Nikola Matunović
Struk. master menadžer u zdravstvu
Postoje različite definicije zdravlja, ali zvanična definicija koju je objavila SZO glasi: „Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i nemoći“.
Još je i Aristotel navodio da zdravlje dopušta postojanje nivoa i da nijesu svi ljudi u istoj mjeri zdravi niti da je zdravlje kod svakog čovjeka isto, već se održava do izvjesne granice. Savremena nauka definiše zdravlje kao „zbir rezervnih kapaciteta našeg organizma“. U tom smislu neophodno je da svaki pojedinac razmišlja da li svojim načinom života samo troši te postojeće rezerve zdravlja i da li čini sve što je u njegovoj moći da očuva i unaprijedi svoje zdravlje.
Ljudski vijek i rezervni kapaciteti zdravlja nijesu određeni samo onim što naslijedimo od svojih predaka, već na njih utiču i faktori kao što su životni stil, uslovi života i rada. Zdravlje najviše ugrožavaju preobilna i neadekvatna ishrana, nedovoljna fizička aktivnost, stresne situacije, zagađenje životne i radne sredine i loše životne navike.
Pored fizičkog zdravlja razlikujemo i mentalno zdravlje. Ovaj pojam nije samo odsustvo mentalnog poremećaja, već se definiše kao stanje blagostanja u kojem svaka osoba ostvaruje svoj potencijal, nosi se sa svakodnevnim načinom života i daje svoj doprinos u zajednici. Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja.
Svaki čovjek je istovremeno biološko, psihološko, ali i socijalno biće jer se veći dio naših života odvija u zajednici odnosno u socijalnoj sredini i grupama koje mogu biti različite veličine i različitih karaktera kao što su porodice, škole koje pohađamo, radna mjesta i krug prijatelja sa kojima provodimo vrijeme. Osobine socijalne sredine, odnosno svih socijalnih grupa mogu ljudima omogućiti dobro zdravlje. Istovremeno karakteristike zajednice mogu i da predstavljaju sklop negativnih činilaca koji mogu ozbiljno ugroziti zdravlje, a to su ekonomske i političke krize, siromaštvo i neškolovanje, nezaposlenost, nepristupačnost zdravstvenom sistemu i liječenju, neravnopravnost ili marginalizacija pojedinaca ili grupe ljudi zbog toga što se razlikuju od drugih i mnogi drugi događaji.
Faktori koji utiču na zdravlje su mnogobrojni i raznovrsni i mogu se svrstati u genetske ili endogene faktore i egzogene ili spoljne faktore u koje možemo svrstati uslove fizičko- biološke sredine, socio i kulturne faktore i političke faktore.
Faktori socijalne sredine igraju podjednako veliku ulogu kao i individualni. Svi faktori koji djeluju na zdravlje mogu biti dvostrani, odnosno mogu ili da podržavaju ili da ugrožavaju zdravstvenu ravnotežu. Povećanjem zdravstvenih resursa kao i smanjenjem zdravstvenih rizika, individualno, grupno ili zajedničko doprinosi se jačanju zdravstvenog potencijala, a samim tim i očuvanju zdravstvene ravnoteže, odnosno zdravlja.
Promocija zdravlja ima za cilj da unaprijedi povezanost pojedinaca sa društvenom okolinom kroz buđenje odgovornosti čovjeka za sopstveno zdravlje. Promocija zdravlja pa samim tim i unapređenje istog, zahtijeva kolaboracija između više državnih sektora i više naučnih disciplina kroz saradnju građana i zdravstvenog sistama.
Promocijom zdravlja pokreće se čitav niz mehanizama u javnom zdravstvu. Interakcijom između zdravstvenog sektora i građana obezbjeđuje se zajednički pristup, sagledavanje i identifikovanje potreba kojima se uspješno rješavaju zdravstveni problemi i pruža usluga i pomoć onima kojima je pomoć neophodna. Prvi korak u pravcu promocije zdravlja učinjen je 1986. godine donošenjem povelje na konvenciji SZO u Kanadi. Promocija zdravlja je proces koji ljudima pomaže da unaprijede i kontrolišu svoje zdravlje.
Ovakav način uticaja na unapređenje i promociju zdravlja ima pet prioritetnih oblasti djelovanja:
- Razvoj individualne svijesti i ličnih vještina stanovništva
- Jačanje podrške u porodici i zajednici
- Poboljšanje uslova okoline koja pruža podršku
- Formulisanje i pristup javnoj zdravstvenoj politici
- Dostupnost zdravstvenoj službi i uslugama
Promocija zdravlja je dug proces i zahtijeva ulaganje da bi mogao da da rezultate u dužem vremenskom periodu. Zdravlje se može promovisati kroz programe koji mogu biti namijenjeni kako za porodicu tako i populaciju.
Da bi se promocija zdravlja i njegovo unapređenje održali neophodno je da zdravstveni sistem dobro funkcioniše. Zdravstveni sistem mora da osigura fizički, geografski i ekenomski zdravstvenu zaštitu. Svaka država formira zdravstveni sistem u skladu sa svojim potrebama i resursima. Medicinska nauka, etika, edukacija, vještine i sama zdravstvena zaštita su baza na kojoj se priprema platforma svih djelova zdravstvene politike. Svi djelovi zdravstvene politike i zdravstva moraju da funkcionišu adekvatno promjenama političkog sistema i ekonomske politike i tržišta zdravstvene zaštite. Da bi zdravstvo bilo kvalitetno i promocija zdravlja uspješna neophodno je da svi činioci u zdravstvenom sistemu budu organizovani i funkcionalni.
Unapređenje zdravlja u mnogome zavisi od efikasnosti i uspješnosti funkcionisanja zdravstvenog sistema.
Zdravstvena politika treba da bude javna i fokusirana ka promociji zdravlja i odgovornosti na zdravlje zajednice. Neophodno je prepoznati činjenicu da većina faktora koji utiču na zdravlje čovjeka nijesu u službi zdravstvenog sektora. Treba gledati zdravlje kao osnovno ljudsko pravo, ali i kao društveno ulaganje. Promocija zdravlja naglašava potrebu promjene ekonomskih, socijalnih i drugih okolnih determinantni zdravlja. Prilikom odabira metoda i sredstava za promociju zdravlja neophodno je da se one prilagode ljudima i problemima koji se tretiraju. Ne postoji univerzalni pristup socijanom marketingu prilikom promocije zdravlja. Početni koraci su odabir ciljne populacije ili grupe.
Metode mogu biti masovne, grupne ili individualne, a sredstva auditivna i vizuelna. Zdravstvena promotivna kampanja predstavlja skup akcija koji ima za cilj da utiče na mišljenje određenih osoba. Zdravstvena promotivna kampanja je proces unapređenja zdravlja koja ima za cilj da informiše, promoviše i motiviše na promjene u ponašanju i da probudi odgovornost pojedinaca za zdravlje. Realizacija se sprovodi najčešće kroz socijalni marketnig i nema za cilj finansijsku korist.
Promocija zdravlja nije samo odgovornost zdravstvenih sistema, već i svakog pojedinca, jer ulaganje u prevenciju i zdrav način života doprinosi dugoročnom blagostanju društva. Usvajanjem zdravih navika gradimo temelje za kvalitetniji i duži život.
Pomoćna sredstva: internet, „Organizacija i planiranje zdravstvenog sistema“ dr Anita Kovačić-Popović, dr Vojin Vidanović, januar 2021. godine.
