Smanjena koštana masa siguran je faktor rizika za osteoporozu, ali nije jedini. Smanjenje koštane mase za 10% uvećava rizik za prelom za 2-4 puta. Nekada su mnogo važniji klinički faktori rizika. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), jedini metod za ranu dijagnozu osteoporoze je DEXA lumbalne kičme i/ili kuka. Dobijena vrijednost izražava se T-skorom, koji pokazuje koliko je osoba izgubila od svoje maksimalne koštane mase koju je imala u periodu 20-40 godina. T-skor < – 2.5 označava osteoporozu, T- skor u rasponu od – 1 do – 2.5 znači da se radi o osteopeniji, a T-skor veći od – 1.0 SD predstavlja normalan nalaz.
Treba znati da T- skor dobijen DEXA testom na lumbalnoj kičmi i/ili kuku, prema SZO, služi za dijagnozu postmenopauzne osteoporoze i osteoporoze kod muškaraca starijih od 50 godina. Ovo mjerenje prikazuje i Z-skor, koji poredi izmjerenu koštanu masu sa prosječnom masom osoba iste starosne dobi. Služi za dijagnozu osteoporoze kod djece i prijemenopauznih žena. Vrijednosti BMD-a služe za procjenu promjena nastalih između dva uzastopna mjerenja.
Prve promjene u postmenopauznoj osteoporozi događaju se u trabekularnoj kosti. Stoga se mjerenje radi na vratu butne kosti ili na lumbalnim pršljenovima. DEXA test ne treba raditi u cilju dijagnostikovanja osteoporoze kod postmenopauzalnih žena koje su na estrogenima, kod osoba koje su već imale spontani prelom (dijagnoza je jasna), kod onih koje nemaju faktore rizika za prelom i kod osoba starijih od 80 godina.
Laboratorijski nalazi značajni su za diferencijalnu dijagnozu, a ne za dijagnozu osteoporoze. Specifični biohe-mijski markeri izgradnje i razgradnje kosti značajni su za praćenje efikasnosti terapije i procjenu saradnje bolesnika u uzimanju ljekova. Iako je radiografija kod nas najiskorišćeniji metod u snimanju skeleta, njome se ne može rano otkriti osteoporoza. Ona uočava promjene tek kad se izgubi 30% koštane mase. Danas postoji metoda trodimenzionalnog snimanja (mikro CT), koja može da ponudi precizniju dijagnozu, ali još nije u širokoj primjeni, jer nisu usvojeni stavovi u dijagnozi osteoporoze.
OPŠTE MJERE U PREVENCIJI OSTEOPOROZE
Opšte mjere za očuvanje zdravlja skeleta treba sprovoditi kroz čitav život, posebno u periodu do dvadesete godine, jer je to period kada se postiže maksimum u izgradnji kosti („pik” koštane mase). U tom periodu treba preduzeti mjere za izgradnju što veće količine, što kvalitetnije kosti, u cilju prevencije osteoporoze. Opšte mjere podrazumijevaju raznovrsnu ishranu sa dosta kalcijuma, unos proteina, minerala, fizičku aktivnost koja podrazumijeva sportske aktivnosti, posebno kod mladih, vježbanje i brz hod koji umore i zadišu osobu, sunčanje u jutarnjim i kasnim popodnevnim časovima, prevenciju pada, posebno kod starih, izbjegavanje negativnih faktora kao što su neaktivnost, pušenje, upotreba alkoholnih pića. Veoma je važno unijeti dovoljno kalcijuma (što može i hranom) i vitamina D (supstitucija, jer ga u hrani gotovo nema, a sunce se uglavnom nedovoljno koristi).
Utvrđeno je da 2/3 postmenopauznih žena nema dovoljno vitamina D, a suboptimalni status vitamina D ima čak njih 90%. Zato su date preporuke za sve osobe stare 50 godina i više, o dnevnim potrebama vitamina D i kalcijuma koje iznose: najmanje 800 IJ vitamina D i 1200 mg kalcijuma.
Optimalna koncentracija vitamina D u krvi je 32-60 ng/ml (75-150 nmola/L), kada je optimalna resorpcija kalcijuma u digestivnovnom traktu. Čim koncentracija vitamina D padne, nema dovoljne resorpcije kalcijuma, zbog čega opada koncentracija u krvi, pa se tada kalcijum izvlači iz kosti. Vitamin D je značajan ne samo za zdrave kosti već i za normalan tonus i rad mišića. Dokazano je da dovoljno vitamina D prevenira pad, a time se smanjuje rizik od preloma.
Što se tiče kalcijuma, mogućnost resorpcije je različita, a različita je i koncentracija čistog kalcijuma u različitim preparatima. Preporučuje se njegov unos hranom, pogotovu mliječnim proizvodima, a po potrebi se dodaju preparati kalcijuma.
Sve opšte mjere za očuvanje zdravlja kostiju sastavni su dio i liječenja osteoporoze.
LIJEČENJE OSTEOPOROZE
Osnovni cilj liječenja osteoporoze je sprečavanje preloma, a ne samo povećanje koštane gustine i smanjenje metabolizma kostiju.
Odluku o početku primjene ljekova treba donijeti na osnovu osteodenzitometrijskog nalaza i prisutnih faktora rizika za prelom. Ako je T-skor < – 2.5 SD ( osteoporoza), ili ako je postojao prelom na malu trauma, treba odmah započeti liječenje. Ukoliko postoji osteopenija i drugi faktori rizika za prelom, treba konsultovati FRAX indeks (upitnik se jednostavno i brzo popunjava na internetu ili ga posjeduje DEXA aparat). Fraks indeks, na osnovu prisutnih faktora rizika kod svake pojedine osobe predlaže liječenje na osnovu desetogodišnjeg rizika za pojavu glavnih fraktura i frakture kuka. Ako je rizik za frakturu kuka > 3%, ili za glavne frakture > 20%, takvu osobu treba liječiti.
Postoje dvije vrste ljekova za liječenje osteoporoze: antiresorptivni i anabolni.
Dužina liječenja osteoporoze zavisi od faktora rizika za prelom. Kod bolesnica koje nemaju ozbiljne faktore rizika, a BMD se značajno popravio, liječenje se može prekinuti poslije 3-5 godina i zatim pratiti stanje bolesnice. U slučaju pogoršanja nalaza, treba nastaviti liječenje. Kod bolesnica koje imaju ozbiljne faktore rizika, liječenje traje duže i ljekove treba mijenjati.
Najbolji način liječenja osteoporoze jeste prevencija. Za formiranje dobre koštane mase potrebno je da se u starosnom uzrastu do 20 godina vodi računa o tome. Djeca ne treba da provode mnogo vremena pred TV-om ili računarom, ne treba da izbjegavaju časove fizičkog vaspitanja, da piju koka-kolu, da piju alkoholna pića i puše, nego da se pravilno hrane i da se bave sportom kako bi se dostigao maksimalan „pik” koštane mase, koja je dobrog kvaliteta, jer je to rezerva za cio život.
Piše: Prof. dr Nada Pilipović
Add comment