Deficit pažnje / hiperaktivni poremećaj (ADHD): nova saznanja

Selman Repišti, MA psihologije

Varijante ADHD-a

Deficit pažnje / hiperaktivni poremećaj (engl. attention-deficit/hyperactivity disorder – ADHD) je neurorazvojni poremećaj koji, kako mu samo ime kaže, uključuje probleme sa pažnjom i/ili hiperaktivnost (uz impulsivnost). U petom izdanju revidiranog teksta Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje (DSM-5-TR; Američka psihijatrijska asocijacija, 2022), uz opis ADHD-a dodaje se i postojanje dezorganizacije. Dakle, ovaj poremećaj se može javiti u varijanti u kojoj dominira deficit pažnje (engl. attention deficit disorder – ADD), potom kao primarno hiperaktivni poremećaj, ali i kao kombinacija ove dvije varijante.

Dijagnostika i simptomatologija

Po najnovijoj tj. 11. reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-11 tj. ICD-11; Svjetska zdravstvena organizacija – SZO, 2022), potrebno je da simptomi koji upućuju na ovaj poremećaj traju bar šest mjeseci i da se manifestuju u više životnih, svakodnevnih situacija odnosno konteksta: socijalnom, školskom/akademskom i profesionalnom. Po DSM-5-TR, to mogu biti poteškoće u komunikaciji (preglasan govor, prekidanje sagovornika dok priča i ugrožavanje ličnog prostora sagovornika), kao i slabiji školski odnosno akademski uspjeh (Američka psihijatrijska asocijacija, 2022). Kod odraslih se, imajući u vidu ono što je upravo navedeno, mogu javiti i problemi u obavljanju profesionalnih aktivnosti i poteškoće prilikom postizanja željenog uspjeha na poslu.

Po MKB-11, simptomi se trebaju manifestovati prije 12. godine. Oni se, u slučaju deficita pažnje, ogledaju u sljedećem: izraženoj distraktibilnosti (tj. djetetu ili osobi je lako odvratiti pažnju od aktivnosti kojom se bavi), poteškoćama da dijete istraje u obavljanju zadataka koji nisu dovoljno stimulativni kao i onih za čije se uspješno obavljanje ne dobija nagrada, te zaboravljanju izvršavanja dnevnih obaveza kao i mjesta na kojem su ostavljene stvari. Na hiperaktivnost koja ima klinički značaj ukazuju sljedeći simptomi odnosno specifični obrasci mišljenja, osjećanja i ponašanja: problem sa samokontrolom u situacijama koje su strukturirane (npr. duže sjedenje na jednom mjestu u učionici), dijete/adolescent mnogo priča, osjećaj neugodnosti ako mora ćutati ili tiho pričati, kao i donošenje odlika i preduzimanje aktivnosti bez razmišljanja (impulsivnost) što ponekad može biti rizično po njega i/ili druge ljude (SZO, 2022).

Takođe po MKB-11 klasifikaciji, deficit pažnje obično ne nestaje kod oko trećine djece ni nakon perioda djetinjstva, što je slučaj i sa oko 50% djece koja imaju dijagnozu hiperaktivnog poremećaja.

Prevalencija ADHD-a

Ayano i njegovi saradnici su 2023. godine objavili naučni članak u kome su navedene procjene prevalencije ADHD-a, dobijene na osnovu podataka iz 588 studija sa preko tri miliona djece odnosno adolescenata. U tom radu, prevalencija pomenutog poremećaja iznosila je 8%, s tim što je kod dječaka bila 10%, a kod djevojčica 5%. U istom radu, navedeno je da je najčešći tip ADHD-a poremećaj koji uključuje samo deficit pažnje, potom hiperaktivni poremećaj, dok je najrjeđa kombinacija dva pomenuta tipa ADHD-a (Ayano i sar., 2023). Kada je riječ o populaciji odraslih osoba, prevalencija ovog poremećaja iznosi nešto manje od 3% (O'Nions i sar., 2025). U SAD-u, prevalencija ADHD-a je, sudeći po podacima navedenim u radu Danielson i njenih saradnika objavljenog prošle godine, negdje između 10 i 11%. Iz istog rada može se saznati da je u SAD-u jedno od devetoro djece u nekom periodu svog djetinjstva dobilo ovu dijagnozu (Danielson i sar., 2024).

Komorbiditet

Wang i saradnici (2025) su, u okviru meta-analize koju su sproveli, analizirali rezultate 24 studije koje su se bavile zastupljenošću depresije među osobama sa ADHD-om.  Utvrdili su da je depresivni poremećaj prisutan kod nešto više od 11% onih sa dijagnozom pomenutog neurorazvojnog poremećaja, pri čemu je bila češća kod osoba ženskog pola.

O'Nions i njeni saradnici (2025) su u svojoj velikoj studiji utvrdili da je depresija prisutna kod nešto više od 11% punoljetnih muškaraca sa ADHD-om, dok je kod nešto manje od 15% ovog poduzorka, pored ADHD-a, bila prisutna i anksioznost. U istom istraživanju, depresija je bila zastupljena kod gotovo 22%  punoljetnih pripadnica ženskog pola sa dijagnozom ADHD-a, uz zastupljenost anksioznih poremećaja kod nešto više od 31% ovog poduzorka. Kod punoljetnih osoba sa pomenutim poremećajem, nekoliko puta su, u odnosu na opštu populaciju, češće intelektualne poteškoće, zavisnost od nikotina, autoagresivno ponašanje (samopovređivanje) i poremećaji ličnosti (O'Nions i sar., 2025).

U istraživanju koje su sproveli Zhang i saradnici (2025) i koja je uključila preko 148000 djece, adolescenata i odraslih sa dijagnozom ADHD-a, dobijeno je, pored ostalog, da je skoro 21% učesnika studije (zlo)upotrebljavalo psihoaktivne supstance, kao i da je gotovo 9% učesnika ispoljilo neki oblik suicidalnog ponašanja.

Prethodnim rezultatima istraživanja treba dodati i jedan zabrinjavajući podatak koji je dobijen u SAD-u: čak oko 78% djece sa dijagnozom ADHD-a, pored ovog poremećaja, ima bar još jedan poremećaj (Danielson i sar., 2024).

Još neki korelati ADHD-a

U studiji koju su sproveli Netzer Turgeman i Pollak, a njene rezultate objavili ove godine, učestvovale su 132 odrasle osobe, a ispitivana je povezanost simptoma ADHD-a sa prokrastinacijom (tj. odlaganjem izvršavanja obaveza, otaljavanjem posla i slično) i kvalitetom života (engl. quality of life – QoL). Rezultati su pokazali da su osobe sa izraženijim simptomima ovog neurorazvojnog poremećaja bile sklonije prokrastinaciji, pri čemu su davali niže procjene kvaliteta vlastitog života (Netzer Turgeman i Pollak, 2025).

Kada je riječ o karakteristikama ličnosti, Van Dijk i saradnici (2017) su ispitivali razlike u pogledu pet univerzalnih, bazičnih, širokih dimenzija ličnosti između grupe koju su činile 133 osobe sa ADHD-om i 132 osobe iz opšte (nekliničke) populacije. Dobili su da je za osobe sa ADHD-om karakterističan viši nivo neuroticizma, uz postignute niže rezultate na mjerama ekstraverzije, savjesnosti i saradljivosti.

Čini se da simptomi ADHD-a mogu biti povezani sa kreativnošću. Girard-Joyal i Gauthier (2021) su uporedili tri grupe punoljetnih osoba s obzirom na njihov nivo kreativnosti: 21 osobu sa deficitom pažnje, 19 osoba sa deficitom pažnje uz hiperaktivnost (kombinovana varijanta ADHD-a) i 43 ljudi iz nekliničke populacije. Najveći stepen kreativnog izražavanja dobijen je za učesnike istraživanja koji su imali kombinovanu varijantu ADHD-a.

Zaključak

Deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj spada u neurorazvojne poremećaje, uz npr. poremećaje ponašanja i poremećaje iz spektra autizma. On može biti prisutan kod djece, adolescenata, ali i odraslih osoba, a manifestuje se u različitim sferama djelovanja odnosno svakodnevnog funkcionisanja. Postoji nezanemarljiv komorbiditet ADHD-a i velikog broja drugih stanja, poremećaja i bolesti. Takođe, ADHD je u vezi sa karakteristikama ličnosti, uključujući i kreativnost.

Literatura:

1. American Psychiatric Association. (2022). Diagnostic and statistical manual of mental disorders: DSM-5-TR. American Psychiatric Association.
2. Ayano, G., Demelash, S., Gizachew, Y., Tsegay, L. i Alati, R. (2023). The global prevalence of attention deficit hyperactivity disorder in children and adolescents: An umbrella review of meta-analyses. Journal of Affective Disorders, 339, 860–866. https://doi.org/10.1016/j.jad.2023.07.071
3. Danielson, M. L., Claussen, A. H., Bitsko, R. H., Katz, S. M., Newsome, K., Blumberg, S. J., Kogan, M. D. i Ghandour, R. (2024). ADHD prevalence among U.S. children and adolescents in 2022: Diagnosis, severity, co-occurring disorders, and treatment. Journal of Clinical Child & Adolescent Psychology, 53(3), 343–360. https://doi.org/10.1080/15374416.2024.2335625
4. Girard-Joyal, O. i Gauthier, B. (2022). Creativity in the predominantly inattentive and combined presentations of ADHD in adults. Journal of Attention Disorders, 26(9), 1187–1198. https://doi.org/10.1177/10870547211060547
5. Netzer Turgeman, R. i Pollak, Y. (2025). Adult ADHD-related poor quality of life: Investigating the role of procrastination. Scandinavian Journal of Psychology, 66(5), 729–737. https://doi.org/10.1111/sjop.13117
6. O’Nions, E., El Baou, C., John, A., Lewer, D., Mandy, W., McKechnie, D. G. J., Petersen, I. i Stott, J. (2025). Life expectancy and years of life lost for adults with diagnosed ADHD in the UK: matched cohort study. The British Journal of Psychiatry, 226(5), 261–268. doi:10.1192/bjp.2024.199
7. Van Dijk, F. E., Mostert, J., Glennon, J., Onnink, M., Dammers, J., Arias Vasquez, A. , Kan, C., Jan Verkes, R., Hoogman, M., Franke, B. i Buitelaar, J. K. (2017). Five factor model personality traits relate to adult attention-deficit/hyperactivity disorder but not to their distinct neurocognitive profiles. Psychiatry Research, 258, 255-261, https://doi.org/10.1016/j.psychres.2017.08.037
8. Zhang, L., Zhu, N., Sjolander, A., Nourredine, M., Li, L., Garcia-Argibaz, Kuja-Halkola, R., Lichtenstein, P., D'Onofrio, B. M., Larsson, H., Cortese, S. i Chang, Z. (2025). ADHD drug treatment and risk of suicidal behaviours, substance misuse, accidental injuries, transport accidents, and criminality: emulation of target trials. British Medical Journal, 390, https://doi.org/10.1136/bmj-2024-083658
9. Wang, S., Stewart, T. M., Ozen, I., Mukherjee, A. i Rhodes, S. M. (2025). Rates of depression in children and adolescents with ADHD: A Systematic Review and Meta-Analysis. Journal of Attention Disorders, 29(11), 924-952. https://doi.org/10.1177/10870547251341597
10. World Health Organization. (2022). ICD-11: International classification of diseases (11th revision). https://icd.who.int/