Više od dvije milijarde ljudi u svijetu boluje od nekog oblika poremećaja štitaste žlijezde. Kako ovo oboljenje utiče na organizam?
Kada štitasta žlijezda ne radi pravilno, to uzrokuje česte promjene raspoloženja. Međutim, simptomi mogu da budu različiti.
Oni koji imaju višak tiroidnih hormona veoma su nesrećni, neraspoloženi, pa i pomalo manični. Njih prepoznajemo čim uđu u ordinaciju: kako im kažete “dobar dan”, oni se rasplaču. Nasuprot njima, pacijenti s manjkom tiroidnih hormona loše misle, imaju problema sa koncentracijom i, uopšte, ne funkcionišu kako treba. Ovi simptomi su možda i najznačajniji znaci poremećaja u radu tiroidnih hormona. Svaki poremećaj u radu štitaste žlijezde značajno utiče na rad mozga. Višak hormona tiroidne žlijezde lakše se prepoznaje, dok je malo teže identifikovati simptome kod hipotireoze, odnosno kod manjka hormona štitaste žlijezde.
Kako se hipotireoza odražava na mentalno zdravlje?
Najprije “strada” kratkotrajna memorija – osoba počinje da zaboravlja neke sitnice, gdje je šta ostavila, šta je trebalo da uradi… Tek onda se razvijaju veći problemi, kao što je, na primjer, mentalna usporenost.
Kako mozak “radi” na hormone štitaste žlezde?
Kada nema hormona štitaste žlijezde, kod ovih pacijenata smanjen je protok krvi kroz mozak. S druge strane, cerebrovaskularna cirkulacija opada jer se smanjuje metabolizam, mozak jednostavno manje radi.
Kakve još poremećaje u organizmu izaziva nepravilan rad štitaste žlezde?
Tiroidne bolesti su autoimuna oboljenja, a autoimune bolesti obično idu u paketu. Najčešće sa Hašimotom ide vitiligo, koji je isto autoimuna bolest. Višak i manjak hormona štitaste žlijezde takođe loše utiču na mišiće. Karakteristika je slabost natkoljenice i nadlaktice, pa pacijenti s hipertireozom imaju veliki problem pri penjanju i silaženju niz stepenice.
Zašto je sve to tako povezano?
Zato što je jedna od najbitnijih uloga tiroidnih hormona regulacija metabolizma. Ranije, dok nismo mogli da određujemo tiroidne hormone, postavljali smo dijagnozu na osnovu mjerenja bazalnog metabolizma. Znači, mjerilo se kolika je osnovna potrošnja energije u stanju mirovanja. U hipotireozi, bazalni metabolizam je padao, dok je u hipertireozi značajno rastao. Zato su se pri hipertireozi nekada, ali je i sada takva situacija, zloupotrebljavali ljekovi da bi došlo do gubitka tjelesne težine. U suštini, kada metabolizam opada, osjećate se apatično, mozak slabije radi, dok se kod porasta metabolizma dešava suprotno, pa nekad pacijent djeluje i manično.
S obzirom na “konfuzne” simptome, da li se luta u dijagnozi?
Srećom, sve je manje slučajeva da pacijenti idu od specijaliste do specijaliste, jer su većinom svi obučeni da prepoznaju ovakve simptome i da ih diferenciraju od drugih bolesti.
Prof. dr Miloš Žarković, internista endokrinolog
Institut za endokrinologiju, Klinički centar Srbije
stručni konsultant u poliklinici Rezidencija zdravlja Kerber, Podgorica
Dodajte komentar