Izbjeljivanje zuba

Šta je to? Za šta se koristi? Preparacija zuba? Kako se izvodi? Šta poslije? Rizici?

Izbjeljivanje zuba je procedura u kojoj se uklanjaju razne diskoloracije sa površine zuba, a sama boja zuba postaje bjelija. Samo izbjeljivanje spada u najpopularnije procedure u stoma­tologiji, iz čistog razloga što može značajno da poboljša izgled i pojavu Vaših zuba sa mnogo manje „neprijatnosti” i sa mnogo manje novca. Danas većina stomatologa u svojim ponudama nude i ovu vrstu usluga.

Svakog dana, na površini zuba nastaje jedan tanak omotač na kojem se zadržavaju razne mrlje. Na drugoj strani, spoljašnji sloj zuba (gleđ) sadrži brojne pore koje zadržavaju te mrlje. Treba napomenuti da izbjeljivanje nije dugoročno rješenje. Zapravo, izbjeljivanjem će se ukloniti mrlje sa Vašeg zuba, ali se neće spriječiti da one opet nastanu. Zbog toga je izbjeljivanje postupak koji treba s vremena na vrijeme ponavljati. Ti intervali mogu biti različiti i prije svega zavise od Vas samih. Ako pijete kafu, koka-kolu, pušite i sl. zubi će Vam u veoma kratkom vremenu vratiti istu onu boju koju ste imali prije izbjeljivanja (zajedno sa svim mrljama).

Kao što je već napomenuto, izbjeljivanje se koristi uglavnom kod prebojavanja bilo kog uzroka. To su najčešće prebojavanja zbog prevelike upotrebe kafe i duvana. To su takozvane mrlje koje nastaju vještački, na spoljašnjoj površini zuba. Osim ovoga česta su i prebojavanja koja nastaju u samoj strukturi gleđi zuba. To su tzv. strukturna prebojavanja. Ona mogu nastati npr. pri upotrebi, tj. unosu, većih količina fluora u organizam za vri­jeme rasta zuba (fluoroza zuba).

Drugo prebojavanje može nastati prilikom upotrebe nekih antibiotika (tetraciklina) u istom periodu (zbog čega se i ne daju trudnicama i djeci mlađoj od 8 godina). U ovakvim slu­čajevima prebojenost se nalazi samo u površinskom dijelu zu­ba, već zahvata čitavu debljinu gleđi. Izbjeljivanja ovakvih zuba nisu toliko efikasna kao što su u pitanju površinska prebojavanja, ali i pored toga može se postići određen stepen korekcije boje zuba.

Kaviteti, tj. karijesi, moraju se pripremiti, odnosno uk­loniti, prije samog procesa izbjeljivanja, zato što rastvor za izbjelji­vanje može penetrirati kroz karijes i doći do unutrašnjih djelova zuba, izazivajući osjetljivost zuba. Takođe, izbjeljivanje neće djelo­vati na ogoljenim korjenovima zuba, zato što na njima ne postoji sloj gleđi. Do ogoljavanja korjenova može doći usljed povlačenja desni, tj. parodontopatije.

Samo izbjeljivanje se može vršiti u stomatološkoj or­dinaciji i kod kuće. Za ordinacijsko izbjeljivanje stomatolog će najvjerovatnije da slika Vaše zube, što će mu pomoći u praćenju rezultata samog izbjeljivanja. Proces izbjeljivanja zahtijeva 2 do 6 posjeta stomatologu u trajanju od po 40-tak minuta po posjeti. Prije početka stomatolog se raspituje za način nastanka prebojenosti zuba i vrši inspekciju (pregled) ostalih zuba i okolnog mekog tkiva. Zatim slijedi čišćenje zuba nakon čega se pristupa izbjeljivanju.

Za kućno izbjeljivanje, stomatolog će Vas uputiti da koris­tite individualne nosače koji precizno odgovaraju Vašim zubi­ma. Ovakvo izbjeljivanje traje 2 do 3 nedjelje. Kako se u prometu mogu naći brojni preparati za kućno izbjeljivanje, to se prije njihove upotrebe posavjetujte sa stomatologom.

Postoje dva glavna načina izbjeljivanja zuba. Kada se izbjeljivanje radi na zubima na kojima je vršeno kanalno liječenje i kod kojih je izvađen nerv, proces se označava kao nevitalno izbjeljivanje. Vitalno izbjeljivanje se izvodi, kao što mu i samo ime kaže, na vitalnim, tj. živim zubima.

Vitalno izbjeljivanje u nekim slučajevima neće popraviti izgled zuba na kojima je rađeno kanalno liječenje. U ovom slučaju, stomatolog će upotrijebiti drugu proceduru koja vrši izbjeljivanje iznutra. On(a) će Vam postaviti agens za izbjeljivanje u sam zub i privremeno ga zatvoriti. Agens će biti zatvoren u zubu nekoliko dana. Poslije toga, ukoliko je postignut zadovo­ljavajući rezultat, zub se definitivno zatvara. Ukoliko nije, postupak se ponavlja dok se ne postigne željeni rezultat.Najčešća procedura vitalnog izbjeljivanja zuba obuhvata postavljanje gela za izbjeljivanje, koji najčešće sadrži vodonik-peroksid, u posebne nosače koji liče na štitnike za zube. Nosač se zatim postavlja na zube u određenom vremenskom periodu (najčešće preko noći).

Kao što je već napomenuto, izbjeljivanje se može vršiti u ordinaciji i kod kuće. Ordinacijsko izbjeljivanje ima prednost zbog mogućnosti boljeg praćenja tretmana od strane stomatologa. Ovakvo izbjeljivanje traje od 30 do 60-tak minuta i zahtijeva neko­liko dolazaka (od 3 do 5) kod stomatologa. Vrijeme tretmana i broj dolazaka prije svega zavise od tipa obojenosti zuba kao i od nivoa željene bjeline zuba.