Kineziterapija potiče od grčke riječi „kinesis” što znači kretanje, i „terapeio” što znači terapija ili liječenje.
Kineziterapija- terapijske vježbe predstavljaju ponavljane motorne aktivnosti koje pacijent izvodi sam ili uz pomoć fizioterapeuta, a sve u cilju djelovanja na mišićni tonus, snagu i stepen voljne kontrole pokreta.
Terapijske vježbe se mogu definisati i kao fizička aktivnost čiji je cilj vraćanje, održavanje ili poboljšanje nivoa ukupnog funkcionisanja. Dijele se na opšte – aktiviraju tijelo u cijelini, specifične – one koje služe za postizanje lokalnih ciljeva. One su veoma važne za liječenje povreda i bolesti lokomotornog sistema.
Kineziterapija je dio rehabilitacionog procesa koristeći pokret u svrhu liječenja oboljelih ili povrijeđenih. U nekim slučajevima, ovakav vid terapije je sam po sebi dovoljan, dok u drugim slučajevima predstavlja dio cjelukupne terapije koja ima za cilj funkcionalnu restouraciju. Dokazano je da aktivan pokret pomaže očuvanju funkcionalne sposobnosti organizma, ubrzava proces ozdravljenja, ima psihološki uticaj u smislu razvijanja vjere u liječenje. Adekvatnom primjenom kineziterapije obnavljaju se funkcije ne samo mišićno-koštanog sistema, već i drugih organa i organiskih sistema.
Da bi se kineziterapijom mogao postići određen cilj, postrebno je analizirati:
Karakter vježbi – aktivne vježbe (vježbe izvedene aktivno od strane pacijenta)
– Aktivnopotpomognute vježbe (vježbe koje pacijent izvodi uz pomoć izioterapeuta)
– Pasivne (vježbe koje se izvode od strane fizioterapeuta bez aktivnog učešća pacijenta)
– Aktivne sa otporom (vježbe koje pacijent izvodi pri čemu savladava otpor određenog inteziteta)
Poletan položaj– ležeći u ventralnom ili dorzalnom deku-bitusu (na stomaku ili leđima)
– Ležeći na boku
– Sjedeći položaj
– Stojeći položaj
– Položaj u visu (ljestvice ili vratilo)
Na osnovu početnih položaja moguće je odrediti i izvedene početne položaje:
– Četvoronožan
– Položaj u uporu
– Sjedeći položaj sa skupljenim nogama
– Ležeći sa savijenim nogama u kuku i koljenu
Ocjena mišićne snage (primjenogMMT-a (manuelnog mišićnog testa)
Doziranje (progresiju u doziranju ostvarujemo najčešće dodavanjem opterećenja ili progresijom u složenosti izvođenja vježbi i sl, a manje učestalo primjenjive metode koje se koriste u cilju progresije u doziranju su :
– Na osnovu početnog položaja
– Na osnovu progresivnog opterećenja
– Na osnovu amplitude pokreta koji se izvodi
– Na osnovu tepma pokreta
– Na osnovu trajanja vježbe
– Na osnovu broja repeticija
– Na osnovu dužine poluge
– Na osnovu ugla djelovanja mišićno zglobne poluge
– Na osnovu stepena pripremljenosti kroz druge metode fizioterapije (npr. efikasnost u postizanju rezultata pri izvodjenju vježbi istezanja je veća ukoliko se odradi prethodna priprema kroz neku drugu metodu fizikalne terapije, recimo, neku od termoterapijskih metoda)
Benefiti kineziterapije (terapijskih vježbi):
– uspostavljanje, održavanje i povećanje obima pokreta, brzine i koordinacije pokreta
– održavanje i povećanje mišićne snage
– povećavanje stepena izdržljivosti
– korekcija položaja djelova tijela
– prevencija i korekcija deformiteta
– poboljšanje funkcije drugih organskih sistema
– prevencija dekubitusa
– smanjenje bola
– smanjenje rizika za nastanak, povraćaj ili napredovanje bolesti/povrede
– napredovanje ili održavanje neuromuskularne koordinacije
– poboljšanje cirkulacije i relaksacije.
Generalno, mi ciljeve koje želimo postići primjenom terapijskih vježbi možemo podijeliti na:
Parcijalne: vraćanje/ održavanje/ poboljšanje funkcije pojedinih djelova tijela
Opšte: odnose se na organizam u cjelosti i opštu funkcionalnost
Krajnje: maksimalan oporavak oštećene ili izgubljene funkcije kroz:
1. Restituciju- vraćanje izgubljene funkcije
2. Korekciju- popravljenje, ispravljanje postojeće funkcije
3. Kompenzaciju- nadomješćavanje, nadoknada izgubljene funkcije
4. Supstitucija- zamjena (nešto umjesto nečega)-
5. kada nije moguće nadoknaditi funkciju onda se pribjegava njenoj znamjeni.
Piše: Bojan Kraljević
Spec. primijenjene fizioterapije (BApp, Spec. App)
Add comment