Marija Montesori, po čijoj se metodi učenja i vaspitanja otvara sve više škola i vrtića, bila je izuzetno veliki pedagog koja je još u prošlom vijeku pokušala da promijeni brojne stavove o vaspitanju djece.
Rođena je 1870. godine i bila je prva žena u Italiji koja je upisala i završila studije medicine, a kao asistentkinja u bolnici radila je na odjeljenju za rad sa djecom “izvan sistema”. Njena promišljanja i veoma široki vidici već su tada uticali na brojne promjene u vaspitanju.
Ona je sama smišljala dosta didaktičkih pomagala, pokazala je kako učenje ne polazi od učitelja već učenika, i čvrsto je vjerovala da djecu nije potrebno prisiljavati da bi učila, već je jedino važno da im osiguramo podsticajno okruženje koje će ih pozivati na promišljanje i istraživanje, i time zadovoljiti dvije važne dječje potrebe:
- podsticanje njihove prirodne radoznalosti i
- učenje kroz šarenilo i igru.
Ciljevi vaspitanja metode Montesori:
- Cilj Montesori metode je njegovanje dječije ličnosti, indirektno podsticanje interesovanja za različite oblasti, a učenje zadržati prirodnim procesom. To znači podsticati prirodnu želju za učenjem, a ne puko usvajanje činjenica.
- Dječiji mozak upija informacije iz svog okruženja i oblikuje se utiscima koji su mu na raspolaganju. Zato okruženje treba da bude bogato materijalima koji djetetu pomažu da usvoji bazična znanja, pa učenje predstavlja prirodnu i prijatnu aktivnost za dijete.
- Montesori okruženje organizovano je tako da djecu privlači da istražuju, biraju, probaju i da pri tom razviju svoje prirodne sklonosti.
Marija Montesori je smatrala da je razvoj inteligencije osnova ljudskog razvoja, na kome se zasnivaju velikim dijelom svi ostali aspekti razvoja. Imajući u vidu da se do pete godine života formira više od 50 odsto mozga, ovo njeno shvatanje u današnje vrijeme dodatno dobija na značaju. Ona objašnjava da, pored razvoja inteligencije, primjena Montesori pedagogije omogućava djetetu da sjedne i radi sa nečim što ga interesuje duže vrijeme, čime se postepeno razvijaju pažnja i koncentracija, osobine značajne ne samo za školu već i za život. Dijete koje je samostalno uspjelo da složi određeni materijal, je dijete koje se osjeća zbog toga zadovoljno, ponosno, a dijete koje se samostalno brine o sebi i ne traži pomoć odraslog pri svakom brisanju nosa ili oblačenju je dostojanstveno dijete, i ovo su načini na koji se razvijaju samopouzdanje i samopoštovanje.
Pokret je osnova Montesori pedagogije i razvoja djeteta, pa je fizičkom razvoju i koordinaciji pokreta poklonjena velika pažnja. U Montesori sredini dijete živi u grupi djece koja ga podržavaju i uči se pozitivnom socijalnom ponašanju, ali tako što samostalno rješava različite socijalne situacije na pozitivan način.
Iako se u današnje vrijeme smatra da djeca treba da počnu odmalena da se uče borbi za život, u Montesori pedagogiji se smatra da dijete, izloženo podsmijehu i grubosti u grupi vršnjaka, može razviti samo devijantno ponašanje, odnosno da dijete razvija jaku ličnost samo životom u jedinstvenoj i grupi sa pozitivnim socijalnim ponašanjem.
Osnovni savjeti za dijete do 3 godine:
Uključiti ga u svakodnevne kućne aktivnosti, kao što su brisanje prašine, postavljanje stola, skidanje obuće i druge aktivnosti za koje je dijete zainteresovano. Dijetetu se prvo kaže šta će se raditi, pokaže mu se polako i tako da jasno vidi kako se nešto radi (na primjer, kako se korpica sa hlebom nosi i stavlja na sto) i onda se pušti da to uvježbava.
Obezbediti raznovrsnu sredinu u kojoj osim igračaka ima knjiga koje su prilagođene njegovom uzrastu, didaktičkih igračaka ili napravljenih činija i posuda za ređanje, sortiranje, presipanje.
Obezbediti stabilnu i stalnu sredinu u fizičkom smislu – predmeti stoje na određenom mjestu i u pogledu odraslih – ponašanje prema djetetu je stalno, bez velikih oscilacija. Voditi dijete sa sobom na različita mjesta kako bi imalo priliku da stekne bogato iskustvo – na pijacu, u prodavnicu, šetnju parkom, šetnju gradom. Puštiti dijete da hoda svojim tempom pri šetnji, da pravi pauze, razgleda oko sebe. Puštiti dijete da se penje, trči, igra u pijesku, leži na podu, hoda po ogradi, jer se time ispunjavaju prirodne fizičke potrebe. Kada se dijete za nešto zainteresuje, ne prekidati ga tako što ćete mu predlagati kako nešto da radi već ga puštite da samo otkrije i proba. Puštiti dijete da samostalno odluči čime će se baviti, od raspoloživih aktivnosti i predmeta – ako je zanimljivije da vadi lonce i šerpe i ređa ih, znači da ima potrebu da se time bavi – ne treba sprečavati.
Add comment