Pankreas, zbog izgleda poput guštera, naziva se gušterača, je jedan od najvažnijih organa za život ljudskog organizma, jer ima dvije funkcije, stvara sokove za rastvaranje hrane i proizvodi insulin, protiv šećerne bolesti. Pankreas je pljosnat organ, dug oko 15 cm, smješten je u središnjem dijelu gornjeg trbuha. Iz praktičnih razloga, može se posmatrati kao da ima tri dijela: glava pankreasa, trup i rep.
Glava pankreasa smještena je u zavoju dvanaestopalačnog crijeva, a trup mu se pruža preko prvog i drugog leđnog, lumbalnog pršljena, a rep mu dopire do slezene. Pankreas je obavijen potrbušnicom, a želudac i crijeva nalaze se ispred njega, što je mogao biti razlog da se njegova upala nije otkrivala i kod otkrivanja trbuha. Profesor dr D. Machiedo i saradnici citiraju patoanatomski nalaz Doera i Beckera, da gotovo u 90% odraslih osoba ima mikroskopskih oštećenja gušterače i da se kod 5% obduciranih nađu opsežnije promjene. Između kičmenog stuba i pankreasa nalaze se dvije velike krvne žile, aorta koja ide iz srca kroz grudni koš i trbuh i donja velika vena koja vodi krv iz nogu, bubrega, jetre, pankreasa i trbuha u srce. Praktično je važan odnos glave pankreasa, želuca i žučnog voda, jer se glavni kanal pankreasa uliva u dvanaestopalačno crijevo, na bliskom odstojanju sa žučnim vodom, a nekad se spajaju i tako je pankreas povezan sa oboljenjem žučnog mjehura i želuca. Poznato je da se oboljenje pankreasa javlja kod kamenca u žučnom vodu i kod prodora čira želuca i dvanaestopalačnog crijeva u pankreas.
Prepoznavanje funkcije pankreasa i dijagnostika oboljenja pankreasa, dugo je trajala kroz istoriju medicine. Prvo se spoznalo da odstranjenje pankreasa uzrokuje šećernu bolest, a tek su kasnije istraživači, mladi ljekar Frederick Grant Banting (1891-1941) i osam godina od njega mlađi, student medicine Charles Herbert Best (1899-1982) otkrili insulin. Insulin je prvi put dat 30. jula 1921. godine jednom dječaku oboljelom od šećerne bolesti, što mu je spasilo život, jer bez insulina nije mogao živjeti. Insulin ga je uspješno održavao u životu punih 15 godina, dok nije poginuo u saobraćajnoj nesreći.
Kasnija istraživanja su pokazala da pankreas izluči dnevno u dvanaestopalačno crijevo jednu i po do tri litra soka, u kojem se nalaze sastojci, enzimi koji rastvaraju hranu, bjelančevine, masti i šećer.
Dijagnostika upale pankreasa, prije moderne dijagnostike, analize, amilaze, lipaze i tripsin, ultrazvuka, kompjuterizovane tomografije i magnetne rezonance, rijetko je bila postavljana, jer se na pankreatitis nije pomišljalo, mada su kliničari upozoravali da pankeratitis uzrokuje pretjerano uzimanje masne hrane i prekomjerno konzumiranje alkohola.
Prisustvovao sam proslavi Mojkovačka bitka, kada se mnogo jelo masne hrane i pilo žestoko piće. Jedan od posjetioca, mlađi čovjek, iznenada je dobio grčevite bolove u gornjem dijelu stomaka sa povraćanjem. Posumnjao sam na pankreatitis, pa ga je rodbina povela na Kliniku u Beograd. Profesori na Klinici čudili su se kako se takva dijagnoza može uspostaviti bez velikog kliničkog znanja i ispitivanja. Još je živ jedan bolesnik, koji se žalio da mu je trbuh razrezan, a da mu se u trbuhu nije našlo oboljenje. Vjerovatno, nije se posumnjalo na pankreatitis. Sam je poduzeo dijetetski režim, pio je samo čaj neko vrijeme, kasnije laganu, nemasnu hranu, mada je prije toga volio da pojede mnogo slanine.
Akutna upala pankreasa ne ispoljava se na isti način kod svake osobe, obično se javi poslije obilnog jela i pića, sa intenzivnim povraćanjem, što često vodi ljekara u zabludu da se radi o trovanju hranom i pićem. Bol prisiljava bolesnika da se saginje, zauzimajući sjedeći položaj, brada-koljeno, bol je jači kad legne, širi se lepezasto u leđa. U vrijeme napada bola, otkriva se palpatorna osjetljivost u užičici, slabiji rigiditet trbušnih mišića i nadutost trbuha uz povišene vrijednosti amilaze i lipaze i leukocitoze, povišena je i temperatura. Mnoge bolesti svojom simptomatologijom mogu sličiti akutnom pankreatitisu: upala žučne kese i kamenci, kamenci bubrega, čir želuca, infarkt srca, upala pluća i porebrice, što je nekad teško razlikovati od plućnih komplikacija u toku pankreatitisa. Zato se svaki bolesnik sa nejasnim bolovima u stomaku pregleda ultrazvukom, koji u više od 80% bolesnika može otkriti, odnosno potvrditi dijagnozu upale pankreasa. Ultrazvuk uz primjenu citološke punkcije viđenje ultrazvukom, jedna je od najsigurnijih metoda utvrđivanja hronične upale i njene naravi.
Hronična upala pankreasa traje doživotno, povremeno se ispoljava u vidu epizoda sličnih akutnom pankreatitisu, a nekada u smetnjama probave ili pojave šećerne bolesti. Kao komplikacija upale pankreasa, unutar pankreasa poslije jedne do četiri nedjelje formiraju se ciste, šupljine u kojima se nalaze nakupine raspalog tkiva, krvi i tečnosti. Ciste su najčešće smještene u tijelu i repu pankreasa u oko 85% slučajeva, a u 15% u glavi pankreasa. Veće ciste i one manje izazivaju bol, koji zrači u leđa. Ciste mogu spontano da nestanu, neke mogu prsnuti ili se povećati da sadrže nekoliko litara tečnosti, kada se moraju hirurški odstraniti.
Budući da medicina i farmacija nijesu mogle pronaći efikasan lijek za liječenje upale pankreasa, bitno je dati antibiotike i zabraniti bolesniku da uzima hranu – primjenjuje se sonda za izvlačenje soka iz želuca da ne dospije u dvanaestopalačno crijevo, jer se tako smiruje pankreas. Hiruško liječenje upale pankerasa je rizično pa se preporučuje konzervativna terapija. Klinički je dokazano da pankreatitis uzrokuje pretjerano piće, masna jela sa začinima, pa je svrha ovog rada da se izbjegava uzimanje alkohola i masnih jela.
Doc. dr Božo Vuković
Add comment