“Moji nekadašnji pacijenti sad su roditelji, neke od djevojčica operisane su od najtežih srčanih mana i danas su majke” kazao je u emisiji Srećan dan, na Televiziji E, specijalista pedijatrije i subspecijalista dječje kardiologije dr. Vojislav Parezanović.
Najljepša oblast aktivnosti iz života je rad sa djecom, poručuje Parezanović, bolesna djeca, za razliku od odraslih, objašnjava doktor, su nasmijana.
“Ja sam pedijatar i kardiolog 33 godine. Moji nekadašnji pacijenti sad su roditelji. Nema veće satisfakcije nego vidjeti da oni dolaze za svojom djecom, za nešto, a mi smo im recimo operisali srčanu manu. Što je nekad bilo nezamislivo, danas najveći broj njih možemo da operišemo”, poručio je Parezanović.
Najčešći simptomi bolesti srca kod djece, objašnjava Parezanović, ako se jave, javljaju se rano, čim se dijete rodi,dodaje on, to je već u prvim minutama, satima i danima.
“Ili dijete poplavi, znači nema dovoljno kiseonika u krvi. Ili, se vidi po bebi da se zamara, da srce ne može da pumpa kako treba, ne može da jede. Najveća aktivnost bebe je hranjenje, bebi treba aktivnost da bi jela, i vidimo da ne može da jede kako treba, da se zamara, to su neki prvi simptomi. S druge strane, veliki broj djece, koja imaju srčanu manu, nemaju nikakve simptome”, rekao je Parezanović.
Idealno bi bilo da se srčana mana otkrije još dok je baba u stomaku, poručuje Parezanović, jer je posle 42 dana, od embriogeneze, kako kaže, već formirano srce.
“Već od četvrtog mjeseca trudnoće mi možemo da vidimo neke krupne anomalije, a posle 23, 24.i ove sitne anomalije, da pripremimo roditelje na tu vijest da će njihovo dijete imati srčanu manu, a zatim da pripremimo, ako treba i nas, jer jedan broj tih srčanih mana mora interveniše i operiše u prvim danima života. Kada nađemo neku tešku srčanu manu, koja zahtijeva intervenciju odmah po rođenju, suština naše dijagnostike prenatalne je u tome da ta trudnica se porodi ovdje negdje, nego da dođe u Beograd, pored naše klinike, i da posle porođaja petnaest minuta već je kod nas i da mi možemo da počnemo neku terapiju”, poručio je Parezanović.
Postoje tri grupe srčanih mana, podsjeća doktor, prva grupa je najlakša i, dodaje on, na sreću i najčešća srčana mana, i neke od tih mana mogu čak, kako kaže, same od sebe da prođu, ili da se smanje.
“Većina njih zahtijeva hirurgiju koja ima veoma mali rizik. Ta djeca, iz te prve grupe, operišu se relativno rano, u prvim mjesecima života i iza toga oni nemaju više ništa, mogu profesionalno da se bave sportom, kao da nijesu imali ništa”, naglasio je Parezanović.
Druga grupa srčanih mana su teže srčane mane, kaže doktor, ali se, takođe, mogu riješiti jednom, ili, kako kaže sa dvije operacije, i jedan broj tih pacijenata, dodaje on, može kasnije da se bavi sportom i nema probleme.
“Treća grupa su najteže. One zahtijevaju više operacija i tu baš ne dobijamo tako dobar kvalitet života, ali, zaista može i dana danas, sa tim najtežim manama imali smo slučajeve, da su djevojčice koje su operisane, danas majke, mogle da iznesu svoju trudnoću”, istakao je Parezanović.
Sagovornik emisije Srećan dan kaže da je komplikacija u prvim nedjeljama i mjesecima života bebe popuštanje srca, i, podcrtava on, može se desiti da beba ne preživi ako se ne operiše.
“Druga, dugotrajnija komplikacija, je plućna hipertenzija, porast pritiska u plućima. Takvi pacijenti onda budu modri, plavi, nemaju dovoljno kiseonika i zamaraju se brže, kraći im je životni vijek”, naglasio je Parezanović.
Genetika ima sve veću i veću ulogu u pojavi srčanih mana kod djece, smatra doktor, i u osnovi svega je vjerovatno, kako kaže, greška na nekom djeliću hromozoma.
“Znamo za neke greške gdje se nalaze i njih možemo da otkrijemo, za sve druge ne možemo. Ali, suština je da, kada se javi srčana mana ili ozbiljna srčana mana, ili ta za koju znamo da se vjerovatno nasljeđuje, da uputimo roditelje genetičaru, da vidimo, eventualno, za sljedeću trudnoću, da li će postojati veliki rizik ili ne”, zaključio je Parezanović.
Portal Analitika
