Ishrana koja u posljednje vrijeme intrigira javnost, predstavlja odličan način promocije humanosti i boljeg, zdravijeg života. Označava čitavu jednu filozofiju koja teži isključiti – koliko god je to moguće i praktično – sveoblike okrutnosti i iskorištavanja životinja za hranu, odjeću i bilo koju drugu svrhu, i koja promoviše korišćenje neživotinjskih, odnosno biljnih, alternativa za dobro čovjeka.
Termin “vegan” vodi porijeklo od Donalda Watsonaiz 1944. god. iz Leicestera, u Engleskoj, koji je pokušao da osnuje udruženje vegetarijanaca koji ne konzumiraju ni mlijeko, jaja, ni mliječne proizvode. Kada je njegova ideja naišla na otpor, Watson i istomišljenici, su osnovali Vegansko društvo, koje je zagovaralo ishranu potpuno biljnog porijekla, uz ohrabrenje proizvođača hrane, odjeće i obuće da koriste alternative životinjskim proizvodima.
Veganstvo ne povlači za sobom samo šta osoba jede ili ne jede – ono predstavlja osobu. Osoba koja je vegan nastoji prožeti svaki aspekt svog života etikom saosjećanja. To utiče na njezine svakodnevne izbore, političke poglede, društvene stavove i međuljudske odnose. Navedeno ne znači da su svi vegani jednaki, da se ponašaju jednako ili da gledaju na svijet i svoje mjesto u njemu na jednak način. Uprkos svim mogućim razlikama među njima, jedno je zajedničko – a to je zajedničko načelo koje provode i koje izgrađuje kolektivnu svijest.
Veganska ishrana se često koristi i kao jedan vid detoksikacije organizma.
Veganska ishrana je fantastičan spoj namirnica isključivo biljnog porijekla, mahunarki, žitarica, voća i povrća. Jako veliki akcenat na veganskoj ishrani je upravo na hrani koja je uzgojena na organski način.
Razlozi za prelazak na ovakav stil života mogu biti višestruki: zdravstveni, vjeriski, ekološki, etički… Osnovna ideja je promocija humanijeg i boljeg svijeta. Vegani izbjegavaju jaja, mlijeko i med, iako su ovo proizvodi koje prirodno daju životinje, bez ikakve upotrebe invazivnih postupaka za dobijanje istih. Većina vegana smatra da su vrlo specifični uslovi proizvodnje ovih produkata animalnog porijekla, te ih stoga isključuju iz ishrane. To je osnovna razlika u odnosu na vegetarijance.
Glavno mjesto zauzimaju žitarice, kao izvor složenih ugljenih hidrata, poput riže, prosa, pšenice, kinoe, zobi i dr., te mahunarke koje su izvor proteina. U mahunarke se ubrajaju grah, leća, grašak, boranija, soja, bob. Pored toga što značajno mjesto u veganskoj ishrani, kao izvor proteina, predstavljaju mahunarke, značajna zamjena za proteine su i soja, tofu i drugi proizvodi soje, ali i pečurke.
Da bi se organizam obskrbio esencijalnim aminokisjelinama, jako je važno komibinovati hranu koja je bogat izvor ugljenih hidrata, sa onom hranom koja je izvor proteina.
Gotovo sve namirnice, ako izuzmemo alkohol, šećer i masti, daju bar nešto od proteina. Veganski izvori proteina su: sočivo, naut, tofu, grašak, kikiriki puter, sojino mlijeko, bademi, spanać, pirinač, hjleb od prekrupe, krompir, brokoli, kelj …
Veganska ishrana je bazirana na maloj koncentraciji masnoća i holesterola. Tako, konzumiranjem Veganske ishrane smanjuje se rizik od glavnih hroničnih bolesti, kao što su bolesti srca i tumori. Masnoće u hrani, koje bi trebalo koristiti štedljivo, uključuju ulja, margarin, orahe, ulja od sjemenki, avokado i kokos ulja.
Ono po čemu je specifična veganska ishrana je odustvo vitamina D. Obzirom da se ovaj vitamin priprodno proizvodi u tijelu, nakon izlaganja sunčevim zracima, upravo se ovaj vid nadoknade i savjetuje. Postoje određene vrste obogaćene hrane vitaminom D, kao što je obogaćen sok od pomorandže i obogaćeno sojino mlijeko i pirinčano mlijeko.
Kako je značajn akcenat stavljen na odsustvo mlijeka i mliječnih proizvoda, veganska ishrana može da uslovi gubitak kalcijuma. Kako je kalcijum neophodan za razvoj koštanog sistema, veoma je važno potencirati ishranu obogaćenu kalcijumom. Ovaj mineral se nalazi u tamno zelenom povrću, sojinom mlijeku, tofu, soku od pomorandže, kelju, bademima, u komercijalnom soja jogurtu, a svakako se može nadoknaditi i unosom suplemenata. Preporučeni dnevni unos za odrasle je 1000mg/dan.
Veganska ishrana može da obezbijedi cinka na nivou, ili čak više nego što su preporučene dnevne doze. Cink se nalazi u žitaricama, mahunarkama i orasima.
Pasulj i tamno zeleno lisnato povrće su naročito dobri izvori gvožđa, čak i bolji nego meso. Apsorpcija gvožđa je znatno povećana kada jedete hranu koja sadrži vitamin C zajedno sa hranom koja sadrži gvožđe. Značajni izvori gvožđa su: soja, sočivo, pasulj, naut, blitva, tempeh, crni pasulj, cvekla, zelje, grašak, suvo grožđe, lubenica, proso, kelj …
Obzirom na isključenje iz ishrane ribe, koja je značajan izvor omega-3-masnih kisjelina, vegani treba da uključe dobre izvore alfalinolenske kisjeline u ishrani, kao što su laneno sjeme, ulje repice, tofu, soju, i orahe.
Potrebe za vitaminom B12 su veoma niske. Neživo tinjski izvori su nutricioni kvasac T6635. To je posebno važno za trudnice, dojilje i djecu. Brojne namirnice su obogaćene sa vitaminom B12.
Alge su često označene kao namirnice koje imaju velike količine vitamina B12. Međutim, ovi proizvodi nisu pouzdani izvori vitamina, j er količina vitamina B12 zavisi od vrste obrade hrane. Drugi izvori vitamina B12 su obogaćeno sojino mlijeko, kao i vitamin B12 u vidu suplemenata. Vegetarijanci koji nisu vegani mogu dobiti vitamin B12 iz mliječnih proizvoda i jaja. Savjetuje se redovna kontrola ovog vitamina u krvi, jer njegovo odsustvo može prouzorkovati ozbiljna oboljenja, poput neuroloških poremećaja, depresije, polineuropatija, perniciozne anemije…
Veganstvo možda ima nedostataka. Istraživači Kings koledža u Londonu pokazali su da sastojci soje, pod nazivom genisteini, mogu blokirati pristup spermatozoida jajnoj ćeliji. To znači da jedenje velikih količina proizvoda od soje, koja je popularna među veganima i vegetarijancima, može smanjiti žensku plodnost.
Takođe, odabir stroge veganske hrane može biti loš za mozak. Novo istraživanje objavljeno u žurnalu Nutrition, otkriva da sportisti koji su vegetarijanci i vegani, imaju niži nivo mišićnog kreatina, supstance koja donosi brzu energiju ćelijama. On se prirodno proizvodi u tijelu, ali uglavnom zahvaljujući konzumaciji mesa. Nizak nivo kreatina, ne samo da će smanjiti energiju, nego i brzinu kojom pamtite. Istraživači sa Univerziteta u Sidneju testirali su efekte kreatina na pamćenje, tako što su dali 45 mladih vegeterijanaca pilulu sa tim sastojkom ili placebo. Poslje šest nedjelja morali su da obavljaju testove pamćenja. Bolje rezultate ostvarili su oni koji su uzimali suplement.
Zagovornici ovakve ishrane tvrde da rizik po zdravlje ne postoji, dok su blagodeti višestruke. Ono što je medicinski potvrđeno je da vegani mnogo rjeđe oboljevaju od savremnih bolsesti (kancer, KV bolesti, dijabetes, alergije).
Američko udruženje dijabetičara je potvrdilo da ovakva ishrana u potpunosti zadovoljava osnovne nutritivne potrebe. Mahunarke, klice, jezgrastvo voće i sjemenke su veoma bogati izvori biljnih proteina, dok soja sadrži sve esencijalne aminokisjeline. Opet, uvijek se stavlja akcenat na nedovoljnom izvorištu vitamina B12 u hrani biljnog porijekla. Stoga se savjetuje unos putem suplemenata.
Veganska ishrana svakako ne uzorkuje taloženje toksina u organizmu, usljed nedostatka unosa hrane prerađene, konzervirane, masne, industrijske. Stoga je dobar način detoksikacije organizma. Ovakav vid unosa nutrienata uzrokuje i višak energije, te je ova ishrana vrlo popularna među sportistima.
Za neke prijeka potrebe, za većinu etički izbor, ovakav stil života je svakako hrabrost, jer u moru svega što nam nudi današnjica, najteže je ostati uzdržan i principjelan. Ovo je stil života, za pojedine nezamislivo težak, za druge jedino ispravno rješenje. Sve je stvar izbora….
Piše: Mr sci. ph. Ivana Gojković
Add comment