Vježbe balansa – U zavisnosti od faze oboljelosti u kojoj se nalaze, poremećaj balansa obavezno prati oboljele, pa se zato razvija balans u svim programima. Ravnoteža i balans bolesnika sa MS-om poremećeni su u odmaklom stadijumu bolesti zbog slabosti pojedinih mišićnih grupa i spasticiteta koji je često izražen na trupu i ekstremitetima.
Balans se uvježbava u sjedećem i stojećem položaju, kroz dinamičke aktivnosti. Pošto se radi o izvođenju ravnotežnog položaja i izazivanju antigravitacionih reakcija u smislu održavanja dinamičke ravnoteže i odbrane od pada, terapeut mora biti oprezan. Najbolje je da pacijent sjedi ili stoji uz naslon a da aktivnost zahtijeva odvajanje od naslona u svim pravcima. Tako se postiže smanjenje napetosti koju izaziva nesigurnost kod pacijenata. Dalji napredak je uvježbavanje u sjedećem položaju, bez naslona ili pri stojećem stavu u slobodnom prostoru. Da bi se omogućio bolji osjećaj položaja, sjedište uvijek mora biti tvrdo.
Vježbe koordinacije – Naizmjenično podizati po jednu naspramnu ruku i nogu
Podizanje noge i odmicanje ruke na suprotnoj strani tijela
Odmicanje ruke i jedne njoj naspramne noge
Odizanje karlice sa spuštanjem ruku
Vježbanje rukom kojom se najčešće obavljaju ciljani pokreti (kod ovih vježbi pacijenti se najviše zamaraju).
Frenkelove vježbe su vježbe sa povećanom težinom i složenošću namijenjene za popravljanje proprioceptivne kontrole na donjim ekstremitetima. Ove vježbe počinju jednostavnim pokretima, uz isključivanje dejstva Zemljine teže. Kada se procijeni da je pacijent uvježbao jednostavne pokrete, postepeno se uključuju komplikovani obrasci pokreta koji simulativno uključuju pokrete koljena i kuka usmjerene suprotno u odnosu na smjer djelovanja sile Zemljine teže. Posebno su korisne kod oštećenja propriocepcije, usljed oštećenja CNS-a. Ponavljanje vježbi osobito aktivira i usavršava propriocepciju. Početne vježbe su pod kontrolom fizioterapeuta, a poenta je da se obavljaju lagani i precizni pokreti i zauzimaju položaji koji ne opterećuju osobu koja vježba. Da bi se izbjegao zamor, vježbanje se ne izvodi po četiri puta u svakoj seansi. Frenkelove vježbe se izvode u leže-ćem i stojećem položaju ili u hodu.
HIDROTERAPIJA, TOPLINA I HLADNOĆA
Postoje oprečni rezultati o koristi primjene hidroterapije i termoterapije. U vezi upotrebe topline, govori se o toplotnim kupkama koje dopunjuju vježbe istezanja mišića. Međutim, neki autori tvrde kako su korisne hladne kupke. Ipak, opisuju se i slučajevi gdje su one uzrokovale loš rezultat. Neophodno je, stoga, da se procedure primjenjuju uz oprez i subjektivan osjećaj pacijenta.
ELEKTROSTIMULACIJA
Niskofrekventna neuromišićna elektrostimulacija može biti djelotvorna za neke pacijente, ali potrebno je pažljivo odrediti pacijente kojima ovaj oblik terapije pomaže. Neuromišićna stimulacija preporučuje se kao dodatak ostalim oblicima izioterapije i to posebno terapijskom vježbanju. Tradicionalni pristup liječenju takođe je dao rezultate, akupunktura ima svoja dejstva na provodljivost, spazam i rješavanje psiholoških problema. Ove metode, kao i sve druge, imaju individualne odgovore, pa je strpljenje i upornost osobe koja je oboljela, kao i terapeuta, od velike važnosti.
Program bi trebalo prilagođavati individualnim potrebama pojedinaca, npr. ukoliko pojedinac nije sposoban da stoji, treba osmisliti raznolike vježbe koje se izvode u sjedećem ili klečećem položaju. Onima kojima su najveći problem spazam i ukočenost mišića i zglobova, neophodno je odrediti takav oblik vježbanja pri kom će akcenat biti postavljen na istezanje i obavljanje vježbi aktivnog i pasivnog obima pokreta. Pojedinci kojima su problem ataksija i nestabilnost, potrebne su vježbe koje se usredsređuju na finu koordinaciju pokreta, ravnotežu i posturalnu stabilnost. Većina pacijenata će imati kombinaciju nekoliko motoričkih problema pa je potrebno izraditi uravnoteženi program.
Piše: dr Dušan Nenezić, fizijatar – akupunkturolog – kiropraktičar, spec. za dječiju rehabilitaciju
Add comment