Roditelji su često zabrinuti u vezi sa tim da li njihova beba dovoljno spava i nijesu sigurni koliko bi dijete trebalo da provede vremena u snu danju, a koliko noću ? Iako je svako dijete drugačije i posebno, neka pravila ipak postoje.
Beba prvih mjeseci spava oko 16 časova dnevno, ali kako vrijeme prolazi noćno spavanje se sve više produžava, kao i intervali budnosti tokom dana. Prvih sedmica beba će spavati osam časova tokom noći, uz prekide za obroke i presvlačenje, dok će ostatak odrijemati tokom dana. Do trećeg mjeseca skratiće dnevno spavanje, a istovremeno bi trebalo da produži period noćnog spavanja, tako što će izbaciti jedan obrok. Šestomjesečna beba spavaće od 14 do 15 časova dnevno i to najvjerovatnije samo 3-4 časa tokom dana. Do devetog mjeseca, beba bi trebalo da provede čitavu noć bez hrane i da spava oko 11 časova noću. Međutim, to ipak nije pravilo i ne važi za sve, posebno kada je beba bolesna, gladna, mokra ili kada joj rastu zubići. Oko prvog rođendana, beba spava samo 2 do 3 časa dnevno, obično tokom popodneva ili podijeljeno u dva kraća intervala.
Bez obzira na to što su ovo opšta pravila, može se dogoditi da neka beba potpuno odstupa od njih. Nekoj djeci je potrebno više sna, nekoj manje, neka su ranoranioci, neka spavalice, neka se lako bude, čak i kada se nijesu dovoljno naspavala. Treba naglasiti da će roditelji najbolje znati da li beba dovoljno spava ako posmatraju njene reakcije. Ako je kenjkava, pospana, trlja oči i zaspi pola časa ili čas poslije buđenja, najvjerovatnije je da joj nešto smeta. Bebu treba od prvog dana navići da spava uz normalnu dozu buke, tj. da ne spava u tišini, jer se mnoga djeca bude zbog malo glasnijih ukućana ili bučnijeg komšiluka, budući da su navikla da spavaju u potpunoj izolovanosti od zvukova. Bebi će, takođe, pomoći svakodnevni rituali koji će je podsjećati na to da je vrijeme spavanja. Kupanje, igra, maženje, ali bez intenzivnih stimulansa, olakšaće bebi odlazak u krevet. Kako bebe pamte ritam i navike, bilo bi dobro da se to dešava svako veče i u isto vrijeme. Isto važi i za dnevno spavanje, ali bez pravljenja atmosfere kakva je noću. To znači da ne treba spuštati roletne, praviti mrak i gasiti sve uređaje. Beba treba da nauči razliku između noćnog i dnevnog spavanja.
Ako dijete previše rano ustaje, treba pokušati sa postepenim pomjeranjem vremena odlaska u krevet uveče, ali ne po svaku cijenu i ne da dijete bude razdražljivo i preumorno. Naime, ako beba legne da spava već oko osam časova uveče, vrlo je vjerovatno da će se probuditi rano ujutro, naspavana i raspoložena. Beba nikako ne bi trebalo da idu na spavanje poslije 10 časova uveče. Najbolje ju je naučiti da se sama uspava, znači, da se ne uspavljuje „na rukama”, da se ne nosi i ljulja dok ne učvrsti san i da ne treba bezbroj puta pokušavati sa spuštanjem djeteta u krevet. Treba je navići da se poslije podoja ili flašice stavi u krevet, malo posmatra šarene igračke koje se vrte iznad kreveta i tako zaspi. Tako će se beba sama uspavljivati i kada se tokom noći probudi. Stručnjaci tvrde da bebe pamte veoma kratko, pa ima nade i za roditelje koji su djecu naučili „na ruke”. Bebu treba staviti u krevet, pustiti je da malo plače, ali biti pored nje, da čuje glas roditelja. Poslije izvjesnog vremena ona će se smiriti i zaboraviti da se uspavljivala „na rukama”.
Za kraj, ako beba ne spava „po pravilima”, dobro napreduje, raspoložena je i ne plače, ne treba brinuti – njoj je potrebno manje sna nego ostaloj djeci.
Piše: dr Maja Joksimović, spec. pedijatar
Add comment