Prevenirati osteoporozu

0
711

ŠTA JE OSTEOPOROZA I KAKO NASTAJE?

Osteoporoza je skeletno oboljenje koje se karakteriše smanjenom čvrstinom kosti, zbog čega raste rizik za prelom. Pojam čvrstina kosti odnosi se na ukupnu koštanu masu i kvalitet kostiju. Kada se poremete parametri čvrstine, nastaje krta, lako lomljiva kost, odnosno osteoporoza. Preciznu di­jagnozu ovog oboljenja možemo postaviti samo biopsijom kosti, što zbog agresivnosti metode nije za svakodnevnu primjenu. Opštepoznati metodi kao osteodenzitometrijsko snimanje (DEXA), laboratorijske analize, radiografija ili mikrokomjuterizovana tomografija, ne obezbjeđuju dovoljnu preciznost u dijagnostikovanju osteoporoze.

Za poznavanje procesa nastanka osteoporoze treba razumjeti šta znači pojam remodeliranja kosti. To je ciklus koji se dešava u kostima i u kome su glavni učesnici ćelije, osteoklasti i osteoblasti. Kost se stalno troši, postaje stara i oštećeni djelovi moraju da se „očiste” da bi se stvorila nova, zdrava kost. Kada kost dobije signal da postoji oštećenje, aktiviraju se osteoklasti – ćelije koje čiste oštećenu kost. Na taj način se stvaraju defekti – udubljenja u kosti, u koja dolaze druge ćelije – osteoblasti – koji treba da ih popune. Osteoblasti tu polažu proteinski matriks – osteoid. Taj dio se kasnije mineralizuje i nastaje nova zdrava kost. Na opisani način pri­rodno se održava ravnoteža razgradnje i izgradnje u kostima. Međutim, u osteoporozi, osteoklasti postaju vrlo aktivni i prave velike defekte koje osteoblasti ne mogu da poprave. Novoformirana kost nije dovoljna da pokrije defekt i zbog toga dolazi do povećanog gubitka koštane mase.

Protein koji ima jako značajnu ulogu u gubitku ko­štane mase naziva se RANK ligand. Stvaraju ga osteoklasti. On odlazi do osteoblasta, gdje se vezuju za protein RANK, koji koči njegovu aktivnost i tako sprečava njegovo učešće u aktivaciji osteoklasta. U ovom procesu značajan je i protein osteoprotegerin, koji koči stvaranje RANK liganda kako ne bi došlo do aktivacije osteoklasta. Estrogeni koče stvaranje RANK liganda. U postmenopauzi, kada žena ima značajno manje estrogena, nema ko da koči stvaranje RANK liganda koji se tada pojačano stvara. Osteoprotegerin nije dovoljan da zaustavi stvaranje RANK liganda i inhibiciju osteoklasta, koji imaju pojačanu aktivnost i prave velike resorptivne lakune – defekte u kostima. Osteoblasti pokušavaju, ali ne mogu da pokriju nastala oštećenja. Znači, pojačano stvaranje RANK liganda u postmenopauzi vodi ka pojačanju resorpcije kostiju. Pojačana resorpcija kosti dovodi do smanjenja uku­pne koštane mase, a kada je koštana masa toliko smanjena, dolazi i do poremećaja u kvalitetu, odnosno u čvrstini kosti, i nastaje osteoporoza.

ZNAČAJ OSTEOPOROZE

Osteoporoza je, s pravom se može reći, epidemijska bolest koja ima značajne zdravstvene i socijalno-ekonomske posljedice. Smatra se da 10% stanovništva Zemaljske kugle ima osteoporozu, a u svakom minutu se, zbog ove bolesti, dogode prosječno 2 preloma. Jedna od tri žene starosti 50 i više godina u riziku je da dobije osteoporotski prelom. Je­dnom nastali prelom povećava rizik za nastanak novog za 2-5 puta. Najčešći prelomi zbog osteoporoze jesu prelomi kičmenih pršljenova, prelom kuka i distalnog dijela podlak­tice. Najozbiljnije posljedice ima prelom kuka, jer 24% ukup­nog broja ovih osoba umre u prvoj godini nakon preloma, zbog komplikacija preloma. Svega 20% tih osoba kompletno se oporavi.

Simptomi i znaci – Promjene u kostima koje vode ka osteoporozi nisu uočljive prije nego što dođe do preloma. Osteoporoza je potpuno nijem proces, tako da ovdje ne može biti riječi ni o hroničnom bolu u kičmi i drugim kostima, ni o opštoj slabosti, ni o teškoćama u kretanju. Za rano otkri­vanje bolesti bitno je fokusirati se na ciljnu grupu. To su žene koje imaju 50 i više godina, koje su u menopauzi, koje prijave da su imale neki prelom ili da su se smanjile u visini (zbog preloma kičmenog pršljena, koji su kod 2/3 osoba bez simp­toma). Kod osoba ciljne grupe potrebno je uzeti dobru anam­nezu, uraditi pregled i ispitati faktore rizika za prelom. Op-štepoznati faktori rizika su: starost osobe veća od 65 godina, prethodno nastali prelom na malu traumu, porodična anam­neza – prije svega kod srodnika prve linije, i to za prelom kuka, korišćenje glikokortikoidne terapije – bilo koja doza i dužina davanja, pušenje, upotreba alkoholnih pića, mala tjelesna masa i reumatoidni artritis. Takođe, treba uzeti u obzir i druge bolesti i upotrebu ljekova koji negativno djeluju na koštani metabolizam, Kušingov sindrom, hronična inflamacijska oboljenja crijeva, anoreksija nervoza, dugotrajna imobilizacija, teška insuficijencija bubrega i sl.

U svakodnevnoj praksi, u cilju rane dijagnoze osteoporoze, ne može se vršiti biopsija kosti. Zasad ne postoji bolji oblik procjene stanja kostiju od mjerenja kvantiteta kosti, tj. mineralne koštane gustine (BMD). Ipak, treba znati da pro­cjenjivanjem samo kvantiteta, ne može se postići adekvatna procjena stanja kosti. BMD određuje tek 60-80% čvrstine kostiju. Zato se i dešava da se prelom javi kod osobe koja nema gubitak koštane mase na nivou osteoporoze, ali ima nekvalitetne kosti, i obrnuto.