[heading]Poznati i zdravLje: ILIJA PEJOVIĆ, TV lice[/heading] Svoje putovanje medijskim podnebljem Crne Gore Ilija Pejović je započeo krajem 1999. godine, kao radio voditelj na „Elmag radiju”. Profilišući se kao novinar u sferi kulturno-zabavnog programa, ovaj vlasnik jednog od najprepoznatljivijih glasova u našim medijima, radio je na još četiri radio stanice. Angažman u televizijskom radu na „Atlas televiziji” širom mu je otvorio vrata za dalji profesionalni uspjeh. Brojni su medijski projekti čije naslovnice i inserti već danas zauzimaju upečatljivo mjesto u hijerarhiji zapamćenih medijskih događaja. To zaista i jeste cilj kom se neminovno teži u novinarstvu. Muzičar, rekreativac i dobar poznavalac domaćih prilika, Ilija se pokazao kao odličan sagovornik za teme novinarstva i zdravlja.
Poznato je da priroda novinarstva zahtijeva dugotrajan, često prekovremen rad i veliku posvećenost. Šta za Vas znači imati slobodno vrijeme?
Obožavam svaki slobodan trenutak. Daleko od toga da sam lijen ili da izbjegavam obaveze. Naprotiv, vrlo sam posvećen onome što radim i veliki sam perfekcionista, ali upravo iz razloga što dok radim stvarno radim, izuzetno cijenim vrijeme koje mogu da posvetim svojim mnogobrojnim hobijima i interesovanjima koja izlaze iz okvira moje osnovne profesije.
Kako izgleda jedan Vaš radni dan?
Svaki je prilično različit, tako da se ne može izvesti neki šablon. Takođe, postoje periodi sa različitom dinamikom posla, posebno iz razloga što je kod mene prisutna kombinacija rada na radiju i televiziji. Po prirodi nijesam ranoranilac, pa se mogu pohvaliti podatkom da mi trenutna dinamika dozvoljava da malo duže odspavam. Radni dan vrlo često započinjem ranije dogovorenim telefonskim pozivima, obavezno sjednem za računar da se putem interneta upoznam sa aktuelnim dešavanjima u svijetu i kod nas, često preslušavam neki novi muzički materijal i sl. Zavisno od toga da li pripremam TV emisiju ili redovno radijsko dežurstvo, svoju pažnju usmjeravam na različite sadržaje. Kucam, prekucavam, pišem i brišem, trčim od montaže do montaže, pravim dogovore sa produkcijom, rediteljem, snimateljima, čitam gomilu takozvanih ofova i na kraju se pojavim pred kamerama kao da je tih pola sata, sat ili više, koliko traje određena forma, moje jedino radno vrijeme.
Postoji li novinska priča (događaj) na koju ste posebno ponosni?
Obzirom da se ne bavim istraživačkim novinarstvom, već je moj rad usmjeren na stvaranje zabavnih radio i televizijskih sadržaja, radije bih se osvrnuo na određene projekte iz te oblasti. Ponosan sam na svaku zaokruženu emisiju jer znam koliko je teško u našim uslovima uvijek ponuditi nešto novo i drugačije, ali pošto je pitanje tako koncipirano, red je da izdvojim nešto što me posebno čini ponosnim. Da ne bih ispao egocentrik navešću projekat u okviru koga se nijesam pojavljivao pred kamerama ali sam imao značajnu ulogu kao producent. Bila je to emisija „Muzička kutija” u okviru koje smo moja supruga Dajana i ja, petnaest sedmica za redom okupljali muzičke grupe i izvođače koji su držali jednosatne koncerte uživo u studiju. Možda nekome ko nije ljubitelj žive svirke ova informacija neće zvučati spektakularno, ali podsjetiću da je to tehnički, organizaciono i produkcijski izuzetno zahtjevan projekat, a sličan tome nikad, ni prije ni poslije te emisije niko u Crnoj Gori nije radio.
Kako vidite svoj profesionalni profil u periodu od recimo deset godina od sadašnjeg trenutka?
Često mi i samom pada na pamet to pitanje, posebno iz razloga što su prethodnih deset godina u mom poslu obilježile konstantne promjene. Ono čemu se iskreno nadam je to da će ukupan medijski ambijent napredovati i približiti se nekim standardima koji se u svijetu odavno poštuju, a ja ću valjda nekako naći svoje mjesto u cijeloj priči.
Šta biste željeli da ostvarite u nastavku karijere?
Volio bih da budem autor emisije koja će da ujedini tržište bivših jugoslovenskih republika jer mislim da je to put kojim mediji moraju da krenu kako bi izašli iz trenutne kolotečine.
Da li mislite da su ljudi u Crnoj Gori dovoljno posvećeni očuvanju zdravlja?
Briga o zdravlju je individualna stvar i teško se može posmatrati kroz prizmu jednog naroda u cjelini. Ipak, mislim da briga o zdravlju kao i mnoge druge stvari, generalno gledano, u mnogome zavise od materijalnih mogućnosti. Obzirom da Crnogorcima na tom polju ne cvjetaju ruže, bojim se da mnogi sopstveno zdravlje stavljaju u drugi plan u odnosu na svakodnevnu brigu o tome kako da sastave kraj s krajem.
Add comment