U aprilu mjesecu 2013. godine zvao sam telefonom dr Sloba Nikčevića. Javila se njegova kćerka, rekla je da je dosta slab, ali će mu dostaviti telefon. Govorio je jako umornim glasom. Poželio sam mu sretan Vaskrs i dobro zdravlje za cjelu familiju. Zadnje što je rekao bilo je – Mnogo sam slab, ali to su putevi gospodnji. Umro je 1. Avgusta, u vrijeme dok sam pisao tekst o njemu za moju novu knjigu. Bio je mjesec posta Ramazana.
Na sahranu sam pošao za Nikšić sa mojom suprugom koja ga je dobro poznavala. Nakon sahrane krenuli smo natrag za Ulcinj. Mi smo bili u postu i nismo mogli poći kući kod familije Nikčević nakon obreda sahrane. U blizini Danilovgrada zazvonio je moj mobilni telefon. Bila je kćerka prim. dr Sloba Nikčevića, Jasmina. Rekla mi je da njen otac nije mogao pisati u zadnje vrijeme. Izdiktirao je njoj tekst kojim je posvetio meni njegovu najnoviju knjigu. Jasmini Nikčević sam poslao moju treću knjigu Sunce, more, zdravlje, a ona meni knjigu njenog oca.
Prim.dr Slobo Nikčević zauzima posebno mjesto u zdravstvu Crne Gore.
Prim. dr Branko Poček
Posebno mjesto u zdravstvu Crne Gore, a i bivše Jugoslavije pripadalo je prim. dr Branku Počeku. Nisam ga zatekao u Brezoviku. U to vrijeme je bio na mjestu ministra zdravlja Crne Gore. Jednom prilikom, kada je došao u Brezovik radi konsultativnih pregleda, upoznali smo se. Imao sam prilike da učim iz tekstova koje je prevodio iz stranih časopisa. Ljekarsku karijeru započinje u bolnici Danilo I na Cetinju. U bolnicu Brezovik radiio je dugo i bio direktor ove ustanove. Kao poznati ljekar i uspješan organizator zdravstvene službe biran je za republičkog ministra zdravlja, rada i socijalne politike u vremenu od 1974. do 1983. godine. Bio je jednostavan i vedrog duha. U Vladi Crne Gore se mnogo družio sa Fadilom Taipovićem, tadašnjim ministrom turizma. Gvorili su – Branko i Fadil unijeli su vedrinu u Vladu Crne Gore.
Prim. dr Mišo Maksimović (1930-2017)
Rođen je u Vidrovanu kraj Nikšića. Medicinski fakultet završava u Beogradu, kao i specijalizaciju iz pneumoftiziologije (1960, 1963). Za vrijeme moga boravka u Brezoviku bio je načelnik III paviljona. U dva mandata bio je direktor ove ustanove od 1987. do 1995. godine. Uvijek je bio komunikativan, dostajanstven. Potiče iz stare poznate crnogorske familije. Nakon penzionisanja kratko je radio privatnu praksu u Beogradu.
Dr Mišo Maksimović penzionerske dane provodio je u Herceg Novom, ponekada u rodnoj kući na Vidrovanu, a najčešće u svome stanu u Podgorici. Pobnekada smo se viđaali i često se čujali telefonom. Poklonio sam mu svoju knjigu Sunce, more, zdravlje.
Prije trideset godina govorio sam – Specijalna bolnica u Risnu i Zavod za plućne bolesti u Brezoviku su dvije ustanove u Crnoj Gori gdje se medicina medicinski radi. Naravno, velika je zasluga i doajena pneumoftiziologije Crne Gore – Branka Počeka, Mišua Maksimoviću, Sloba Nikčevića i Voja Borozana.
Uvijek se trebamo sjetiti ovih ljekara, jer ništa ne počinje od današnjih dana.
Prim. dr Gani Karamanaga
Add comment