Doc. dr Božo Vuković
IN MEMORIAM Dr Todor Baković 1936-2016
U Podgorici je 31. avgusta ove godine umro prim. dr Todor Baković, ljekar specijalista neuropsihijatar, doktor medicinskih nauka, naučni savjetnik Medicinskog instituta (Univerzitet u Titogradu), doajen crnogorske psihijatrije, humanista, etičar, cjelitelj i poznavalac ljudske duše (naše), naučnik i pisac poližanrovskog diskursa, pisac desetak voluminoznih knjiga, brojnih stručnih i naučnih radova, tekstova, polemičkog tona, eseja, rasprava i traktata, sve manje više posvećeno temeljnim pitanjima mentalnog zdravlja, njegovog značaja za cjelokupno zdravlje i funkcionisanje na personalnoj i kolektivnoj etičkoj ravni, pri čemu poseban akcenat stavlja na iskonska pitanja, pitanja života, nauke, umjetnosti, religije, istorije, politike, filozofije, upravo antropološkim, kapitalnim pitanjima smisla postojanja i opstojanja homo sapiensa u naše zahtjevno i vrletno doba, nudeći nadu, a i skepsu („smiješano najlakše se pije“). Pored zapaženih desetina stručnih radova, objavljenih u domaćoj i stranoj porodici, prim. dr Todor Baković ostaće upamćen po svom naučnom i stručnom djelu, naslovljenom „Depresivni karakter Crnogorca“, u kom na originalan i hrabar način iznosi jednu novu paradigmu, situiranu savremenim metodološkim postupcima i eksploraciji o Crnogorcima, njihovom mentalnom habitusu, svojstvima i crtama, pri čemu ne krije i neke prethodne protagoniste i istraživače naših mentalnih, sociopsiholoških i etničkih svojstava (J.Cvijić, V. Dvorniković, P. Rovinski, P. Džardžić i drugi), što je izazvalo veliku pažnju i znatiželju, maltene na svim prostorima bivše Jugoslavije, kako kod psihijatrijskog esnafa, tako i nekih intelektualnih elita našeg prostora. U svojim knjigama „Naučno otkrivanje boga“ i „Nebo se otvara“, dr Baković nudi argumente i dokaze da ima Boga i da smo mi (ljudi) dio njega, a on dio nas, da smo jedna „para“, da ima spasa i života za sve nas. Zavidno, stručno, psihoanalitičko i bibliotečko znanje omogućili su dr Bakoviću, da umno ležerno i uvjerljivo razlaže i tumači pojave kakve su: dobro i zlo, vječni čovjekovi saputnici, fenomen žrtve, mistično i sveto, moral i slične forme društvene svijesti i ponašanja. Na ove teme on daje validne, moderne odgovore i sudove, slijedeći epistemiološki manir eksplikacije iskonskih i kapitalnih tema i društvenih kategorija, čini se skoro nedodirljivim u mnogim, pogotovo našoj kulturi, naročito za ljude usnulih i osporavanih fenomena (Bog i religija), koji uporno opstaju, dok sve drugo prolazi (nestaje), prije ili kasnije. U više navrata u našim profesionalnim kontaktima dr Baković mi je govorio da je „tri puta pročitao“ sva (oko 30 knjiga) djela F.Dostojevskog, a da mu je Biblija na noćnom stočiću i noću i danju, dodajući, – Da sam sadašnje pameti, ništa ne bih čitao sem ove knjige… Dr Baković kaže da je religija čovjekova šansa i jedina mogućnost njegovog transcendiranja, ona nam pomaže da nazremo Božije dvijeri, ali ne i dalje, tamo je Bog. Sam, jedan, nedokučiv, nevidljiv, vidljiva su njegova djela. I kao eklatantan kazus za tu tvrdnju iznosi slučaj bolesti Pape Jovana Drugog, koji je bolovao od teške neurološke bolesti (Parkinsonova bolest), koju mu je Bog „podario“, jer je Papa mnogo putovao po svijetu, bio obožavan možda malo više nego što treba „previše se primakao božanstvu, i da ga je Svevišnji opomenuo i njega i ljude oko sebe, bolešću, prizemljio ga i uvjerio nas da je Papa samo čovjek, ovozemaljsko, a ne božansko biće, iz praha nastao i prahu će se vratiti, i da Papa je sahranjen blizu groba Svetog Petra, ali opet u grob. Poruka je jasna, a pouka neizvjesna. Smrću dr Todora Bakovića crnogorska duhovna i kulturna scena ostaće siromašna, a crnogorski psihijatrijski esnaf ima razloga da ga korotuje više dana i mjeseci. Dr T. Baković bio je aktivni društveno-politički djelatnik, kako u prethodnoj državi tako i nakon njenog raspada. U politici se trudio da izbjegava meandre, slijedeći Frojdov princip, da je to rizična i skupa djelatnost. Neka je Slava i hvala prim. dr Todoru Bakoviću.
Prof. dr Mirko Peković
Add comment