Izmjenama Granskog kolektivnog ugovora (GKU) za zdravstvenu djelatnost iz novembra 2022. godine, medicinski radnici su, kako tvrde, dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na nemedicinske sa istim nivoom obrazovanja, zaposlene u istim ustanovama.
Izmjenama su, kako za kažu predstavnici medicinskih radnika iz domova zdravlja na sjeveru države, povećani koeficijenti za nemedicinske radnike u procentima koji premašuju jednakost po nivou obrazovanja. Pojašnjavaju da su nemedicinski radnici sa visokom stručnom spremom dobili i veće zarade od medicinskih sestara i tehničara sa istim, ili višim nivoom visoke stručne spreme.
Uvećanje zarada, kako navode, dobilo je i nemedicinski kadar sa srednjom stručnom spremom, čime su se izjednačili sa radnicima zdravstvenih ustanova sa istim nivoom stručne spreme.
Medicinski radnici za Vijesti objašnjavaju da su “medicinske sestre i tehničari, bilo da posjeduju visoko ili srednje obrazovanje, kao i fizioterapeuti, finansijski potcijenjeni u odnosu na nemedicinske radnike”.
Navode da su izmjenama GKU zdravstveni radnici, među koje spadaju, na primjer, visoka medicinska sestra, fizioterapeut primijenjene fizioterapije… sa VI nivoom obrazovanja (osnovne studije – tri godine ili 180 ECTS kredita) imaju koeficijent 8,35, a da socijalni radnik, pravnik, ekonomista… sa istim nivoom obrazovanja, zaposlen u istoj ustanovi, ima koeficijent 9,37.
Kada je riječ o VII nivou obrazovanja (osnovne studije – četiri godine ili 240 ECTS kredita), razlika je još uočljivija. Kao primjer navode da diplomirani pravnik, ekonomista, socijalni radnik, psiholog, logoped… imaju koeficijent 11,91, a da se medicinskom kadru (specijalista zdravstvene njege, specijalista primijenjene fizioterapije…) zarade obračunavaju po koeficijentu 9,37.
Medicinari sa sjevera kažu da su razlike u zaradama postale još uočljivije nakon primjene programa Evropa sad 2. Navode da sada nemedicinski radnici sa srednjim obrazovanjem i sa manjom odgovornošću, na primjer higijeničarke, primaju iste zarade kao medicinske sestre-tehničari sa srednjom školom. Dodaju da su razlike u zaradama između zdravstvenih radnika i nemedicinskog osoblja sa visokim obrazovanjem još i više naglašene.
Kažu i da “dubok jaz u platama između ljekara i ostalih zdravstvenih radnika može značajno uticati na moral i motivaciju zaposlenih u zdravstvenom sektoru”.
Povećanje plata i prepoznavanje značaja svih članova zdravstvenih timova, uz kontinuirano ulaganje u njihovu edukaciju i profesionalni razvoj, poručuju, “ključno je za održavanje motivacije i osiguravanje visokog kvaliteta zdravstvene usluge”.
Poručuju da je potrebno hitno redefinisanje prioriteta u zdravstvenom sistemu. Ključni cilj treba da bude, kažu, “kvalitet zdravstvene usluge, a ne neosnovano uvećavanje broja administrativnih radnika”.
IZVOR: Vijesti
