Ema Milić
Oblast medicine rada u Crnoj Gori još uvijek nije adekvatno pravno regulisana, što otežava ili onemogućava zaposlenima da ostvare neka od svojih prava po osnovu specifične zdravstvene zaštite i invalidsko penzijskog osiguranja, a pred specijalistu medicine rada stavlja mnoge izazove u radu. Implementacijom sistema izabranog doktora, specijalistima medicine rada (SMR) uskraćena su određena ovlašćenja, kao što su utvrđivanje potrebe za privremenom spriječenošću za rad, obrada i upućivanje pacijenata na invalidskо-penzijsku komisiju (IPK), predsjedavanje komisijama za odobravanje privremene spriječenosti za rad i invalidsko-penzijskom komisijom. Istovremeno, nameću im se zadaci za koje nikada nijesu ni imali formalna ovlašćenja.
Na primjer, u ordinaciju SMR sve češće dolaze pacijenti, upućeni od strane poslodavca, komisije za produženje bolovanja, ljekara drugih specijalnosti ili čak invalidsko-penzijske komisije za „ocjenu“ ili „procjenu“ preostale radne sposobnosti nakon dobijanja rješenja o postojanju određenog stepena invaliditeta. Zahtjevaju izjašnjenje za koja su radna mjesta sada sposobni, iako specijalisti medicine rada nijesu nužno upoznati za sistematizacijom radnih mjesta u pojedinačnim preduzećima Zatim, osiguranici dolaze sa molbom da ih specijalista medicine rada “oslobodi” noćnog rada, težih fizičkih poslova, da “predloži” skraćeno radno vrijeme ili promjenu radnog mjesta.
Kako bi pacijenti bili adekvatno informisani i na lakši način ostvarili svoja prava, potrebno je napraviti razliku između dva postupka iz naslova.
Pod pojmom radna sposobnost podrazumijevamo sposobnost osobe da obavlja neki posao koji može da se valorizuje na tržištu rada. To je takvo „stanje organa i sistema u anatomskom i fiziološkom smislu, koje osobi omogućava da odgovori svim uslovima i zahtjevima na radnom mjestu, u skladu sa opisom poslova, i da tokom rada, u mjeri mogućeg, održi unutrašnju fiziološku ravnotežu. Odosno da, po prestanku rada, za relativno kratko vrijeme vrati u ravnotežu sve parametre koji su odstupili od fizioloških vrijednosti.“ (2) „Opšta radna sposobnost podrazumijeva sposobnost pojedinca za obavljanje većine poslova na tržištu rada bez obzira na stručnu osposobljenost i nivo obrazovanja. Profesionalna radna sposobnost se odnosi na poslove u okviru uže stručne i radne osposobljenosti i kvalifikacija“.(2) Na radnu sposobnost primarno utiče zdravstveno stanje, ali i brojni faktori radne i životne sredine, uključujući porodične, socijalne i društvene okolnosti. „Ocjenjivanje radne sposobnosti je postupak kojim se, na osnovu bioloških funkcija pojedinca i bioloških zahtjeva konkretnog posla i karakteristika radnog mjesta, utvrđuje da li je kandidat sposoban za taj posao“ (1). Radnu sposobnost cijenimo kod zdravih, bolesnih, zaposlenih, nezaposlenih pojedinaca, oba pola. Osoba ne mora biti sasvim zdrava da bi bila sposobna da u potpunosti odgovori zahtijevima određenog radnog mjesta.
Postoji više postupaka ocjenjivanja radne sposobnosti, prema različitim kriterijumima, u zavisnosti od toga u koju svrhu se rade.
Ocjena opšte ili profesionalne radne sposobnosti spada u nadležnost specijaliste medicine rada. Profesionalna orijentacija, kao poseban vid preventivnog pregleda, radi se u najranijem dobu, kod učenika, prije nego što izaberu profesiju. Na taj način je moguće izbjeći zanimanje koje bi potencijalno moglo dodatno urušavati njihovo zdravlje. Prethodnim pregledom se utvrđuje da li je osoba sposobna za rad na određenom radnom mjestu duži niz godina radnog vijeka, a da joj štetnosti i zahtjevi radnog mjesta ne ugroze zdravstveno stanje. Prethodni pregledi se vrše prije stupanja na rad, nakon dužeg odsustva sa posla zbog bolesti, nakon promjena uslova u radnoj sredini, prilikom promjene radnog mjesta u okviru istog preduzeća. Periodični pregledi se vrše kod zaposlenih na radnom mjestima sa posebnim uslovima rada, u skladu sa zakonskim propisima, najmanje jednom godišnje. Ovim pregledom se ocjenjuje da li radnik i dalje može da radi na istom radnom mjestu , a da ne nastupi obolijevanje ili pogoršanje bolesti koja već postoji. Rade se u svrhu ranog otkrivanja profesionalnih oštećenja i rane prevencije profesionalnih oboljenja i povreda na radu(1). Nakon obavljenog pregleda daje se mišljenje o daljoj sposobnosti za rad na istom radnom mjestu. Izjašnjenje može glasiti: sposoban, nije sposoban za konkretno radno mjesto ili sposoban uz ograničenje, pri čemu se navode konkretna ograničenja za taj posao.
Ekspertsku ocjenu radne sposobnosti obavlja komisija specijalista medicine rada kada je potrebno utvrditi postojanje profesionalne bolesti ili bolesti u vezi sa radom. Ovaj postupak u Crnoj Gori još uvijek nije zakonski ni institucionalno definisan.
Privremenu spriječenost za rad do 30 dana utvrđuje izabrani doktor, a preko 30 dana prvostepena komisija Fonda za zdravstveno osiguranje. Ukoliko pacijent nije zadovoljan Rješenjem ove komisije, može da uloži žalbu drugostepenoj komisiji Fonda za zdravstveno osiguranje, koja daje konačno mišljenje.
Medicinsko vještačenje – odnosno ocjena opšte radne sposobnosti i utvrđivanje procenta tjelesnog oštećenja kod profesionalnih oboljenja i povreda na radu – u naležnosti je Invalidsko penzijske komisije pri Fondu za zdravstveno osiguranje. Cijeni se opšta radna sposobnost i to nakon što je, kod zaposlenog, završeno liječenje i iscrpljeni svi vidovi medicinske rehabilitacije. Invalidsko penzijska komisija se izjašnjava da li postoji ili ne potpuni ili djelimični gubitak radne sposobnosti. Ukoliko postoji tjelesno oštećenje veće od 50%, a nastalo je zbog profesionalne bolesti ili povrede na radu, IPK takođe donosi Rješenje o iznosu nadoknade po osnovu tjelesnog oštećenja. (4). Ranije su, u nadležnosti IPK, postojale još dvije kategorije invalidnosti – da je pacijent sposoban da radi svoj posao samo polovinu radnog vremena ili nije sposoban za svoj, ali je sposoban za drugi „lakši“ posao puno radno vrijeme. Od kada su iste ukinute, za veliki broj pacijenata ne postoji uporište u zakonu da ostvare svoja prava po osnovu umanjene radne sposobnosti.
Оcjena radne sposobnosti po nalogu suda je u nadležnosti sudskog vještaka iz oblasti medicine rada.
Invaliditet, u najširem smislu, predstavlja trajno umanjenu sposobnost za život i rad, nastalu usljed urođene mane, bolesti ili povrede. (1) Profesionalna rehabilitacija obuhvata proces ponovne integracije u radni i društveni život, a za cilj ima osposobljavanje osoba sa invaliditetom za rad i pružanje podrške njihovom zapošljavanju.
Komisija za profesionalnu rehabilitaciju, koja djeluje pri Zavodu za zapošljavanje, vrši procjenu radne sposobnosti osoba sa invaliditetom. U slučaju žalbe, odlučuje drugostepena komisija, koju formira Ministarstvo rada i socijalnog staranja. Obje komisije se sastoje od dva ljekara i jednog stručnog saradnika, a komisijama predsjedava specijalista medicine rada. Zahtjev za utvrđivanje procenta invaliditeta podnosi osiguranik. Komisija za profesionalnu rehabilitaciju se, na osnovu sveobuhvatne medicinske dokumentacije, izjašnjava o postojanju i stepenu invaliditeta. Ukoliko se utvrdi invaliditet, osoba može podnijeti zahtjev Komisiji za utvrđivanje preostale radne sposobnosti (pri zavodu za zapošljavanje), koja odlučuje o potrebi za ukjučenje u profesionalnu rehabilitaciju i mogućnosti zaposlenja osobe sa invaliditetom. Ukoliko osiguranik nije zadovoljan mišljenjem prvostepene, sva dokumentacija se šalje drugostepenoj komisiji na postupanje. Prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom (Sl.49/2008, 73/2021 i 39/2011, Čl.3) „Lice sa invaliditetom je lice sa trajnim posledicama tjelesnog, senzornog, mentalnog ili duševnog oštećenja ili bolesti, koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili medicinskom rehabilitacijom, a koje se suočava sa socijalnim i drugim ograničenjima, koja su od uticaja na radnu sposobnost i mogućnost zapošljavanja, održavanja zaposlenja i napredovanja u njemu i koje nema mogućnosti ili ima smanjene mogućnosti da se, pod ravnopravnim uslovima, uključi na tržište rada“. Utvrđivanje preostale radne sposobnosti predstavlja ocjenu aktuelnog radnog i socijalnog funkcionisanja pojedinca i njegovih sposobnosti, potencijala, interesa i ograničenja, relevantnih činioca u okruženju, mogućnosti uključenja u profesionalnu rehabilitaciju i uključivanja u proces rada. Ovaj postupak uključuje analizu zdravstvenog stanja, socijalnog, profesionalnog i obrazovnog statusa, mentalne sposobnosti ličnosti, ponašanja i radnog funkcionisanja pojedinca. Izvještaj o procjeni preostale radne sposobnosti sadrži podatke postojanju i stepenu teškoća u zapošljavanju, (u zavisnosti od utvrđenog procenta invaliditeta) i o potrebi uključivanja u mjere i aktivnosti profesionalne rehabilitacije.(3) Profesionalnu rehabilitaciju izvodi ustanova – pravno lice koje ispunjava propisane uslove, a ista obuhvata mjere i aktivnosti koje se realizuju s ciljem da se osobe sa invaliditetom na odgovarajući način osposobe za rad, zadrže zaposlenje, u njemu napreduju ili promijene profesionalnu karijeru. Mjere uključuju podsticanje i motivaciju osoba sa invaliditetom (OSI) da prihvate svoje stanje, da aktivno traže zaposlenje, savjetovanje pri odabiru zanimanja, stručno osposobljavanje za rad na konkretnom radnom mjestu, praćenje OSI prilikom stručnog osposobljavanja i na radnom mjestu, evaluaciju uspješnosti procesa rehabilitacije.
U zaključku da ponovimo, Komisija za profesionalnu rehabilitaciju je nadležna za sva pitanja u vezi sa ostvarivanjem prava na zaposlenje, ostankom kod istog poslodavca, utvrđivanjem preostale radne sposobnosti i potrebom uključenja u proces profesionalne rehabilitacije, kod svih korisnika kojima je utvrđen određeni stepen invaliditeta.
Pravilno usmjeravanje pacijenata ka nadležnim institucijama doprinosi efikasnijem pružanju usluga i bržem ostvarivanju prava.
Literatura:
- Pavlović,M.Ž., Vidaković,A., 2003, Ocjenjivanje radne sposobnosti, Lazarevac, Elvod print
- Ivanov,Z., Govedarica,V. 2019, Sodskomedicinsko vještačenje umanjene radne sposobnosti u procentima, Novi Sad, Print studioM&A
- Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, „Sl.list CG“ 49/2008, 73/2010, 39/2011 i 55/2016.
- Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, „Sl.list CG“ br.42/16 i 55/16
