U sklopu reforme zdravstva formirana su savjetovališta za mlade u domovima zdravlja. Namijenjena su mladima, ali i roditeljima koji svoje adolescente treba da izvedu na pravi put. Cilj savjetovališta je da doprinesu unapređenju mentalnog zdravlja mladih i razvoju zdravih stilova života, kao i poboljšanju komunikacije između roditelja i adolescenata. U okviru ovog sistema pružaju se usluge savjetovanja mladih i roditelja o tome kako da riješe ili ublaže psihološke i razvojne probleme mladih i kako da preveniraju bolesti zavisnosti. Građani takođe mogu da se informišu o razvojnim i psihološkim problemima mladih, o psihoaktivnim supstancama i posljedicama njihove zloupotrebe. Stručni tim pruža i stručnu psihološku i emotivnu podršku mladima i roditeljima i edukaciju za unapređenje vještina komunikacije između roditelja i mladih.
Mladalaštvo je period odrastanja djeteta u odraslu osobu. Praćeno je brojnim procesima tjelesnog, intelektualnog i emocionalnog sazrijevanja. Mladi su u ovom periodu skloni avanturizmu i eksperimentisanju sa novim oblicima ponašanja. To je period identifikacije sa vršnjacima, slabljenja veze sa roditeljima, agresivnog ponašanja i zaokupljenosti sobom. Ubrzan tehnološki razvoj, socijalni stresovi, jačanje migracija i promjene u sistemu vrijednosti stvaraju okruženje koje pruža povoljnu podlogu za rizično ponašanje mladih i trajnu izloženost stresu.
Uspješna saradnja sa djecom i adolescentima zahtijeva dobro poznavanje karakteristika pojedinih faza razvoja, što uključuje ne samo kliničku sliku već i za tu fazu razvoja najuticajnije činioce.
Reakcije i ponašanje djece i adolescenata pod uticajem su i ranijih iskustava i odnosa kako u porodici tako i njihovom okruženju, što se prenosi na sve druge osobe i nove situacije. Stručni tim, znanjem, pristupom i strukturom, treba da nađe način da uspostavi kontakt sa pacijentom, jer bez dobrog kontakta nema ni adekvatnog uspjeha liječenja. To je jedino moguće ostvariti kroz stalnu edukaciju, osiguranje optimalnih uslova za rad i izbor kvalitetnih osoba.
Kada govorimo o komunikaciji, posebno sa djecom i adolescentima u procesu liječenja, tada ne možemo zaobići dvije važne činjenice. U današnje vrijeme o komunikaciji se sve više govori s aspekta različitih profesija, sprovode se sve brojniji edukativni programi, treninzi i slično. Ipak ljudi sve manje i sve nekvalitetnije komuniciraju, osjećaju se sve više usamljeni, nesigurni, posebno djeca i adolescenti. Začetke ovakvog ponašanja nalazimo u porodicama u kojima se komunikacija roditelj-dijete vrlo često odvija preko gledanja TV programa, crtanih filmova ili praćenja interneta, a sve manje se to ostvaruje u direktnom odnosu. Roditelji vrlo često ponosno iznose da nemaju problema sa djetetom: ne izlazi napolje, provodi vrijeme uglavnom u svojoj sobi. Pritom ne znaju, ili vrlo malo znaju, šta dijete zapravo radi u sobi, kako se osjeća, s kim komunicira putem interneta…
DJETETOV RAZVOJ I ODNOSI UNUTAR PORODICE
Roditelji najčešće nisu svjesni koliko velike posljedice po razvoj djeteta i njegovu sliku o sebi imaju neke njihove primjedbe u odnosu na dijete i njihov kasniji odnos prema sebi, drugima, posebno autoritetima.
Drugi važan činilac za procjenu djetetovog ponašanja i komuniciranja, jeste djetetov razvoj i odnosi unutar porodice. Rani odnos s roditeljima, zadovoljenje djetetovih potreba te razvijanje osjećaja sigurnosti ili nesigurnosti prenosi se na sve djetetove kasnije komunikacije i odnose. Dijete unutar porodice razvija vjerovanja kroz koja percipira svijet oko sebe i ponaša se u skladu sa svojim vjerovanjima. Ako npr. dijete vjeruje da ga niko ne voli jer nije dovoljno dobro, a takvo vjerovanje je stvorilo kroz odnose s roditeljima, tada će u sve kasnije odnose polaziti sa stanovišta da nije dovoljno dobro da bi ga neko volio, te nesvjesno otpisuje bilo kakvu mogućnost uspostavljanja odnosa. Ono pritom može i da se maksimalno trudi da zadovolji želje i potrebe drugih, kako bi kroz to dobilo nečije prihvatanje i ljubav, pa tako potpuno zanemaruje vlastite potrebe. Roditelji najčešće nisu svjesni kako velike posljedice po razvoj djeteta i njegovu sliku o sebi imaju neke njihove primjedbe, što utiče na djetetov kasniji odnos prema sebi, drugima, posebno autoritetima. Adolescentno razdoblje je vrijeme u procesu razvoja u kojem se vrlo često oživljavaju ranija traumatska iskustva i vjerovanja, samo tada intenzivirana zbog specifičnosti faze razvoja.
USPOSTAVLJANJE ODNOSA
Bitni činioci u procesu stvaranja odnosa su nasljeđe, biološke karakteristike i promjene, te učenje koje započinje samim početkom našeg života, a na temelju učenja i iskustva stvaramo zaključke i stavove.
Često postavljamo pitanje kako neko dijete, adolescent pa i odrasla osoba s lakoćom uspostavljaju odnose s okolinom, a kako s nekim osobama uprkos želji i trudu nismo u mogućnosti da uspostavimo kvalitetan odnos. Bitni činioci u procesu stvaranja odnosa jesu nasljeđe, biološke karakteristike i promjene, te učenje koje započinje samim početkom našeg života. Ako je riječ o bolesnom djetetu, tada moramo još bolje poznavati djetetove bazične psihološke potrebe kao i odnose djeteta s okolinom, jer samo tako možemo razumjeti djetetovu reakciju na bolest, sam tok i ishod bolesti, te naći svoje mjesto kao zdravstveni radnik koje će optimalo zadovoljiti djetetova očekivanja i potrebe.
NAJRANIJE DOBA
Istraživanja govore da su djeca koja su psihosocijalno orijentisana imala kvalitetan i siguran odnos s roditeljima. Nesiguran odnos dovodi do dezorganizacije, straha, nesigurnosti, stvaranja loše slike o sebi, a u kliničkoj slici najčešće dominira anksioznost, agresija, osjećaj usamljenosti, problemi u socijalnim interakcijama i dr.
Add comment