Sinusitis je često oboljenje u djetinjstvu i pubertetu sa značajnim morbiditetom i potencijalom za ozbiljne komplikacije. Postoje dva tipa akutnog sinusitisa: virusni i bakterijski. U toku prehlade nastaje virusni rinosinusitis. Kod neke djece sa određenim predisponirajućim oboljenjima mogu se razviti forme hroničnog sinusitisa koji obično nije infektivnog porijekla. Postavljanja tačne dijagnoze i optimalno liječenje sinusitisa, kao i pravovremenost je značajno. Ethmoidalni i maksilarni sinusi su prisutni na rođenju, a samo ethmoidalni su pneumatizovani. Maksilarni sinusi nijesu pneumatizovani sve do četvrte godine života. Sfenoidalni sinusi se razvijaju do pete godine života, dok frontalni počinju svoj razvoj u 7-8. godini, završavajući svoj razvoj do puberteta. Paranazalni sinusi su normalno sterilni, zahvaljujući mukocilijarnom epitelu. Bakterije koje prouzrokuju bakterijski sinusitis: Streptococcus pneumoniae, oko 30%, Haemophilus influenzae oko 20%, Moraxella catarrhalis oko 20% . Akutni bakterijski sinusitis može se javiti u bilo kojoj godini života. Predisponirajuća stanja uključuju virusne infekcije gornjih respiratornih puteva. Djeca sa deficitom imuniteta cističnom fibrozom, cilijarnom disfunkcijom, anatomskim defektima npr. rascijepljenost nepca, nazalni polipi, strano tijelo u nosu, mogu izazvati hronično zapaljenje sinusa. Klinička slika: Djeca i adolescenti mogu imati nespecifične simptome: povišena temperatura, nazalna kongestija, sekrecija iz nosa. Manje učestale tegobe uključuju loš zadah, smanjenje osjećaja mirisa i periorbitalni edem. Tegobe u vidu glavobolje i facijalnog bola su rijetke kod djece. Najčešći simptomi su glavobolja, osjetljivost u području lica te začepljen nos.
Najčešći simptomi upale sinusa su: glavobolja, bol, osjetljivost i oteklina u području oko očiju, obraza, nosa i čela, začepljen nos sa pratećim zeleno-žutim sekretom, osjećaj punoće i pritiska u licu koji se pogoršava kod naginjanja prema naprijed, temperatura, opšta slabost i umor, smanjen osjećaj mirisa, te bol koja se širi u zube.
Dijagnoza : Klinička dijagnoza akutnog bakterijskog sinusitisa bazira se na pregledu pacijenta, laboratorijskim nalazima, Rtg nativnom snimku sinusa i CT- zasjenčenje i zadebljanje sluznice, prisustvu aerolikvidnog nivoa, što može potvrditi oboljenje, ali ne i uzročnika. Diferencijan dijagnoza: Uključuje virusne infekcije gornjih respiratornih puteva, infekcije, alergijski rhinitis i strana tijela u nosu. Ukoliko ovo stanje nije izliječeno toekom prvih 30 dana, akutni oblik promjena sluznice prelazi u subakutni/subhronični, a potom, nakon 4-6 nedjelja dolazi do hroničnih upalnih promjena sluznice paranazalnih sinusa. Subakutni sinuitis predstavlja sinusnu infekciju koja traje od 4-12 nedjelja. Upalni proces je još uvijek reverzibilan (povratan) – indikovan je farmakološki tretman, dok se hirurški tretman rijetko primjenjuje. Hronični sinusitis je pojam koji se upotrebljava kada upala sinusa traje duže od 3 mjeseca. Ovaj oblik upale posljedica je akutnog sinuitisa koji je neliječen i/ili neadekvatno liječen. Ukoliko upalni proces traje duže od 3 mjeseca, dolazi do irevezibilnog poremećaja sinusne drenaže, kao i do drugih imunobiohemijskih promjena sluznice sinusa. Osnovne tegobe koje se javljaju u hroničnom upalnom stanju su uporno cijeđenje sekreta, koje se javlja ponajviše iza nosa u ždrijelo, neodređena bolnost manjeg intenziteta u sinusima i dugotrajno subfebrilno stanje. Komplikacije: Zbog blizine paranazalnih sinusa mozgu i očima, iz akutnog bakterijskog sinusitisa mogu nastati ozbiljne komplikacije: periorbitalni i orbitalni celulitis, meningitis, tromboza kavernoznog sinusa, subduralni empijem, epiduralni apsces i apsces mozga. Zahtijeva liječenje intravenskim antibioticima, obično je neophodna i hirurška drenaža. Liječenje: Antibiotici – kada ih primijeniti? U svim slučajevima sinusitisa važno je pravilno kapanje nosa s kapima za dekongestiju nosne sluznice, dok se antibiotici koriste samo u slučaju bakterijskog sinusitisa. Nakon postavljanja dijagnoze potrebno je ustanoviti da li se radi o virusnoj upali ili su uzročnik bakterije. Zbog toga je potrebno kod prvog pregleda pacijenta napraviti bris nosa i pomoću bakteriološkog nalaza (koji je gotov za 48 sati), odrediti vrstu bakterijskog uzročnika i antibiotik na koji je osjetljiv, te započeti s odgovarajućom antibiotskom terapijom. Aktuelni medicinski vodiči izdati od strane Američke pedijatrijske akademije preporučuju uvođenje antimikrobne terapije za liječenje akutnog bakterijskog sinusitisa kako bi se ubrzalo povlačenje simptoma i prevenirale gnojne komplikacije. Neadekvatan odgovor na terapiju zahtijeva konsultaciju ORL-a. Trajanje terapije kod liječenja akutnog sinusitisa nije još određeno; adekvatan pristup bio bi individualno određivanje terapije sa preporukama za liječenje u trajanju od sedam dana nakon povlačenja tegoba. Frontalni sinusitis može progredirati u ozbiljne komplikacije i zahtijeva uvođenje parenteralne terapije sve dok se ne postigne klinički napredak, kasnije oralnom terapijom se liječenje kompletira. Bez obzira na uzrok upale sinusa, potrebno je odmah započeti s konzervativnom terapijom koja uključuje dekongestivne kapi za nos nekoliko puta na dan – da se omogući pražnjenje sekreta iz nosa i sinusa, kao i analgetik. Izuzetno je važno pravilno kapanje nosa, koje se izvodi na sljedeći način: bolesnik legne na leđa, glavu zabaci jako unazad i nagne na desnu stranu te nakapa kapi u desnu nosnicu i ostane u tom položaju 1 minut. Zatim nagne glavu lijevo i ponovi postupak s lijevom nosnicom.
Add comment