Mnoštvo praktičnih preporuka u vezi sa izvještavanjem u oblasti zdravstva bilo je moguće dobiti od Solvejg Rejgard Petersen, eksperta za komunikacije i medije Danske agencije za ljekove. Ona je govorila na skupu o značaju medija u edukaciji opšte javnosti u okviru istoimenog simpozijuma organizovanog krajem marta u Tivtu.
− Ako hoćete da se bavite zdravstvenim novinarstvom, treba da pišete o bolestima koje škode ljudima u Crnoj Gori – ovom jednostavnom porukom počela je svoje predavanje profesionalna novinarka Solvejg Rejgard Petersen, predstavnica Danske agencije za ljekove. Kao osoba sa bogatim iskustvom u zdravstvenom novinarstvu, ona je uz niz konkretnih preporuka i analiza uspjela da prenese i neka interesantna iskustva iz svoje prakse.
Naglašavajući poruku da štampa treba da vidi ono što je stvarno bitno, te da bi u tom smislu bile korisne teme prevencije, podaci koji su važni i dokazi o bolestima koji su relevantni za Crnu Goru i sl., ona je istakla da je jako bitno opisivati slučajeve i uporno istraživati. Naravno, istraživanje u novinarstvu podrazumijeva da se saslušaju sve strane i sagledaju njihovi argumenti. U okviru preporuka navela je i da je važno opredijeliti nekoga u medijskoj kompaniji da radi baš samo sa zdravstvom, jer je to dosta komplikovano područje i malo se više koncentrisati na ono što je zdravstvo, šta nauka, šta pouzdan izvor.
Naučno i popularno
Opisujući prirodu konfliktnih situacija između naučnika i novinara, Rejgard Petersen navodi: − Naučnici uvijek gledaju šta je to naučni dokaz nečega, a novinari gledaju šta je tu priča. Kako mogu da ispričam priču koja će ljude da angažuje, da ih natjera da gledaju našu TV stanicu? Naučnici su uvijek zainteresovani za naučni metod, za ono kako su ti rezultati ostvareni, a novinari žele samo rezultate. Naučnici kažu: U redu, imam ove rezultate, ali imamo i određene prezervacije, a novinari ponekad pogledaju samo kakvi su zaključci i veoma direktno idu na njih.
U tom smislu ilustrativan je primjer naučnog i novinarskog pristupa temi da alkohol može da bude od koristi za neke kardiovaskularne bolesti. Naučnici pristupaju sa dozom provjere i skepse, a novinari realizuju bombastičan naslov Alkohol je dobar za vas !
Taj teoretski jezik koji naučnici koriste, a novinari ne mogu da koriste, po Rejgard Petersen, takođe odražava konflikt. Sudeći po iskustvu iz Danske, potrebno je raditi na „olakšanju” načina pristupa građanima od strane zdravstvenih vlasti, kako bi jezik koji obiluje podacima, naučnim dokazima, informativnim dokumentima bio zamijenjen svakodnevnim, što jednostavnijim jezikom. − Mi u Danskoj pokušavamo da obučimo portparole da govore svakodnevnim jezikom, da brzo reaguju: ako vidite nešto na socijalnim medijima, morate odmah da objavite: da date činjenice po tim pitanjima, da imate pisane poruke, a ponekad i ilustracije – kaže gošća iz Danske.
Ona je govorila o opasnostima koje zbog olakšanog pristupa medijima imaju npr. slavne ličnosti, u medicinskom smislu nekvalifikovane osobe (Aqua, Gvinet Paltrou). Mediji bi, po njenoj preporuci, trebalo da budu malo odgovorniji i ne koriste takve izvore ukoliko ne postoje naučni dokazi za tako nešto (npr. liječenje kanabisom). − Tradicionalni mediji bi trebalo da se ponašaju drugačije od socijalnih. Na socijalnim medijima svako može da kaže svašta, ali ako ste odgovorni barem donekle, ako imate urednike, treba da provjerite činjenice, a ne da sve ove poruke date vašim čitaocima od ljudi koji žele da samo prodaju nešto − navela je Rejgard Petersen. − Mediji vole selebritije, konflikte, osjećanja, fotografije… i time moramo da se bavimo kao vlasti i kao naučnici i da nađemo način da se borimo sa tim. Ljudi se sjećaju fotografija i osjećanja, ali se ne sjećaju podataka, tako da mi moramo da iskomuniciramo na novi način: sa narativima, sa ilustracijama, sa osjećanjima. To je i dalje dosta teško za zdravstvene vlasti, ali ponekad moramo i to da radimo – kaže ona.
Slabi i jaki dokazi
Profesionalni novinar mora da napravi dobru procjenu izvora za svoj tekst, slabih i jakih dokaza. Pojedinačno ekspertsko mišljenje je, kako objašnjava predstavnica Danske agencije za ljekove, najslabija karika u tom nizu, veoma česta u medijima. U pitanju su obično eksperti koji se ne slažu sa naučnim konsenzusom. − To je uvijek super priča, ali to je najslabija vrsta dokaza – ističe Rejgard Petersen. Uvijek, kaže ona, postoji neki doktor koji se ne slaže sa argumentima drugih ljekara. To može da zavede ljude, da ih pogrešno usmjeri. Najjača vrsta naučnog dokaza jesu zapravo meta analize. Ako imate mišljenje ljekara koji ima takvu priču i neku studiju, onda to možete prikazati kao jaku vrstu dokaza o nekoj temi. Važno je da novinari znaju upravo to, inače novinarstvo postaje nešto sasvim drugo i čitaoci ne znaju kome da vjeruju. Ako neko ima slab dokaz, treba da se suoči sa jakim dokazima. Morate to da predstavite publici na takav način.
Kako unaprijediti zdravstveno novinarstvo ?
− Vlasti i naučnici treba da budu bolji u pričanju priča o tome kako neko istraživanje teče, kako znamo nešto, koje su vrste studija na kojima baziramo naše odluke i procjene. Novinari moraju biti bolji u pričanju priča o istraživanjima: kako se ona realizuju, koje su to studije, šta one tačno govore. Treba da se koriste pouzdani izvori. Birajte izvore tako da ne izaberete neke koji imaju izuzetno liječenje, već ljekara koji zastupa naučni konsenzus. Ispričajte cijeli kontekst: i rizik, i opasnost, jer ako neku priču ispričate o ljekaru koji se ne slaže sa vlastima i naučnim konsenzusom, postoji rizik da se taj naučnik isprati (npr. vakcinacija) – poručuje Rejgard Petersen.
Dodajte komentar