­cionalno je tupa, a najveća želja joj je da je svi ostave na miru. Osoba je nesposobna da se koncentriše i ispoljava ozbiljna moralna, socijalna i lična oštećenja.

Imam 22 godine, studiram… Skoro svakog vikenda ja i društvo završimo ili pijani ili dobro naduvani. U toku nedjelje nikad, mada često mislim na marihuanu i primjećujem da jedva čekam vikend. Da li mi možete reći da li sam zavisnik?