Povodom puštanja u rad novog objekta Klinike za onkologiju i radioterapiju u Podgorici, u amfiteatru Medicinskog fakulteta održan je naučni skup ONKOLOGIJA OD DUGE TRADICIJE DO REVOLUCIJE TERAPIJSKIH MODALITETA. Bila je to prilika da se saznaju neke nove informacije vezane za ovu oblast, koje su u radnom dijelu skupa bile predmet izlaganja 6 predavača, međunarodno priznatih onkologa koji su svojim radnim angažmanom i iskustvom u ovoj oblasti postigli uspješan radni renome. U ime organizatora skupa auditorijumu su se obratili prim. dr Đoko Jočić (Ljekarska komora Crne Gore), prim. dr Olivera Miljanović (Klinički centar Crne Gore), prof. dr Bogdan Ašanin (Medicinski fakultet -Podgorica). Skup je svečano otvorio ministar zdravlja u Vladi Crne Gore doc. dr Miodrag Radunović. U ulozi jednog od organizatora, medijator programa bio je prof. dr Vladimir Todorović, načelnik Odjeljenja za onkologiju i radioterapiju Kliničkog centra Crne Gore. Prof. dr Todorović bio je i jedan od stručnih govornika. Tema njegovog izlaganja ticala se projekcije aspekata novih koncepata u sistemskoj terapiji.
Neka terapijska iskustva onkologa
Čast da svojim izlaganjem otvori radni dio naučnog skupa onkologa pripala je dr Žozefu Gligorovu, pariskom onkologu koji ordinira u bolnici u Tenonu, stručnjaku na račun čije kooperativnosti su se ovom prilikom čule samo riječi hvale. Dr Gligorov je pored svog redovnog radnog angažmana u Onkološkoj klinici Tenona, član brojnih referentnih udruženja onkologa na svjetskom nivou, utemeljitelj i predsjednik Asocijacije za radioterapiju i onkologiju mediteranske oblasti (AROMA). Član je Ekspertskog tima za karcinom dojke osnovanog pri Francuskom nacionalnom institutu za karcinom.
Izlaganje dr Gligorova imalo je za cilj upoznavanje auditorijuma sa spektrom speciičnih dejstava vezanih za primjenu adjuvantne i hormonske terapije (antiestrogena tamoksifena) u terapiji pacijentkinja oboljelih od karcinoma dojke. U vezi sa odlučivanjem o primjeni ove vrste hormonske terapije kod pacijentkinja, dr Gligorov je podrobno objasnio aspekte pozitivne i negativne vrijednosti estrogena. Akcentovao je značaj neophodnosti opreznog i krajnje programskog osmišljavanja strategije liječenja bolesti koju ljekar treba da posjeduje. Iskustvo u liječenju koje je duže od vijeka, rekao je dr Gligorov, upućuje nas na to da prvo treba ustanoviti adekvatan tretman pacijentkinje. Pozitivna vrijednost estrogena, pogotovu ako je niska, istakao je, ne može da predstavlja opredjeljujući i isključivi faktor u odlučivanju za tretman tamoksifenom. Terapiju tamoksifenom, kako se moglo čuti, treba koristiti prevashodno u tretiranju invazivnih tumora sa pozitivnom vrijednošću estrogena. Optimalni terapijski tretman traje 5 godina, a studijski nalazi pokazuju da se o pojedinim izmjenama i učinku u primjeni može govoriti i nakon dvije godine primjene. Tada je moguće govoriti i o prognozi bolesti. Kada je ovaj lijek u pitanju pokazuje se veoma značajan učinak u tretmanu pacijentkinja, ali karakteristike kontraindikacija koje izaziva za sada nijesu utvrđene.
Jako bitnu komponentu liječenja predstavlja pravilna i precizna lokalizacija tumora. Za pronalaženje baze nije dovoljno ustanoviti proporcije nukleusa, već je potrebno pronaći i receptor u okviru nukleusa tumora na koji se terapijski djeluje. Kod više od 80% pacijentkinja pokazuje se prisustvo receptora estrogena. Do sada najbolje rezultate u djelovanju na estrogen pozitivne vrijednosti, kako je rekao dr Gligorov, daje primjena 3. generacije inhibitora: astrozol i metrozol. Postoje dva načina hormonskog terapijskog djelovanja (pronalaženje estrogen receptora ili načina sinteze estrogena) i tri načina za osmišljavanje strategije liječenja, naglasio je dr Gligorov. Situaciju komplikuje činjenica da parametri bolesti (receptori, arometazimetri, supresija) pokazuju različite rezultate u zavisnosti od različitih tipova testiranja stanja pacijentkinje.
Dr Gligorov je između ostalog rekao i to da adjuvantna terapija, dodatni hemioterapijski tretman pacijentkinja podvrgnutih hirurškoj intervenciji, ne predstavlja terapijski izbor u slučaju kada se kod pacijentkinje ustanovi pozitivnost estrogena a istovremeno je prisutna i proliferacija. Generacija na koju liječenje ovom vrstom hemioterapije ostavlja najviše efekta jesu žene perimeno-pauzalnog perioda života. Međutim, kod žena ove dobi izvrši se jako mali broj intervencija ove vrste.
Svakako, istakao je predavač, ova terapija je efektivna i kod mlađih žena.
Kako je najavljeno, detaljniji podaci o upotrebi tamoksifena u terapiji oboljelih od karcinoma dojke stručnoj javnosti će biti ponuđeni tokom narednih mjeseci u nekoj od AROMINIH publikacija. Za sada je jasno da su tokom terapije koja traje do 5 godina efekti liječenja identični kod žena u premenopauzalnoj i postmenopauzalnoj dobi, što samo po sebi predstavlja značajan iskorak u terapiji.
Balkanska pravila
Prof. dr Edvard Vrdoljak, načelnik Odjeljenja za onkologiju u Splitu, jedan od vodećih onkologa u regionu, govorio je o statističkom planu i trenutnom stanju onkoloških dostignića koja su se prevashodno ticala područja Balkana. Primjećujući da situacija na globalnom planu u onkologiji za sada ne pokazuje otkrića revolucijskog karaktera, te da se uspjeh postignut u eksperimentalnim uslovima ne potvrđuje u praksi, dr Vrdoljak je istakao i činjenicu da se na području Balkana smrtnost pacijenata oboljelih od karcinoma povećava. – Danas – rekao je – gotovo svaki drugi-treći stanovnik Crne Gore umire od raka. Ranije je to bio svaki peti. Hrvatska je druga po učestalosti ove bolesti u balkanskom regionu -odmah iza Mađarske. Dok 80% oboljelih od karcinoma prostate u SAD-u biva izliječeno (najzastupljeniji oblik raka u toj populaciji), u Hrvatskoj umire 90% tih pacijenata. Razlika je u tome što se u SAD-u prisustvo tumora otkrije u ranoj fazi. U Hrvatskoj umre prosječno 200 od 284 oboljela pacijenta. Slično je stanje i u regionu.
Add comment