Prema njenim riječima, jedna velika američka studija, koja je obuhvatila 26 miliona ispitanika starijih od 20 godina, pokazala je da je 3,4 miliona, ili 13,5 odsto, imalo različite oblike hronične renalne insuficijencije. Muškarci afro-američkog porijekla, kaže ona, imaju urođenu sklonost ka razvoju hipertenzije i veliku sklonost ka razvoju terminalne renalne insuficijencije.
– Mi imamo podatke o svim pacijentima u Crnoj Gori koji se liječe zamjenskom funkcijom bubrega. Od 2007. do 2011. imamo porast hipertenzije za preko četiri odsto kod pacijenata na hemodijalizi. U Podgorici je taj procenat za period od 2009. do 2012. godine porastao za 31,75 odsto. Broj raste uprkos enormnoj količini ljekova koji se daju tim pacijentima. Vrijednosti sistolnog krvnog pritiska, koji mnogo značajnije utiče na formiranje bubrežnog oštećenja, treba da se snize na 130 ili 125 mm/Hg, zato što je mortalitet kod pacijenata na hroničnom programu dijalize 10 do 30 puta vjerovatniji u odnosu na opštu populaciju, ako imaju kardiovaskularno oboljenje. Moramo podstaći sve u društvu da što više truda ulože u praćenje regulacije hipertenzije, kako bi samim tim prevenirali hroničnu renalnu insuficijenciju, koja uz hipertenziju predstavlja najveći javno-zdravstveni problem. Ove bolesti, takođe, iziskuju ogromne ekonomske troškove – naglasila je dr Ratković.
HIPERTENZIJA U PRIMARNOJ ZAŠTITI I NJEN JAVNO-ZDRAVSTVENI ZNAČAJ
Izabrani doktor Merziha Begović-Hodžić, iz Podgoričkog doma zdravlja, kazala je da uloga primarnog nivoa zdravstvene zaštite nije samo u prevenciji i ranom otkrivanju bolesti već i u liječenju hipertenzije. – U terapijskom pristupu se prije svega rukovodimo izmjerenim vrijednostima krvnog pritiska, time da li postoje faktori rizika, oštećenja ciljnih organa i kako se procjenjuje kardiovaskularni rizik. Od toga zavise farmakološke mjere, ali izabrani ljekar mora voditi računa i o nefarmakološkim, pošto ljekovi nijesu čarobni štapić. Zato je veoma bitno učešće naših pacijenata, pošto nefarmakološka sredstva mogu dovesti do smanjenja pritiska, naravno ako ih se naši pacijenti pridržavaju. Oni nefarmakološka sredstva najčešće zanemaruju, jer previše očekuju od ljekova – kazala je dr Begović-Hodžić, dodajući da praćenje rezultata liječenja mora biti individualno i da u početku kontrole treba da budu češće sprovođene.
Dr Rajko Strahinja, iz Instituta za javno zdravlje, naveo je nekoliko razloga zbog kojih se hipertenzija smatra javno-zdravstvenim problemom, od kojih je prvi to što se bolest češće javlja kod starijih ljudi. – Drugi razlog je taj što je hipertenzija udružena sa značajnim kardiovaskularnim rizikom. Dvije trećine moždanih udara i polovina slučaja ishemijske bolesti srca pripisuje se suboptimalnoj kontroli krvnog pritiska, što je jako bitno jer su to pacijenti koji se formalno vode na terapiji, ali njihova hipertenzija nije pod kontrolom. Treće objašnjenje, ili razlog, je u tome što smanjenje hipertenzije značajno smanjuje kardiovaskularni rizik, a četvrti je da ne postoji dovoljna svjesnost o značaju prevencije hipertenzije kod pojedinaca i u društvu. Pojedinac nije sam odgovoran, već i društvo, zato što socijalne determinante zdravlja stoje u pozadini. Uslovi u kojima živimo, radimo, učimo, ono gdje nam se djeca igraju, pristup obrazovanju, uslovi transporta, prostorno planiranje, kvalitet stanovanja, mogućnosti za zaposlenje – sve su to korijeni uzroka koji utiču i na zdravlje i na bolest. Peti razlog zbog kojeg je hipertenzija javno-zdravstveni problem su njene ekonomske, razvojne i socijalne posljedice. Svaki porast hroničnih nezaraznih bolesti za jednu desetinu smanji stopu ekonomskog rasta za pola procenta – upozorio je dr Strahinja.
Add comment