Dr Valentina Kalinić, subspecijalista endokrinolog
Klinički centar Crne Gore
Vitamini i minerali veoma su bitni za zdravlje i uravnoteženo funkcionisanje organizma. S obzirom na brz tempo života i sve češće posezanje za brzom hranom, veća je vjerovatnoća da će našem organizmu nedostajati određene količine nekog vitamina ako ga ne nadomjestimo na drugi način.
Vitamini i minerali su neophodne materije za odvijanje fizioloških procesa, uključene u metabolizam i stvaranje energije. Potrebno ih je svakodnevno u malim količinama unositi u organizam. Zdravom, izbalansiranom ishranom unosimo optimalnu količinu vitamina i minerala. Međutim, određene grupe populacije, kao što su trudnice, adolescenti, rekovalescenti kao i osobe sa dijebetesom imaju povećane potrebe za određenim vitaminima i mineralima. Osobe sa dijabetesom, naročito sa slabo kontrolisanim nivoom šećera u krvi, često imaju deficit mikronutrijenata. Kod tih osoba visok nivo šećera u krvi dovodi do pojačanog mokrenja koje ima za cilj da izbaci višak šećera iz organizma, ali pri tome dolazi i do ispiranja vitamina i minerala i njihovog pojačanog izlučivanja iz organizma.
Mnoge osobe sa dijabetesom su gojazne i pridržavaju se određene redukcione dijete, koje često mogu da budu deficitarne, pa se kod njih povećano oslobađaju slobodni radikali. Danas na tržištu postoji veliki broj preparata koji pomažu ovim osobama da održe nivo glukoze u normalnim granicama i uspore pojavu komplikacija vezanih za ovu bolest. Ti multivitaminsko-mineralni kompleksi u svom sastavu često sadrže: vitamin B12, folnu kiselin, H vitamin –biotin.
Jedan od važnih vitamina za naš organizam je i vitamin B12 (kobalamin) i folna kiselina.
Vitamin B12 (Cijankobalamin) je hidrosolubilni vitamin. Izvori ovog vitamina su gotovo isključivo namirnice životinjskog porijekla. U ljudskom organizmu deponovan je u jetri (50-90 %). Cijanokobalaminom (vitamin B12) zajedno sa folnom kiselina spada u antianemične vitamine. Oba vitamina imaju zaštitnu ulogu u organizmu jer sprječavaju pojavu nekih vrsta anemije.
Izvori vitamina B12
Prirodni izvori: namirnice životinjskog porijekla – džigerica, bubrezi, mlijeko, meso, jaja, sirevi, ribe i školjke. Tempeh (namirnica od fermentisanog sojinog zrna), dok soja ne sadrži ovaj vitamin.
Uloga
Dvije glavne funkcije vitamina B12 su stimulacija rasta i stimulacija formiranja i sazrijevanja eritrocita. Pravilan metabolizam proteina i aminokiselina (metionin, triptofan, tirozin), sinteza nukleinskih kiselina, sprječava pojavu perniciozne anemije, neophodan je za normalnu funkciju i održavanje integriteta nervnih i epitelnih ćelija.
Vitamin B12 kao i drugi B vitamini ima važnu ulogu u pretvaranju masti, ugljenih hidrata i bjelančevina u energiju. Presudan je za proizvodnju genetskog materijala RNK i DNK kao i mijelina, koji stvara zaštitni omotač oko nerava.
Hipovitaminoza vitamin B12
Hipovotaminoza je rijetka, ali se javlja kod vegetarijanaca koji godinama ne konzumiraju meso, jaja ili mliječne proizvode.
Uobičajeni uzrok deficita nije nedostatak vitamina u hrani, već deficijentno formiranje unutrašnjih faktora koji normalno luče parijetalne ćelije gastričnih žlijezda a koji je neophodan za apsorpciju vitamina B12, pa tako nastaje perniciozna anemija. Bolest je podmukla, razvija se postepeno i sporo napreduje. Počinje malaksalošću koja se pojačava zamaranjem, lupanjem srca i bljedilom. Nastaje gubitak apetita, nadimanje i pojava proliva. Može se pojaviti osjećaj pečenja jezika, naročito pri uzimanju kisele hrane i gubitak osjećaja ukusa. Zapažaju se depresivne promjene, poremećaj pamćenja, parestezije ekstremiteta, naročito nogu, u vidu trnjenja i bockanja. Takođe, javljaju se bolovi u nogama i otežan hod, a vrlo rijetko nastaje oduzetost nogu i poremećaj pražnjenja mokraće i stolice.
Bolesnici su blijedi, malaksali, ponekad vezani za postelju. Jezik većine bolesnika je gladak, bez papila, kao lakiran, a rijetko se javlja glositis (zapaljenje sluzokože jezika) sa erozijama sluzokože (Hunterov glositis). Nastaje dispneja (poremećaj disanja) pri naporu, ubrzan rad srca, sa pojavom funkcionalnog šuma na srcu. Jetra i slezina mogu biti uvećani. Neki bolesnici imaju oštećenje nervnog sistema. Nastaje poremećaj dubokog senzibiliteta, pojačani refleksi i pojava patoloških refleksa.
Poseban rezultat deficita vitamina B12 je česta demijelinizacija velikih nervnih vlakana kičmene moždine, a posljedica toga je značajan gubitak perifernog senzibiliteta, a u teškim slučajevima i paraliza.
Nedostatak vitamina B12 ima više mogućih uzroka. Obično se javlja kod ljudi čiji digestivni sistem ne apsorbuje na adekvatan način vitamine iz hrane koju unose. Može biti izazvan kod sljedećih stanja:
- Perniciozne anemije, kada nedostaje protein u želucu (unutrašnji faktor) koji je neophodan za apsorpciju vitamina B12;
- Atrofični gastritis, istanjenje sluzokože želuca, koji pogađa 30% ljudi starosti od 50 godina i vise;
- Hirurgija kojom je otklonjen deo želuca ili tankog crijeva;
- Uslovi koji utiču na tanko crijevo, kao Kronova bolest, celijakija, prisustvo parazita ili bakterija;
- Prekomjerna upotreba alkohola;
- Autoimuni poremećaji, kao sistemski eritemski lupus i Bazedovljava bolest;
- Dugoročna upotreba antacid.
Starenjem se vitamin B12 sve teže resorbuje u organizmu, pa je deficit ovog vitamina veoma čest kod ljudi preko 65 godina starosti. Ljudi koji se hrane vegetarijanski i makrobiotički su posebno skloni deficitu ovog vitamina, pa se kod njih često pribjegava suplementaciji vitaminom B12.
Rizik za nedostatak vitamina B12 postoji i kod infekcije želuca bakterijom Helicobacter pylori, koja dovodi do čira na želucu. Ova bakterija oštećuje ćelije želudačne sluznice, koje stvaraju unutrašnji faktor neophodan za usvajanje vitamina B12.
Vitamini iz grupe B vitamina često nedostaju, a potrebni su osobama sa dijabetesom. Iako je većina komplikacija dijabetesa uzrokovana povišenim vrijednostima šećera u krvi, postoje studije koje upućuju na to da je neuropatija uzrokovana nedostatkom vitamina B, a ne isključivo povišenim vrijednostima šećera u krvi.
Vitamin B12 (kobalmin) još je jedan iz grupe B vitamina važan u liječenju dijabetesne neuropatije, ali i retinopatije (oštećenja mrežnjače oka).
Vitamin B3 (niacin) sastavni je dio elemenata tolerancije glukoze (GTF) i na taj način utiče na regulaciju funkcije inzulina. Osim toga, obnavlja beta stanice gušterače i potiče ih na bolju produkciju inzulina.
Vitamin B6 (piridoksin) koristan je u smanjenju reakcije intolerancije na insulin, kod liječenja dijabetesne neuropatije (oštećenja perifernih živaca).
Vitamin B1 (tiamin) takođe je efikasan u sprječavanju neuroloških komplikacija dijabetesa.
Preko 90% oboljelih ima tip 2 dijabetes melitus (T2DM).
Prva linija medikamentne terapije predstavljaju bigvanidi čiji je najznačajniji predstavnik metformin. Prema literaturnim podacima, u oko 10-30% sluĉajeva, kontinuirana upotreba metformina ima za posljedicu smanjenu intestinalnu apsorpciju vitamina B12. Tačan patofiziološki mehanizam koji dovodi do metforminom indukovane malapsorpcije vitamina B12 nije u potpunosti ispitan i poznat i postoji nekoliko aktuelnih teorija s ciljem objašnjenja ovog kompleksnog problema.
Vitamin B12 i folna kiselina svojim zajedničkim djelovanjem sprječavaju povećanje koncentracije homocisteina, aminokiseline povezane sa slabim pamćenjem i koncentracijom, depresijom i srčanim tegobama.
Nađena je veza između povišenih vrijednosti homocisteina i šansi za infarkt i šlog. Naime, ljudi koji imaju povećan nivo homocisteina u krvi imaju 1.7 puta veće šanse za oboljenja koronarnih arterija (koja dovode do infarkta miokarda) i 2.5 puta veće šanse za moždani udar u odnosu na ljude sa normalnim nivoom homocisteina. Sada neki stručnjaci misle da smanjenjem homocisteina mogu da se smanje šanse za razvoj srčanih oboljenja, srčanog udara i šloga.
Biotin učestvuje u razgradnji glukoze i masnih kiselina. Preporučuje se primjena biotina i u cilju jačanja kose i noktiju kao i za normalan razvoj epiderma.
Dodajte komentar