Fizioterapeuti: Krsto Kovačević, Marija Mrdak i Snežana Kovačević
JU za smještaj odraslih lica sa invaliditetom i starih lica “Podgorica”
Starenjem dolazi do smanjenja mišićne snage, ravnoteže i pokretljivosti, što povećava rizik od padova, gubitka samostalnosti i kvaliteta života kod starijih osoba. Otago program, razvijen na Univerzitetu Otago na Novom Zelandu, predstavlja strukturirani program vježbi koji ima za cilj poboljšanje snage i ravnoteže te smanjenje učestalosti padova kod starije populacije, a sve se češće koristi u institucionalnim uslovima.
Modifikovana verzija Otago programa prilagođava se individualnim potrebama korisnika – uzimajući u obzir njihove fizičke mogućnosti, komorbiditete, motivaciju i okruženje, što su fizioterapeuti i sprovodili u JU Dom starih „Podgorica“.
Padovi su jedan od vodećih uzroka povreda, hospitalizacija i mortaliteta kod starijih osoba širom svijeta. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, svaka treća osoba starija od 65 godina doživi pad najmanje jednom godišnje, a rizik dodatno raste sa godinama, smanjenom pokretljivošću i prisustvom hroničnih oboljenja. Posljedice padova mogu biti ozbiljne, uključujući frakture, gubitak samostalnosti i strah od kretanja, što dodatno smanjuje kvalitet života i povećava zavisnost od tuđe pomoći.
S obzirom na multifaktorijalnu prirodu rizika od pada, prevencija mora uključivati ciljane intervencije koje utiču na fizičke, funkcionalne i psihološke aspekte zdravlja. Jedan od najefikasnijih pristupa su programi vježbi fokusirani na jačanje mišića, poboljšanje ravnoteže i koordinacije.
Padovi predstavljaju značajan zdravstveni problem kod starijih osoba, često dovodeći do ozbiljnih povreda i smanjenja kvaliteta života. Modifikovani Otago program vježbi razvijen je s ciljem poboljšanja ravnoteže i smanjenja rizika od padova.
U domovima za starije osobe, korisnici često imaju dodatne faktore rizika poput kognitivnih oštećenja, polifarmacije i smanjene motivacije za aktivnost. Upravo zato, sprovođenje strukturiranih i prilagođenih programa vježbi od strane stručnog kadra može biti ključna intervencija za očuvanje njihove funkcionalne sposobnosti. Praćenje učinka ovih programa pomoću validiranih funkcionalnih testova, poput TUG (Timed Up and Go) i FSST (Four Square Step Test), omogućava objektivnu procjenu napretka i pravovremenu adaptaciju plana fizioterapije.
Dosadašnja istraživanja pokazala su da redovno izvođenje vježbi iz Otago programa doprinosi poboljšanju ravnoteže, smanjenju straha od padova i očuvanju samostalnosti u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Međutim, postoji relativno malo podataka o efektima ovih programa kod institucionalizovanih korisnika, posebno kada su aktivnosti integrisane u dnevni raspored doma.
Hipoteze istraživanja su bile:
- Redovno prisustvo programu vježbi povezano je sa značajnim poboljšanjem rezultata na TUG i FSST testovima.
- Viši procenat prisustva biće povezan sa većim funkcionalnim napretkom.
Glavni cilj ovog istraživanja bio je da se ispita efekat šestomjesečne primjene modifikovanog Otago programa vježbi na funkcionalnu sposobnost korisnika Doma starih „Podgorica“, sa posebnim fokusom na promjene u rezultatima funkcionalnih testova Timed Up and Go (TUG) i Four Square Step Test (FSST).
Specifični ciljevi su bili:
- Procijeniti promjene u rezultatima TUG i FSST testova prije i nakon šest mjeseci sprovođenja programa.
- Izračunati procenat prisustva korisnika na programu vježbi i analizirati razlike u prisustvu prema polu.
- Ispitati povezanost između procenata prisustva i promjena u rezultatima TUG i FSST testova.
- Analizirati statističku značajnost korelacija između prisustva vježbama i funkcionalnog napretka korisnika.
Materijali i metode rada
U istraživanju je učestvovalo 12 korisnika Doma starih „Podgorica“ koji su tokom šestomjesečnog perioda (novembar 2024 – april 2025) redovno pratili jutarnji program vježbi sa fizioterapeutima. Program se izvodio svakog radnog dana u 9h, a sadržavao je elemente modifikovanog Otago programa vježbi za ravnotežu i jačanje donjih ekstremiteta. Prisustvo svakog korisnika bilježeno je mjesečno, a ukupan broj radnih dana tokom navedenog perioda iznosio je 121.
Za procjenu promjena u funkcionalnom statusu korisnika primijenjena su dva standardizovana funkcionalna testa:
- Timed Up and Go (TUG) – test koji mjeri funkcionalnu pokretljivost, gdje kraće vrijeme ukazuje na bolju funkciju.
- Four Square Step Test (FSST) – test koji mjeri dinamičku ravnotežu i agilnost kroz brzo kretanje u četiri pravca.
Oba testa sprovedena su na početku i na kraju šestomjesečnog perioda. Iz rezultata su izračunate promjene u sekundama. Takođe je izračunat procenat ukupnog prisustva vježbama za svakog korisnika, te izvršena analiza povezanosti između prisustva i promjena u rezultatima testova.
Statistička analiza obuhvatila je deskriptivnu obradu podataka, izračun Pearsonove korelacije i testiranje statističke značajnosti povezanosti između prisustva vježbama i promjena na testovima (nivo značajnosti p < 0.05).
Prosječna starost korisnika koji su bili uključeni u testiranje iznosi 79.4 godine. Prosječna starost korisnika prema polu je sljedeća: Muškarci: 84.2 godine, Žene: 74.7 godina.
Rezultati
Tabela 1. Analiza statističke značajnosti povezanosti prisustva i rezultata testova
| Test | Korelacija (r) | P-vrijednost | Značajnost |
| TUG | −0.53 | 0.142 | Nije statistički značajno (p > 0.05) |
| FSST | +0.46 | 0.210 | Nije statistički značajno (p > 0.05) |
Izvor: Autor
Iako postoji umjerena povezanost između većeg prisustva i poboljšanja na TUG i FSST testovima, ova povezanost nije statistički značajna na konvencionalnom nivou (npr. p < 0.05), vjerovatno zbog malog uzorka (n = 12).
Tabela 2. Prisustvo korisnika na jutarnjem programu vježbi (nov 2024 – apr 2025)
| RB | Pol | Starost | Ukupno prisustvo | Procenat ukupnog prisustva (%) |
| 1 | M | 86 | 95 | 78.5% |
| 2 | Ž | 67 | 40 | 33.1% |
| 3 | M | 88 | 65 | 53.7% |
| 4 | M | 83 | 112 | 92.6% |
| 5 | Ž | 74 | 117 | 96.7% |
| 6 | M | 81 | 105 | 86.8% |
| 7 | Ž | 67 | 82 | 67.8% |
| 8 | M | 75 | 98 | 81.0% |
| 9 | M | 92 | 99 | 81.8% |
| 10 | Ž | 81 | 86 | 71.1% |
| 11 | Ž | 81 | 115 | 95.0% |
| 12 | Ž | 78 | 80 | 66.1% |
Maksimalni broj mogućih prisustava: 121 radni dan
Tabela 3. Prosječan procenat prisustva po polu
| Pol | Prosječan procenat prisustva |
| Muškarci | 79.1% |
| Žene | 71.6% |
Povezanost prisustva i rezultata testova: TUG test (smanjenje vremena je poboljšanje): Korelacija = −0.55 → umjerena negativna povezanost. Više prisustva je povezano sa većim poboljšanjem na TUG testu. FSST test (smanjenje vremena je poboljšanje): Korelacija = +0.46 → umjerena pozitivna povezanost. Više prisustva je povezano sa većim poboljšanjem i na FSST testu. Redovno prisustvo vježbama ima pozitivan efekat na funkcionalnu sposobnost mjerenu TUG i FSST testovima.
Grafikon 1. Prikaz povezanosti između procenta prisustva i napretka na testovima
Grafikon 2. Rezultatski napredak korisnika u oba funkcionalna testa
Učesnici jutarnjeg programa vježbi sa fizioterapeutima
Ova vizualizacija jasno potvrđuje funkcionalni napredak korisnika nakon šest mjeseci vježbi.
Rezultati TUG testa (Timed Up and Go): Vrijeme potrebno za izvršenje testa se smanjilo nakon sprovođenja Otago programa, što ukazuje na poboljšanje brzine, ravnoteže i funkcionalne mobilnosti.
Rezultati FSST testa (Four Square Step Test): Vrijeme potrebno za savladavanje testa takođe je smanjeno nakon intervencije, što znači da su korisnici bolje koordinisali pokrete i pokazali veću stabilnost u složenim obrascima kretanja.
Rezultati ukazuju da je modifikovani Otago program imao pozitivan efekat na funkcionalnu sposobnost korisnika, naročito u složenijim obrascima kretanja koji su procijenjeni FSST testom. S obzirom na tendenciju poboljšanja i kod TUG testa, moguće je da bi veći uzorak ili duži period vježbanja doveo i do statistički značajnih rezultata.
Dobijeni rezultati ukazuju na to da su korisnici koji su redovnije prisustvovali programu vježbi ostvarili veće funkcionalno poboljšanje mjerljivo kroz smanjenje vremena na TUG i FSST testovima. Korelaciona analiza je pokazala umjerenu negativnu povezanost između prisustva i poboljšanja na TUG testu (r = −0.53), kao i umjerenu pozitivnu povezanost sa poboljšanjem na FSST testu (r = 0.46). Iako ove povezanosti nisu bile statistički značajne (p = 0.142 za TUG, p = 0.210 za FSST), vjerovatno zbog malog uzorka (n = 12), trend ukazuje na potencijalnu efikasnost programa.
TUG i FSST testovi su se pokazali kao korisni alati za kvantitativnu evaluaciju funkcionalnih promjena. TUG, kao jednostavan test za procjenu osnovne pokretljivosti, i FSST, koji zahtijeva složenije obrasce kretanja, omogućavaju diferencijaciju stepena poboljšanja zavisno od dimenzije funkcionalnosti. Povezanost prisustva i rezultata testova ukazuje da redovno učešće u vježbama može doprinijeti smanjenju rizika od pada, što je u skladu sa ranijim istraživanjima o efektima Otago programa.
Ograničenje studije je mali broj ispitanika, što umanjuje statističku snagu analiza i generalizaciju rezultata. Ipak, rezultati pružaju osnovu za dalje longitudinalno praćenje većeg broja korisnika i potencijalnu implementaciju ovog programa kao standardnog dijela preventivne fizioterapije u domovima za starije osobe.
Zaključci
Rezultati ovog istraživanja sugerišu da modifikovani Otago program vježbi može pozitivno uticati na funkcionalnu pokretljivost i ravnotežu kod starijih korisnika institucionalne njege. Iako statistički neznačajne, uočene korelacije između prisustva vježbama i poboljšanja na TUG i FSST testovima ukazuju na potencijalnu efikasnost programa. TUG i FSST testovi su se pokazali kao praktični i osjetljivi alati za praćenje promjena u funkcionalnom statusu korisnika. Za buduća istraživanja preporučuje se uključivanje većeg broja ispitanika i razmatranje dodatnih faktora koji mogu uticati na rizik od padova.
Pored vježbi propisanih Otago programom, fizioterapeuti Doma starih „Podgorica” su uključili i vlastiti set vježbi koji je razvijen u skladu sa dugogodišnjom praksom i potrebama korisnika ove ustanove. Ove dodatne vježbe uključuju elemente za poboljšanje balansa, fleksibilnosti, snage i funkcionalne mobilnosti, s posebnim fokusom na prilagođavanje individualnim sposobnostima korisnika. Ovaj autorski program fizioterapeuta je prethodno validiran kroz internu praksu i dokumentovan u formi publikacije dostupne u ustanovi pod nazivom „Program prevencije padova“. Kombinacija Otago protokola i lokalno razvijenih vježbi omogućila je sveobuhvatniji pristup prevenciji padova i očuvanju funkcionalne nezavisnosti starijih osoba. Sinergija ova dva pristupa mogla je doprinijeti boljim ishodima testiranja kod korisnika koji su redovno učestvovali u jutarnjim vježbama.
Literatura
Cleary K, Skornyakov E. Predicting falls in older adults using the four square step test. Physiotherapy Theory and Practice. 2017;33(10):766-771. doi:10.1080/09593985.2017.1354951
Kojima G, Masud T, Kendrick D, et al. Does the timed up and go test predict future falls among British community-dwelling older people? Prospective cohort study nested within a randomised controlled trial. BMC Geriatrics. 2015;15:38. doi:10.1186/s12877-015-0039-7
Mancini M, Horak FB. The relevance of clinical balance assessment tools to differentiate balance deficits. European Journal of Physical and Rehabilitation Medicine. 2015;51(2):205-215.
Mathurapongsakul P, Siriphorn A. Four square step test with foam is more accurate than those without foam for discriminating between older adults with and without fall history. Journal of Aging and Physical Activity. 2018;26(3):382-387. doi:10.1123/japa.2017-0114
Sherrington, C., Fairhall, N. J., Wallbank, G. K., Tiedemann, A., Michaleff, Z. A., Howard, K., & Clemson, L. (2019). Exercise for preventing falls in older people living in the community. Cochrane Database of Systematic Reviews, (1), CD012424. https://doi.org/10.1002/14651858.CD012424.pub2
Tiedemann, A., Sherrington, C., & Lord, S. R. (2015). Predictors of adherence to a structured exercise program and its effect on health outcomes in older people. Physical Therapy, 95(10), 1461–1471. https://doi.org/10.2522/ptj.20140467
Chodzko-Zajko, W. J., Proctor, D. N., Fiatarone Singh, M. A., Minson, C. T., Nigg, C. R., Salem, G. J., & Skinner, J. S. (2019). Exercise and physical activity for older adults: Position statement. Medicine & Science in Sports & Exercise, 51(6), 1238–1248. https://doi.org/10.1249/MSS.0000000000001945
Liu, C. J., & Latham, N. K. (2021). Progressive resistance strength training for improving physical function in older adults. Journal of Geriatric Physical Therapy, 44(1), E1–E10. https://doi.org/10.1519/JPT.0000000000000293
Hopewell, S., Adedire, O., Copsey, B. J., Sherrington, C., Clemson, L., Close, J. C., & Lamb, S. E. (2018). Multifactorial and multiple component interventions for preventing falls in older people living in the community. Cochrane Database of Systematic Reviews, (7), CD012221. https://doi.org/10.1002/14651858.CD012221.pub2
Stretton, C. M., Tiedemann, A., Orr, R., Smee, D. J., & Sherrington, C. (2020). Effect of exercise on risk of falls in older adults: systematic review and meta-analysis of randomized controlled trials. Age and Ageing, 49(5), 715–723. https://doi.org/10.1093/ageing/afaa096
de Labra, C., Guimaraes-Pinheiro, C., Maseda, A., Lorenzo, T., & Millán-Calenti, J. C. (2015). Effects of physical exercise interventions in frail older adults: a systematic review of randomized controlled trials. BMC Geriatrics, 15(1), 154. https://doi.org/10.1186/s12877-015-0155-4
