Milena Bošković, medicinska sestra
Vaspitna jedinica ‘Svitac’, Bar
Higijena ruku predstavlja jedan od najefikasnijih načina prevencije širenja infektivnih bolesti, posebno među djecom. Ovaj tekst pišem iz ličnog iskustva, kao medicinska sestra koja je svakodnevno radno angažovana u vaspitnoj jedinici “Svitac” u Baru, u vaspitnoj grupi gdje borave djeca jaslenog uzrasta.
Tokom svog desetogodišnjeg rada u zdravstvu, kao i školovanja u srednjoj i višoj medicinskoj školi, imala sam prilike da se uvjerim u značaj usvajanja i poštovanja pravila higijenskih navika, koji su po meni veliki izazov za mališane, ali i nas odrasle koji sa njima radimo.
U predškolskoj ustanovi djeca kroz igrovne aktivnosti dolaze u kontakt sa edukativnim materijalima i didaktičkim sredstvima, koje upoznaju vizuelno auditivno, oralno ali i taktilno, zbog čega su izložena bakterijama i mogućim infekcijama.
Pranje ruku je higijenskia navika koja se usvaja već u ranom djetinjstvu. Upravo stoga smatram da je veoma važna dobra motivisanost djece da redovno i pravilno peru ruke i da ovaj proces treba biti prilagođen njihovim uzrasnim interesovanjima.
U radu sa djecom od jedne do dvije godine, koristimo obrise igre kao najefikasniji način usvajanja novih znanja, vještina i navika. Svakoga dana nakon prijema mališana u grupu, a prije doručka, uz pjesmu “Ivin voz”,dječaci i djevojčice formiraju vozić u kojem strpljivo čekaju red za pranje ruku. Tada ciljano koristimo kratke pjesmice na temu higijene ruku, koje auditivno i imitativno, podstiču najmlađe da dugo i temeljito peru ruke. Igra “Gdje su bakterije?” doprinosi razvoju njihove svijesti o važnosti higijene i očuvanju zdravlja.
Doslijedno, ovu rutinu ponavljamo svakoga dana, prateći uspješnost njenog usvajanja i ovladavanja. U procesu dječijeg osamostaljivanja uvijek pružamo stručnu pomoć i podršku. Vaspitači i medicinske sestre usmjeravaju, ohrabruju i prate postojeće ali i planiraju naredne korake u usvajanju zdravih higijenskih navika. Trudimo se da pohvalimo i nagradimo kvalitetno realizovane aktivnosti, jer pohvale predstavljaju snažan stimulišući faktor.
Djeca u grupi vršnjaka uče da je higijeni ruku važna i poželjna, te razvijaju osjećaj zadovoljstva i ponosa zbog novostečene navike.
Poseban naglasak stavljam na poželjnost da djeca ovu rutinu zadrže i sprovode i u kućnim uslovima, gdje ključnu ulogu imaju roditelji koji svojim primjerom podstiču djecu da usvoje i zadrže ovu higijensku naviku.
Zajedničkim djelovanjem porodice i predškolske ustanove, smatram da gradimo čvrste temelje za zdrav i pravilan rast i razvoj djece, baziran na izgrađenim poželjnim higijenskim navikama.
Zaključujem da je pranje ruku kroz ponavljanje i doživljavanje kao igre aktivnosti veoma efikasan način usvajanja higijenske navike, i postavljaju osnovu za razvoj higijenski ispravnog načina odrastanja.
