KAKO SE PONAĆ ATI PREMA DJECI U DELIKATNIM SITUACIJAMA?

0
659

05Svi smo tokom ĆŸivota izloĆŸeni manjim ili većim gubicima različite vrste. Kako reagujemo na to uvijek zavisi od nas samih i načina na koji ispoljavamo tugu, ali neĆĄto teĆŸe, svakako je objasniti maliĆĄanima da nekog koga volimo viĆĄe nema. Tu su uvijek i ona dobro poznata „teĆĄka pitanja“ koja su nam vječita nedoumica – ĆĄta reći, da li sakriti ili moĆŸda slagati djecu? Hoće li im na taj način biti lakĆĄe ili teĆŸe?

IstraĆŸivanja koja su se bavila ovim temama dolazila su do različitih saznanja, ali u praksi su se najbolje pokazale sljedeće činjenice. U teĆĄkim situacijama prirodno je i neophodno prepustiti se i ispoljiti svoja osjećanja. Kada je dijete mnogo povrijeđeno, treba ga pustiti da se isplače. Potrebna mu je blizina bliskih osoba i njihov dodir, ali ne i zabrana da ispolje osjećanja. Prva faza u susretu sa gubitkom moĆŸe biti faza ĆĄoka i neprihvatanja. Ovo je faza u kojoj se osoba tek priprema da prihvati činjenicu gubitka. U ovoj fazi dijete moĆŸe sasvim da negira činjenicu da je neko koga voli umro. MoĆŸe se dogoditi da mu se izgubljena osoba pričinjava kao da je prisutna, a česti su i snovi o pokojniku. Ovo je normalna faza u procesu suočavanja sa gubitkom. Osim tuge, normalne i očekivane emocije su i bijes zbog gubitka i krivica, u smislu preispitivanja da li je preduzeto sve ĆĄto se moglo da se osoba spasi. Posebno značajno je to ĆĄto će se kod djece javiti strah za ĆŸivot drugih bliskih osoba i strah da ga i one ne napuste. To je očekivana pojava, zbog koje neposredno po doĆŸivljenom gubitku dijete ne treba ostavljati na duĆŸe vrijeme bez blizine i podrĆĄke najbliĆŸih. U slučaju da nemamo informacije o tome gdje se nalaze i kako su djetetu bliske osobe, ne treba im davati laĆŸnu nadu i netačne informacije. Ukoliko imamo loĆĄe vesti, odlaganje da se one saopĆĄte djetetu ne donosi veliko olakĆĄanje, a moĆŸe dovesti do toga da se naruĆĄi odnos povjerenja između djeteta i roditelja. Naravno, potrebno je voditi računa o uzrastu djeteta i prilagoditi količinu i način saopĆĄtavanja informacija. Ako djetetu saopĆĄtavamo ovakve informacije, potrebno je obezbijediti blizinu i dodir bliske osobe.

Kako odgovoriti na teĆĄka pitanja?
Očekuje se da će djeca često pitati – “kada će se vratiti kući”. U odgovaranju na ovakva pitanja, treba biti iskren. Ne treba djeci davati laĆŸna obećanja – da će se situacija brzo razrijeĆĄiti, ukoliko to nije tačno. U nekim porodicama, situacija će sigurno dugo biti neizvjesna i potrebno je na neki način pripremiti djecu za takve okolnosti. Ukoliko djeca imaju blizinu bliskih osoba, materijalno su zbrinuta i vrijeme im je relativno struktuirano – ona ne bi trebalo da budu pod velikim rizikom za naruĆĄeno mentalno zdravlje.
Ipak, delikatne situacije nijesu jednostavne, pa ukoliko imate bilo kakvu nedoumicu ili osjećate potrebu, potraĆŸite pomoć stručnjaka.

Marija Ơćepović