Gojaznost je globalna epidemija

Često smo u zabludi kad mislimo da voćni sok na kojem stoji natpis „bez šećera“, ne sadrži šećer. On sadrži svoj prirodni šećer. Sokovi su u stvari „tečni slatkiši“ i treba ih potpuno izbjegavati, ali, treba piti vodu i to najmanje 8 čaša dnevno. Inače, godišnje se u prosjeku konzumira 25 kg šećera po osobi.

Sadržaj šećera u nekim namirnicama:

U 1 gramu alkohola ima 7,0 kcal, i nikako se ne preporučuje kod oboljelih od dijabetesa, osim, eventualno, 1dl crnog vina.

Najčešće nepravilnosti u ishrani djece su: preskakanje doručka, česti međuobroci, izostavljanje glavnih obroka, rijetko objedovanje u porodičnom krugu, kao i obroci van kuće. Tako je između 1977/78. i 2000/01. godine kod djece uzrasta 6-11 godina opala konzumacija mlijeka za 39 odsto, a porasla konzumacija voćnih sokova za 54 odsto, voćnih napitaka za 69, a gaziranih napitaka za čak 137 procenata. Vrlo važna činjenica u priči o gojaznosti današnje djece je i uznemiravajući podatak da dijete nedjeljno potroši prosječno 44,5 sati koristeći multimedijalna sredstva (telefon, televizija, kompjuter…), što sa sobom povlači manjak fizičke aktivnosti.

POSLJEDICE

Procjenjuje se da će do 2030. godine biti novih 65 miliona gojaznih osoba u SAD i 11 miliona u Velikoj Britaniji, zatim 6 do 8 miliona novih slučajeva šećerne bolesti, 5.7 do 7.3 miliona slučajeva srčanih oboljenja i moždanog udara, do 700.000 slučajeva malignih oboljenja i čak 26 do 55 miliona izgubljenih godina života.

S druge strane, ukoliko bi se za samo 1% redukovao broj gojaznih i predgojaznih adolescenata starih od 16 do 17 godina,  broj gojaznih odraslih osoba bi se smanjio za skoro 53.000 godišnje, a broj smrtnih ishoda povezan sa prekomjernom tjelesnom masom i gojaznošću bi se smanjio za oko 36.600.

PREVENCIJA

Promjena životnog stila je ključni faktor u smanjivanju rizika od gojaznosti. Hitno je potrebno povećati napore koji bi donijeli promjene životnog stila stanovništva. Prije svega, potrebno je:

• Formirati i ojačati Centre za prevenciju;
• Krenuti u realizaciju NSZBPHNB(Nacionalna strategija za borbu protiv hroničnih nezaraznih bolesti) i APZIIBH (Akcioni plan za ishranu i bezbjednost hrane);
• Animirati više specijalizacija iz preventivnih medicinskih grana;
• Više se baviti promocijom zdravlja;
• Započeti sa sprovođenjem primarne prevencije;
• U sve preventivne aktivnosti krenuti od najmlađe populacije;
• Promotivno-preventivno-edukativne aktivnosti sprovoditi kontinuirano.

Prevencija se ne sprovodi u dovoljnoj mjeri jer ni zdrava ni bolesna osoba kod sebe ne vide koristi prevencije, ali i zato što zdravstveni radnik kod pojedinca ne vidi rezultate svoga rada. Kao razlog slabe prevencije može se navesti i to što zdravstveni političar u toku svog mandata ne vidi rezultat kojim bi se hvalio.

Ono što bi svima trebalo da bude jasno je da je PREVENCIJA ELEMENTRANA U BORBI ZA OČUVANJE I UNAPREĐENJE ZDRAVLJA NACIJE. Problem je što se rezultati prevencije ne vide odmah. Upravo bi krojači zdravstvene politike trebali da budu svjesni ove činjenice i da elemente prevencije umetnu kao obavezne u svaki segment zdravstvene zaštite i da sa zadovoljstvom čekaju ishod.

Preporuka u ishrani:

Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje mediteransku dijetu koju karakteriše:

• Obilje biljne hrane (voća, povrća, hljeba i drugih formi cerealija, krompira, pasulja, koštunica i sjemenja);
• Minimalno prerađena, sezonski svježa hrana;
• Svježe voće je tipičan svakodnevni dezert;
• Maslinovo ulje je glavni izvor masnoće;
• Mliječni proizvodi svakodnevno u malim do umjerenim količinama;
• Riba i piletina konzumiraju se u malim do umjerenim količinama;
• Do četiri jaja nedjeljno;
• Crvena mesa u veoma malim količinama;
• Vino  u malim do umjerenim količinama uobičajeno samo uz obrok.

 POJMOVI

        Prekomjerna tjelesna masa (overweight) je tjelesna masa koja prevazilazi prosjek u odnosu na starost i visinu.

        Prekomjeran sadržaj masti (overfat) je sadržaj masti u tijelu veći od predviđenog za pol i uzrast.

        Gojaznost (obesity) je overfat uslov koji prati komponente gojaznih sindroma.

Piše: Dr Snežana Barjaktarović-Labović, specijalista higijene