HAND, FOOT AND MOUTH DISEASE (HFMD) – bolest ruku, stopala i usta pripada grupi enterovirusnih infekcija. Uzročnik je Coxsackie virus, tipovi 5,10,16.
Bolest ima epidemijski karakter i javlja se u kolektivima: vrtićima, školama, inernatima. Obično se javlja kod djece predškolskog i školskog uzrasta.
Osnovna obilježja bolesti su: lagani simptomi gornjeg respiratornog trakta i karakteristične lezije, vezikule na koži šaka, stopala i sluznici usne duplje koje u kasnijem toku ulceriraju.
Lezije su prisutne oko sedam dana.
Terapija je simptomatska, higijena i toaleta lezija, snižavanje povišene tjelesne temperature, antihistaminici za ublažavanje osjećaja svraba.
ERYTHEMA INFECTIOSUM
ERYTHEMA INFECTIOSUM (poznata još i kao peta osipna bolest) infektivna je bolest laganog kliničkog toka koju uzrokuje Parvovirus B19.
Najčešće obolijevaju djeca od 5 do 14 godina, a prenosi se kapljičnim putem, preko krvi i krvnih derivata.
Ono što je za nju karakteristično upravo je krupnomrljasti osip koji se javlja na mahove i u fazama, smješten pretežno na licu kao i na na gornjim i donjim ekstremitetima. Kako se promjene spajaju i šire, a u središtu dolazi do blijeđenja kože, dolazi do razvoja karakterističnog crteža poput geografske karte ili mreže. Rijetko i na sluznici ždrijela mogu biti prisutne tamnocrvene mrlje (enantem). Liječenje u tipičnim slučajevima nije potrebno.
SCARLATINA- ŠARLAH
Predstavlja jednu od mogućih manifestacija infekcije beta hemolitičkim streptokokima grupe A, bakterijama koje uz šarlah mogu uzrokovati i druge bolesti poput streptokokne upala nosa i ždrijela, streptokokne angine, streptokokne upala pluća, crvenog vjetra.
Najvažniji izvor infekcije streptokokima su oboljele osobe za vrijeme klinički manifestne bolesti, rjeđe rekonvalescenti ili kliconoše.
Put prenosa streptokoka dominantno je kapljični. Mjesto ulaska uzročnika u organizam najčešće je sluznica nosa i ždrijela a rjeđe defekti kože.
Početni stadjium bolesti počinje karakterističnim trijasom simptoma: povišene temperature, gušobolje i povraćanja. Uz navedeno javlja se i glavobolja, malaksalost, bolovi u trbuhu, u mišićima i zglobovima. Ždrijelo i tonzile bolesnika su izrazito crveni, tonzile mogu biti uvećane, a u nekim slučajevima prekrivene bijelim naslagama. Prisutno je i bolno povećanje limfnih čvorova
Stadijum osipa obilježen je razvojem sitno tačkastog osipa drugi do treći dan od pojave prvih simptoma. Prvo se javlja na vratu, a potom na trupu i ekstremitetima. Kada se u potpunosti razvije, najgušći je u pazušnim jamama, grudima, donjem dijelu trbuha, preponama i unutrašnjoj strani natkoljenica. Ne javlja se na licu, dlanovima i tabanima. Na mjestima pojave osipa koža je suva, gruba, hrapava, sam osip na pritisak blijedi.
Kod svih oboljelih vidi se izrazito bljedilo oko usta (Filatovljev znak), a usne su jasno crvene, kao nakarminisane (facies scarlatinosa). Zbog toksičnog oštećenja kapilara kože nastaju sitna krvarenja, naročito na mjestima koja su izložena pritisku, a na pregibnim mjestima zglobova vide se linije tačkastih krvarenja (Pastijin znak). Uz pojavu osipa, jezik koji je do tada bio bijelo obložen, postaje malinast (po boji i izgledu), bez naslaga. Na nepcu se javlja enantem. Osip je intenzivno izražen 1-2 dana nakon čega postupno nestaje.
Stadijum perutanja (ljuštenja) se javlja 7-10 dana nakon nestanka osipa, kada počinje perutanje kože, posebno izraženo u području pazušnih jama, prepona, kao i na dlanovima i tabanima (posebno na vrhovima prstiju).
U vrlo rijetkim slučajevima šarlah može dovesti do određenih komplikacija:
- Toksične komplikacije šarlaha uključuju toksični sinovitis (bolovi, otok i crvenilo uglavnom malih zglobova, toksični miokarditis (ubrzani rad srca uz pad krvnog pritiska, toksični nefritis (patološki nalaz urina) i toksični hepatitis (rijetka komplikacija).
- Imunološke komplikacije obuhvataju poststreptokokni glomerulonefritis (smanjena količina urina koji je crvene boje i pojava edema), reumatsku groznicu (simptomi od strane srca i zglobova) kao i druge, rjeđe imunološke sekvele.
- Septičke komplikacije predstavljaju simptome širenja infekcije od mjesta ulaska uzročnika na bliske ili udaljene organe.
Dijagnoza šarlaha postavlja se na osnovu anamnestičkih i epidemioloških podataka, kliničke slike i toka bolesti, laboratorijskih nalaza (povišeni zapaljenski parametri, povećan broj leukocita uz raspored u diferencijalnoj krvnoj slici koji ukazuje na bakterijsku etiologiju bolesti) , dokazivanjem uzročnika uzimanjem brisa ždrijela (negativan nalaz ne isključuje dijagnozu) ili brzim antigenskim testovima.
Diferencijalno dijagnostički u obzir dolaze druge vrste angina, druge febrilne bolesti praćene osipom (kao što su adenovirusne ili enterovirusne infekcije, rubeola ili morbili), alergijske reakcije.
Lijek izbora u terapiji šarlaha su penicilinski antibiotici primijenjeni peroralno ili parenteralno 10 dana, a u slučaju kontraindikacija za njihovu primjenu, kod potvrđene alergije sprovodi se terapija azitromicinom ili cefalosporinima druge, tj. treće generacije. Uz adekvatno liječenje oboljelih nužno je i sprovođenje drugih mjera za sprečavanje širenja šarlaha. Takođe je važno naglastiti da se oboljela djeca ne smiju vratiti u kolektiv minimalno 48 sata nakon početka antibiotske terapije.
Dr Biljana Ivelja, pedijatar
Dom zdravlja, Cetinje
Add comment