[heading]U novoj knjizi dr Vladimira Čarapića i sportskog novinara Mirka Jakovljevića na pristupačan i popularan način obrađeni su brojni problemi traumatologije kičme i koljena. Svako iz svog ugla, autori ukazuju na bitnost problematike povreda i njihove posljedice[/heading] Nadareni praktičari, ljubitelji sportske medicine i novinarstva u sportu,prim. dr Vladimir Čarapić, specijalista ortopedije i traumatologije i novinari publicista Mirko Jakovljević, udružili su znanje i objavili stručan, koristan i lako razumljiv priručnik „Suvremena sportska medicina: traumatologija i gonologija.
Među brojnima u ovoj monografiji poučan je i prikaz kako je jedna neoprezna povreda koljena fudbalera od strane suigrača, spriječila talentovanog mladića, Mojkovčanina, u postizanju vrhunskog uspjeha u sportu. Od povrede koljena, mnogo teža je povreda vratne kičme, na što je upozorio i veoma stručno, emotivno, znalački, sa velikim iskustvom i znanjem objasnio dr Čarapić. „U borilačkim sportovima, skijaškim takmičenjima, skakanju padobranom, planinarstvu motobilizmu i automobilizmu – violentne, žestoke povrede dovode do teških trauma kičme i kičmene moždine, sa posljedicama umanjenja životnih aktivnosti i sportske sposobnosti. U slučaju oštećenja kičmene moždine, može doći do teškog invaliditeta sa djelimičnim ili kompletnim paralizama nogu, pa i ruku. Nije isključen čak ni smrtni ishod.”
Kod jakih, trzajnih pokreta vrata, bilo unaprijed ili unazad, često se ne uočavaju znaci, simptomi oštećenja kičmene moždine. Oni se čak i ne prikažu u okviru raznovrsnih snimanja, pa je velika opasnost da se to previdi i od ljekara koji ukazuju prvu pomoć povrijeđenom. Ovdje se radi o svjesnom i nesvjesnom nehatu, kaže Čarapić. „U prvom slučaju, ljekar je znao da ta posljedica može doći, a u drugom slučaju nije znao da do nje može doći, iako je to morao znati.”
Nevidljive promjene kod povrede vratne kičme ispol-javaju se bolovima u vratu, uglavnom odmah nakon udesa ili poslije 24 časa. Bolovi su intenzivni i šire se u ramena, ruke, potiljačnu regiju, među lopatice, na prednju stranu grudnog koša, prema tjemenu, sljepoočnicama, u očnoj jabučici i iza uha. Radi se o povredama autonomnog nervnog sistema, vlakana simpatičnih živaca, koje ugrožavaju život povrijeđenog. Spasioci i rodbina mogu da podignu glavu, povuku je i time još više povrijede vlakna živaca simpatikusa. Kod trzajnih povreda vrata, iako nema uočljivih i dijagnosticiranih simptoma, povrijeđeni mora biti hospitalizovan i pod kontrolom ljekara najmanje 1 čas od momenta povređivanja, jer se u tome vremenskom okviru mogu pojaviti simptomi. Ukoliko se povrijeđeni bolesnik iz prijemne ambulante vrati na kućnu njegu, učinjena je profesionalna greška.
U monografiji se o povredama koljena, savremenoj dijagnostici i liječenju govori u poglavlju „Novine iz sportske gonologije”. Novija znanja koja se dijagnostikuju artroskopijom, direktnim uvidom u unutrašnjost zgloba koljena, omogućila su novi hirurški postupak u smislu parcijalne resekcije i suture meniska. Savremena dostignuća medicinske tehnologije, novi materijali i dublje poznavanje fiziologije i funkcije koljena, omogućila su primjenu vještačkih ligamenata u hirurškom liječenju zgloba.
Mladi mojkovački fudbaler Ivan Vidaković, zbog malog rasta i brzih pokreta dobio je nadimak Piksi, a to je i dio naslova druge knjige istih autora – „Piksijevo prvo poluvrijeme i šansa”. Prof. dr Milo-rad Krgović iz Beograda, prisustvovao je u Mojkovcu promociji knjige i napisao kratak osvrt, iz kojeg citiramo: „Čitajući ovu knjigu, ne možete a da se ne zapitate otkud to da se sretnu takva dva talenta i da svoje raskošno znanje i umijeće, svaki u svojoj oblasti, objedine, sa željom da roditeljima, sportis-tima, ali i svima koji odlučuju o sportu, iz stručnog i emotivnog ugla, ukažu na problematiku povreda. Pored sportista, povrede ‘igraju’ odlučujuću ulogu na sportskim terenima… Nadam se da će ova knjiga ‘otvoriti oči’, ne samo ljudima koji se bave sportom, već i onima koji odlučuju o pratećoj infrastrukturi, koja je ne tako često uzrok teških povreda na sportskim terenima.”
Piše: dr Bozo Vuković
Add comment