Ivica Madžarović, visoki strukovni tehničar BSc/BA/Bapp
Institut za onkologiju, Klinički centar Crne Gore
Problemi sa spavanjem i poremećaji u ritmu sna česti su pratioci oboljelih od karcinoma, a njihovo ublažavanje odavno se smatra važnim dijelom sveobuhvatne onkološke njege. Danas, kada naučna saznanja sve više ukazuju na to da dubok i kvalitetan san može imati značajan uticaj na tok bolesti i ishod liječenja kod određenih vrsta raka, pitanje sna postaje još važnije u savremenoj onkologiji.
Iako se kroz istoriju san smatrao temeljem zdravlja, u savremenom društvu često je zanemaren – potisnut zbog pretrpanog rasporeda, zabave ili prekomjerne upotrebe tehnologije. Preokupiranost poslom danas se često doživljava kao vrlina, a istaknute ličnosti se nerijetko ponose time što “preživljavaju” s minimalnim snom. U svijetu koji veliča stalnu produktivnost, san djeluje kao tiha pobuna.
Međutim, naučni dokazi jasno govore da san nije samo stvar komfora, već ključan mehanizam u očuvanju zdravlja. Brojne studije potvrđuju da količina i kvalitet sna značajno utiču na vjerovatnoću razvoja hroničnih bolesti poput dijabetesa, gojaznosti, povišenog pritiska, moždanog udara i kardiovaskularnih bolesti. Pored toga, sve je više podataka koji ukazuju na to da loš san povećava rizik od obolijevanja od različitih vrsta karcinoma. Iako još postoje pitanja na koja medicina traži odgovore, sve je jasnije da bi preporuke u vezi sa snom trebalo da budu jednako važan dio preventivnih savjeta kao i pravilna ishrana ili fizička aktivnost.
San i rizik od raka: šta kažu dokazi
Naučna istraživanja sve više potvrđuju povezanost između poremećaja sna i rizika od razvoja različitih maligniteta. Na primjer, osobe koje pate od apneje u snu ili hronične nesanice imaju značajno veće izglede da obole od kolorektalnog karcinoma. I prekratak i predug san pokazuju povezanost sa povećanim rizikom, dok se hrkanje i česta buđenja tokom noći takođe dovedu u vezu sa povećanom učestalošću raka debelog crijeva. Pored toga, prirodna sklonost osobe ka ranom ili kasnom ritmu spavanja (hronotip) može igrati preventivnu ili rizičnu ulogu.
U slučaju raka prostate rezultati su višeznačni, ali postoje podaci koji povezuju kratko trajanje sna, nesanicu i produžene periode budnosti tokom noći sa povećanim rizikom od agresivnijih oblika bolesti. Kod raka pluća, istraživanja ukazuju da i premalo i previše sna, kao i izražena nesanica i večernji hronotip, mogu povećati rizik.
Kada je riječ o raku jajnika, poremećaji sna, posebno nesanica, povezuju se sa višim rizikom od određenih podtipova bolesti. Studije su pokazale da žene sa hroničnom nesanicom imaju i do 60% veći rizik od razvoja endometrioidnog epitelnog raka jajnika. Sličan obrazac primijećen je i kod raka dojke, gdje je jedna studija pokazala gotovo pet puta veći rizik kod žena koje spavaju znatno manje od preporučenog minimuma.
Pored ovih, loš san se sve češće dovodi u vezu i sa povećanim rizikom od raka bubrega, štitaste žlijezde i usne duplje.
Biološka veza između sna i razvoja raka
Kada je san narušen, poremeti se delikatan balans u organizmu. Cirkadijalni ritam, koji upravlja našim unutrašnjim biološkim satom, ima ključnu ulogu u regulaciji popravke DNK, proizvodnje hormona i imune funkcije. Kada taj ritam izađe iz ravnoteže, ćelije postaju podložnije oštećenjima i nekontrolisanom rastu.
Melatonin, hormon koji se luči tokom noći, dodatno potvrđuje ovu povezanost. On ne samo da reguliše cikluse spavanja, već i djeluje kao antioksidans, jača imunitet i inhibira rast krvnih sudova u tumorima. Kada je spavanje narušeno, lučenje melatonina opada, čime se slabi prirodna odbrana organizma od karcinogeneze.
Narušen san takođe izaziva hroničnu upalu, povećava insulinsku rezistenciju, utiče na nivoe hormona stresa i slabi funkciju prirodnih ćelija ubica – ključnih boraca protiv malignih ćelija. Sve ovo zajedno stvara idealne uslove za nastanak i progresiju tumora.
Začarani krug: karcinom i poremećaji sna
Kod pacijenata sa rakom, poremećaji sna su često i uzrok i posljedica bolesti. Bol, anksioznost, depresija i nuspojave terapije narušavaju san, dok loš san dodatno pogoršava mentalno i fizičko stanje pacijenata. Prevalenca problema sa spavanjem kod onkoloških pacijenata dostiže čak 60%, a kod onih sa uznapredovalim karcinomima čak i preko 70%. Zato san ne smije biti sporedna tema u liječenju. Sve više dokaza ukazuje da poboljšanje sna može direktno uticati na ishod liječenja, što ga čini neizostavnim dijelom savremene onkološke prakse.
Spavanje kroz istoriju i savremena praksa
Još u starom Egiptu i antičkoj Grčkoj, san se smatrao ključnim za ravnotežu tijela i duha. Hipokrat i Aristotel su u svojim djelima opisivali vezu između poremećaja sna i bolesti. Danas, medicina spavanja je zvanično priznata specijalnost, a mnogi onkološki centri već uključuju terapiju sna u multidisciplinarni pristup liječenju.
Evropsko onkološko društvo (ESMO) preporučuje rutinsku procjenu kvaliteta sna i primjenu terapijskih intervencija kao što su kognitivno-bihevioralna terapija, edukacija o higijeni sna, relaksacione tehnike i po potrebi ljekovi.
Vrijeme za buđenje: san kao javnozdravstveni prioritet
Vrijeme je da se san izjednači sa ishranom i fizičkom aktivnošću kada govorimo o zdravlju. San mora postati sastavni dio zdravstvene edukacije, kliničke prakse i javnih politika. U kontekstu onkologije to znači: redovna procjena sna, rane intervencije i uključivanje specijalista za medicinu spavanja u timove za brigu o pacijentima.
San nije luksuz – on je biološka potreba i temelj zdravlja. Vrijeme je da ga tako i tretiramo.
