09. jun – Ibrahimu vraćeno pola lobanje pomoću 3D printera – BiH FOTO 1

Zenički ljekari su uspjeli 24-godišnjem Ibrahimu Lužiću nadomjestiti gotovo pola lobanje.
– Bio sam na skeli i kažu mi da sam pao. Kažu mi i da sam bio svjestan, razgovarao s ljudima i bolničarima iz hitne te dao svoje podatke, ali se toga ne sjećam – ispričao je za medije Lužić.
Kasnije mu je rečeno da je u padu s visine smrskao gotovo cijelu desnu stranu lobanje, zbog čega je bio u komi šest dana i zbog čega su mu hirurzi morali odstraniti slomljene komade i ostaviti mozak zaštićen samo tankim slojem kože. Ibrahimu je tada bilo 22 godine. Dvije godine kasnije, zahvaljujući inventivnosti zeničkih neurohirurga i stručnjaka mašinstva, uz pomoć 3D printera i revolucionarne metode, Ibrahim danas izgleda poput svakog drugog 24-godišnjeg mladića. Jedino što podsjeća na tešku nesreću je veliki ožiljak, koji svakim danom sve više nestaje ispod rastuće kose.
Gotovo dvije godine je mladić iz Orahovice, pored Zenice, hodao i radio bez pola lobanje. Prošle godine mu je ugrađen tradicionalno rukom izrađen implant, kojim se pokušao nadomjestiti veliki komad lobanje, ali je zbog infekcije morao biti odstranjen.
Za ponovno rođenje Ibrahima glavni krivac je neurohirug dr Hakija Bečulić, stručnjak Kantonalne bolnice Zenica.
Dr Bečulić pojašnjava da se uobičajeno koriste dvije metode u slučajevima sličnim Ibrahimovom. Jedan je da se koristi implant od titanija, ali bi bio pretežak, s obzirom na obim povrede i komad kosti koji je trebao biti nadomješten, a i onemogućio bi da se ubuduće rade snimanja glave. Druga metoda je korištenje rukom napravljenog implanta, ali je ponovo obim povrede bio problem.
Treća metoda je korištenje 3D bioprintera, koji odmah omogućavaju izradu implanta, na osnovu niza preciznih snimaka. Ta metoda je izuzetno skupa i zbog toga nedostupna ljekarima BiH, a ima i ograničavajući faktor u tome što bi u slučaju nužde za novim implantom, zbog komplikacija uzrokovanih infekcijama i nekrozom kože, bilo potrebno ponovno naručivati skupi implant.
Sve to je je neurohirurga Bečulića natjeralo da pronađe drugi način kako bi mladom pacijentu pomogao. Dao se u potragu da nađe nekoga ko bi njegovu ideju o izradi savršenog kalupa za implant mogao realizovati u stvarnost. Partnera je našao u Denisu Spahiću, voditelju iDEAlab centra i profesoru zeničkog Mašinskog fakulteta. Spahić je, uz pomoć kolega i studenata fakulteta, ranije napravio prvi bosanskohercegovački 3D printer.