Masna jetra predstavlja prekomjerno nakupljanje masti u jetri (u preko 5% jetrinih ćelija), koja se obično javlja udružena sa povećanom otpornošću organizma na insulin, tj insulinskom rezistencijom (IR). Kada govorimo o masnoj jetri, obično mislimo na nealkoholnu masnu jetru (eng Non Alcoholic Fatty Liver Disease-NAFLD), koja podrazumijeva isključivanje prekomjernog unosa alkohola. Naime, ukoliko je prisutan hroničan unos preko 30 grama alkohola na dan kod muškaraca (više od dvije čašice žestokog pića dnevno) i preko 20 grama (više od jedne čašice) kod žena, radi se o alkoholnoj masnoj jetri. Masnu jetru mogu uzrokovati i druge bolesti, kao što su virusne, metaboličke i autoimune upale jetre, pretjerano gladovanje i nagli gubitak u težini, kao i pojedini ljekovi. Ipak, daleko najčešća je svakako nealkoholna masna jetra (NAFLD), koja je obično udružena sa komponentama tzv. metaboličkog sindroma. Ove komponente se odnose na prekomjernu tjelesnu masu i prekomjeran, u odnosu na standarde, obim struka, povišen nivo šećera i triglicerida u krvi, nizak “dobri” holesterol i povišen arterijski pritisak.
NAFLD je razumljivo, s obzirom na uzročne faktore koji dovode do njegove pojave, bolest savremenog svijeta koja poprima epidemijske razmjere. Po nekim studijama, u zemljama razvijenog svijeta u određenim starosnim skupinama, zastupljenost nealkoholne masne jetre iznosi i preko 40% ispitivane populacije. Imajući u vidu način ishrane i sve zastupljeniji sedanterni način života u razvijenim zemljama, ovi epidemiološki podaci su sasvim logični i očekivani. Naime, prekomjeran unos trans i zasićenih masti, rafiniranih šećera i vještačkih zaslaiđvača, uz nedovoljnu fizičku aktivnost, dovodi do pojave gojaznosti i drugih pomenutih metaboličkih faktora, koji, osim što dovode do pojave nealkoholne masne jetre, mogu dovesti i do nastanka šećerne bolesti i kardiovaskularnih oboljenja. S obzirom na moguću udruženost masne jetre sa ovim poremećajima, uvijek se kod ovih pacijenata savjetuje i dijagnostika (redovne kontrole šećera u krvi, kardiološke kontrole) u cilju njihovog isključivanja.
NAFLD podrazumijeva nekoliko histoloških entiteta, od kojih je, srećom, daleko najčešća prosta masna jetra. Mnogo manji procenat pacijenata ima tzv. nealkoholni steatohepatitis (NASH). Pacijenti sa NASH-om zahtijevaju periodična praćenja, s obzirom na činjenicu da upravo NASH, istina kod malog dijela pacijenata, može uznapredovati u teži poremećaj, kakva je ciroza, i još rjeđe, hepatocelularni karcinom. Na NASH treba pomisliti kod ljudi koji imaju pomenute metaboličke faktore rizika i stariji su od pedeset godina.
Kako otkriti masnu jetru?
Tačno određivanje količine masti u jetri je jako komplikovano i rutinski se ne vrši ni u velikim centrima. U svakodnevnoj praksi, masna jetra se obično otkriva ultrazvučnim pregledom jetre, uz određivanje jetrinih enzima, tzv. transaminaza. Ultrazvuk detektuje masnu jetru kada postoji preko 20% masti u jetri. Dakle nije savršen, ali je odlična, jeftina i svima dostupna metoda za detektovanje ovog poremećaja u opštoj populaciji. Transaminaze mogu, ali ne moraju biti povišene, i obično kada su stalno povišene, uprkos sprovedenim mjerama liječenja, ukazuju na NASH. Tačna dijagnoza NASH se jedino pouzdano ipak može utvrditi slijepom biopsijom jetre, i tada je patohistološki nalaz presudan za postavljanje dijagnoze.
Iako se radi o jako raspostranjenom poremećaju, srećna je okolnost da je nealkoholna masna jetra sporo progredirajuća bolest. Potrebne su obično desetine godina da bi NAFLD, kod malog broja ljudi progredirala do stadijuma ciroze, koja predstavlja ireverzibilno oštećenje jetre sa ozbiljnim posljedicama po zdravlje. Kod najvećeg broja ljudi nealkoholna masna jetra predstavlja reverzibilan poremećaj, što znači da se promjenom stila života, a nekad i ljekovima, prekomjerno nakupljanje masti u jetri može zaustaviti i vratiti u prvobitno, normalno stanje. U tom kontekstu, povremeno ultrazvučno i laboratorijsko praćenje pacijenta determiniše onu grupu koja je u pojačanom riziku, i koja se mora češće pratiti i intenzivnije liječiti.
A kako liječiti?
Osnov liječenja nealkoholne masne jetre je redukcija tjelesne mase i fizička aktivnost. Smatra se da smanjenje tjelesne mase do 10% od ukupne mase, u prosjeku 3-4 kg mjesečno, dovodi do značajnog smanjenja količine masti u jetri. Osim toga, promjene u ishrani koje uključuju adekvatan i raznovrstan unos voća i povrća, uz izbjegavanje masti životinjskog porijekla, rafiniranih šećera i gaziranih pića, kao i insistiranje na slabije termički obrađenoj hrani, takođe smanju rizik od nastanka NAFLD. Sa druge strane, redovna fizička aktivnost ima dokazan benefit, pa se savjetuje najmanje 150-200 minuta vježbe nedjeljno u podijeljenim intervalima. Preferira se aerobna aktivnost (trčanje, brzi hod, vožnja bicikla…), ali i fitnes vježbe imaju benefit u liječenju masne jetre. Naravno, podrazumijeva se ograničenje unosa alkohola, mada se jedna čašica crnog vina dnevno preporučuje, štaviše, može imati i protektivni učinak.
Add comment