Klinika za ORL KCCG-a modernizovala Registar rijetkih bolesti • Promocija telemedicine u medicini • Resursi modernizacije i uštede u zdravstvu
Set stručnih predavanja o digitalizaciji u zdravstvu, koja su obilježila prvi dan Jedanaeste Medikalove konferencije, zaključen je predavanjem dr Milene Argirović, predstavnice farmaceutske kompanije Takeda. Ona je govorila o ulozi telemedicine u unapređenju digitalnog registra za rijetke bolesti, što je projekat koji ova kompanija s ponosom ističe kada je riječ o saradnji sa crnogorskim zdravstvenim sistemom. Dr Argirović je opisala glavne aspekte i prednosti ovakvog rukovođenja sistemom, uz napomenu da su efekti primjene telemedicine mjerljivi i pokazuju značajne rezultate i u zdravstvenim sistemima zemalja regiona.
Hereditarnim angioedemom započet proces modernizacije
S namjerom da napravi osvrt na primjenu iskustava u Crnoj Gori i zemljama regiona u vezi s digitalizacijom zdravstvenih sistema, dr Argirović je objasnila da se njena kompanija posebno može pohvaliti strategijom rijetkih bolesti. Inicijativa za digitalizaciju sistema rijetkih bolesti kod nas je podržana od strane Klinike za ORL KCCG-a i Instituta za bolesti djece – odjeljenje za alergologiiju gdje su pacijenti sa hereditarnim angioedemom (HAE) praćeni kroz, kako je rečeno, koncept „živog registra”. Ovaj registar je važan zato što su u njega već uvršteni evropski protokoli i standardi liječenja u vezi sa navedenom bolešću, a tok bolesti postalo je moguće pratiti onako kako zahtijevaju standardi modernog liječenja: u realnom vremenu.
Hereditarni angioedem je nepredvidljiva, urođena rijetka bolest koja može značajno da utiče na kvalitet života, ali i da ga ozbiljno ugrozi. Nekontrolisana pojava otoka može da zahvati sve organe, a naročito je opasno ako obuhvati disajne organe. Teško je predvidjeti ishod liječenja, ali i troškove terapije. Stanje pacijenata prati se na 6 mjeseci, a regustruje se broj i intenzitet napada, kako bi im se odredila optimalna terapija.
Registar za HAE treba, kako objašnjava dr Argirović, da omogući da se dođe do jasnih parametara na osnovu kojih će se precizirati terapija. Sličan registar se sprovodi i u Srbiji i, kako je preliminarno saopšteno, podaci prikupljeni za 6 mjeseci pokazuju da je broj kumulativnih napada sa 300 sveden na 3. Kao sljedeći korak partnerstva u okviru modernizacije zdravstvenog sistema dr Argirović predlaže angažman informatičke kompanije koja bi omogućila da se podaci Registra ubace u softver zdravstvenog sistema. Registar bi, kako je objašnjeno, bio primjenljiv za sve ostale rijetke bolesti.
Telemedicina kao digitalni resurs
Drugu opciju optimizacije zdravstvenog sistema podrazumijeva primjena telemedicine. Ovakav sistem je, kako objašnjava dr Argirović, omogućen za primjenu u Srbiji odmah nakon primjene u SAD-u i on funkcioniše u 6 medicinskih centara. Ovim je omogućeno da se pacijenti kontinuirano prate putem telemedicinskih pregleda, koji su u Srbiji izjednačeni sa fizičkim pregledom.
Ovako modernizovan sistem podrazumijeva da investicije koje se ulažu u liječenje bolesti postanu apsolutno predvidljive i transparentne, a sami ishodi liječenja su optimalni. Pacijentu je omogućen komfor u primjeni terapije nakon obavljanja konsultacija sa ljekarom.
Jedan od aspekata koji je iznenadio i organizatore ovog projekta jeste održivost primjene i zaštite čovjekove okoline jer je samo u pilot-fazi ovog projekta za prvi period utvrđeno da je izvršena značajna ušteda novca koji bi trebalo izdvojiti za plaćanje putovanja pacijenata na fizičke preglede. Dr Argirović je ovom prilikom pozvala sve učesnike sistema da uzmu učešća u omogućavanju primjene ovakvih programa.
Koje su dileme u vezi sa digitalizacijom ?
Kakvo je iskustvo primjene i koliko se registara trenutno koristi ? Odgovarajući na prvi u nizu izazova u vezi sa digitalizacijom gdin Vojislav Macić, predstavnik firme Heliar, objasnio je da je procesom digitalizacije zdravstvenog sistema u Crnoj Gori omogućeno formiranje 10 registara. Ipak, problem koji se javlja u najvećem broju slučajeva jeste nedostatak vremena od strane ljekara neophodnog za unos i ažuriranje podataka. U vezi s tim predloženo je da se ovaj vid angažmana ljekara evaluira kao poseban doprinos kako bi se podstakli ljekari da stalno doprinose unapređenju sistema. Dovođenje registara u red umnogome bi, kako je konstatovano od strane više aktera diskusije, olakšalo rad ljekara.
Nedostatak registara predstavlja prepreku i u odobravanju finansijskih sredstava za unapređenje zdravstvenog sistema. S aspekta patološke struke konstatovano je da u praksi ne nedostaje sredstava za brojne laboratorijske analize, ali nedostaje sredstava i elana za ulaganje u inovacije. Stoga je potrebno raditi na izmjeni percepcije u tom dijelu kako bi se obezbijedilo dobijanje međunarodnih finansijskih fondova čiji je cilj modernizovanje zdravstvenog sistema kao jednog od vitalnih sistema svakog društva.
Zaključak: u okviru sagledavanja cijene liječenja treba obratiti pažnju na cijelu sliku stanja, te bolje iskoristiti međunarodne fondove namijenjene u te svrhe.
Anita Đurović
