– Za poboljšanje kvaliteta zdravstvene njege potreban je multidisciplinaran pristup za koji komunikacija predstavlja ključ – istakla je ona.
Pozivajući se na sada već poprilično udaljen datum ustanovljenja univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, koji se vezuje za 1948. godinu, vmed. sestra Mirjana Kaluđerović opisala je kontekst osnovnih prava koja su zavještana svakoj osobi. Ona je navela da pored prava na život, slobodu, ličnu sigurnost, poštovanje ljudskosti, integriteta, vjerskih i filosofskih stavova, veoma značajno mjesto zauzima i pravo na zaštitu zdravlja. Pacijent treba da bude upućen u svoja prava. On posredstvom pisane forme danas raspolaže brojnim mogućnostima ostvarenja učešća u funkcionisanju sistema zdravstvene zaštite. Omogućeno mu je da utiče na promjenu ljekara koji je zadužen za nadzor njegovog zdravlja, da potraži informacije o detaljima svoje dijagnoze, vrši uvid u medicinsku dokumentaciju, da konsultuje drugo stručno mišljenje ili mišljenje ombudsmana – zaštitnika prava pacijenata koji u našem zdravstvenom sistemu postoje u svim zdravstvenim ustanovama. Pravo na privatnost, povjerljivost i blagovremenu zdravstvenu zaštitu, kako je dalje objasnila vmed. sestra Kaluđerović spadaju u obaveze svake zdravstvene ustanove. Pri svemu, posebno je naglašen značaj uspostavljanja partnerskog odnosa između medicinskog osoblja i pacijenta, u čemu pozicioniranost medicinske sestre ima veliki značaj.
Ukazujući na činjenicu da svaki 10. pacijent evropskih zdravstvenih ustanova pretrpi neki oblik medicinske štete u toku boravka na liječenju, Nada Rondović je istakla značaj uspostavljanja sistema zaštite sigurnosti pacijenta i upravljanja rizicima za nastanak medicinske greške. Prevencija grešaka, umanjenje troškova liječenja, zadovoljstvo i sigurnost pacijenta ali i medicinskog osoblja, predstavljaju prioritete ovog sektora zdravstvene zaštite. Greške su, kako je naglašeno ovom prilikom, činjenice života i na njih se može uticati samo predupređenjem, osvješćivanjem svih aktera zdravstvenog sistema o tome da je važno reagovati na efikasan način. To podrazumijeva konstituisanje kulture otvorenosti, spremnosti za podnošenje odgovornosti, sistem mjera za upravljanje rizikom i pružanje podrške svim učesnicima incidenta. – Rizik nikad nećemo eliminisati. Možemo ga smanjiti, dovesti ga na minimum i njime upravljati – istakla je predsjednica Nacionalnog udruženja medicinskih sestara/ tehničara. Detaljnom analizom, učenjem i usavršavanjem sistema zdravstva moguće je ostvariti učinak u prepoznavanju individualnih i sistemskih grešaka, koje su sastavni dio svakog pa i veoma odgovornog posla medicinara. Uzimajući u obzir specifičnosti profesije, stalnu izlošenost stresorima, nepovoljnu organizovanost radnog vremena, preopterećenost, neispravnost opreme, nepravilno skladištenje ljekova i brojne druge faktore nastanka grešaka, ovom prilikom je ukazano i na opasnosti od infekcija kao jednu od nepovoljnosti koja se poslovično dovodi u vezu sa dužnostima koje obavlja medicinska sestra. Ovaj veoma obuhvatan spektar obaveza nameće obevezu za uključivanjem svih aktera zdravstvenog sistema u razumijevanje njihove uloge i doprinos u olakšanju uslova rada.
Add comment